Katoličanstvo u Hrvata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 14:
=== Srednji vijek ===
Kad je [[1102]]. Hrvatska izgubila vlastitu dinastiju i ušla u personalnu uniju s Mađarskom, [[benediktinci]] su polako odumirali, a hrvatskom katolištvu poseban biljeg daju prosjački redovi, poglavito [[franjevci]], a onda i [[dominikanci]]. Potom su na vjersku i kulturnu formaciju Hrvata snažan utjecaj izvršili [[isusovci]]. Crkveni pisci iz sjeverne Hrvatske i osobito iz [[Dubrovnik]]a, koji je bio slobodno središte hrvatske kulture, mnogo su učinili za standardizaciju i proširenje hrvatskoga književnog jezika te i na taj način značajno učvrstili hrvatsko nacionalno biće. Već od IX. stoljeća u Hrvatskoj se bilježi jedinstvena pojava u cijelome rimokatoličkom svijetu, rimokatolička liturgija na narodnom jeziku s posebnim [[glagoljica|glagoljskim pismom]]. Unatoč raznim nesuglasicama i protivljenjima, papa [[Inocent IV.]] odobrava senjskom biskupu Filipu upotrebu [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskog jezika]] i glagoljice te su tako sve do [[Drugi vatikanski sabor|II. vatikanskog koncila]] Hrvati bili jedini narod koji nije morao za liturgijski jezik koristiti isključivo latinski.▼
▲
U srednjovjekovnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] bilo je brojno katoličko pučanstvo. Upravo na to područje dolazi [[Otomansko Carstvo|turska osmanlijska]] sila te je tijekom stoljeća došlo do snažne [[islam]]izacije. Među preostalim katoličkim (hrvatskim) življem kroz nekoliko stoljeća u Bosni i Hercegovini djelovali su [[franjevci]], koji su sačuvali i vjerski i kulturni i nacionalni identitet Hrvata tog područja.▼
▲U srednjovjekovnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] bilo je brojno katoličko pučanstvo. Upravo na to područje dolazi [[Otomansko Carstvo|turska osmanlijska]] sila te je tijekom stoljeća došlo do snažne [[islam]]izacije. Među preostalim katoličkim (hrvatskim)
=== Novije doba ===
|