Miroslav Slavko Mađer: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 5:
Rodio se u [[Srijem|srijemskom]] selu [[Hrtkovci|Hrtkovcima]]. U [[Vinkovci]]ma je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je studirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]], gdje je diplomirao 1955. Posao je prvo našao u [[Osijek]]u, a potom je tri godine radio na mjestu profesora u Vinkovcima u gimnaziji, a zatim je pet godina bio ravnatelj u [[Gradsko kazalište u Vinkovcima|Gradskom kazalištu]]. 1965. je otišao u Zagreb gdje je radio kao radijski novinar na [[HRT|RTV Zagreb]] i kao književnik, a prilagođavao je književna djela za radio, televiziju i kazališta. Višestruki je sudionik manifestacije [[Dani Josipa i Ivana Kozarca]].
Mlađi je brat književnika [[Slavko Mađer|Slavka Mađera]], koji je umro nakon teške bolesti u 24. godini, na pragu ljudske i pjesničke zrelosti. Bratova je smrt odredila Miroslavovo bavljenje književnošću.<ref name="HKV">[http://www.hkv.hr/vijesti/razgovori/20993-miroslav-slavko-mader-covjek-se-ne-odrice-zemlje-koja-ga-je-rodila.html Razgovor s književnikom Miroslavom Slavkom Mađerom 2012. godine. Miroslav Slavko Mađer: »Čovjek se ne odriče zemlje koja ga je rodila«], razgovarao Tomislav Šovagović za Glas Koncila, tekst prenijelo Hrvatsko kulturno vijeće, 19. kolovoza 2015. <br>{{hakave}}</ref>
== Djela ==
Redak 46:
== Nagrade ==
1967. je bio zamoljen u početku organiziranja »Vinkovačkih jeseni« 1967. napisati neku pjesmu koja bi se uklopila u program. Stihovi (pjesme Pjevat će Slavonija, koja je postala simbolom ravnice) su ponuđeni osječkom skladatelju Branku Mihaljeviću, koji ju je spremno uglazbio, a puni publicitet dobila na »Požeškom festivalu« gdje je nagrađena u izvedbi Vice Vukova.<ref name="HKV"/>
1979. je zajedno sa [[Ivan Katušić|Ivanom Katušićem]] dobio godišnju nagradu [[nagrada Vladimir Nazor|"Vladimir Nazor"]] za književnost.
Line 51 ⟶ 53:
1998. je dobio književnu nagradu [[nagrada Vladimir Nazor|"Vladimir Nazor"]] za životno djelo.
2009. nagrada Grada Zagreba.
2014. je dobio književnu nagradu ''Crikveničko sunce'' na [[Jadranski književni susreti|Jadranskim književnim susretima]].<ref>(Novi list): [http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/Crikvenica-Novi-Vinodolski/Jadranski-knjizevni-susreti-Crikvenicko-sunce-Miroslavu-S.-Maderu Jadranski književni susreti: »Crikveničko sunce« Miroslavu S. Mađeru], Novi list, 7. lipnja 2014.</ref>
== Citati ==
{{citat|U zabludi su oni koji gledaju na nas »ognjištare« kao nacionaliste. Ne mogu se odreći svoje obitelji. Moja obitelj je moja zemlja. Moja obitelj je moj životni kraj. Držim se one stare poslovice: 'Tko ne voli svoje, taj ne voli ni tuđe.'|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Bojim se da je došlo vrijeme količine, a ne kakvoće. Došlo je i vrijeme afirmiranja negativnog. Mediji nameću zabavnu komponentu. Kao da postoji samo jedna publika koja želi što lakše i probavljivije štivo. A nema isticanja onog serioznog i vrijednog. Na svim područjima, ne samo književnosti|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Iščekuje se sudbina haškog suđenja našim generalima. Po mojemu, i ne samo mojemu uvjerenju, oni su nedužni - branili domovinu, a završili među onima koji su napadali naše prostore. |<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Smeta mi ako se previše govori o događajima nakon »Oluje«, a mnogo manje spominje uništavanje Vinkovaca, Vukovara, uzroci, početak i tijek ratnih zbivanja. Nameće se krivnja zbog obrambenoga rata. |<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Ujedinio sam bratovu i svoju poeziju, sve obrazložio u knjizi »Izabrane pjesme«, koja je izišla 1969. u Zagrebu i dobila nagradu Matice hrvatske godinu dana kasnije, u osvit Hrvatskog proljeća.|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Odlučio sam se simbolično potpisivati »Miroslav S. Mađer«, iako uglavnom istaknu bratovo ime. Ne smeta, zbrku sam napravio u dobroj bratskoj namjeri. Želio sam da on nastavi živjeti, jer za mene i mrtvi žive, samo su negdje daleko, nisu nadohvat ruke.|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Vezan sam duboko za svoj zavičaj, i srijemski, i slavonski, držim sve jednom našom ravnicom, sin sam te ravnice i te zemlje. Ne ističem zavičajnost deklarativno, već pjesnički, stvaranjem, izražavam ono što je u meni.|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Ne mogu prihvaćati pisce koji se nijednom riječju nisu dotaknuli onoga kraja iz kojega su potekli. Meni to nije prirodno. Gledaju jednostrano, smeta im zavičajnost, premda ona ni ne mora biti bitna, ali se osjeća. Odbacujem posve takve prigovore, jer smatram da nema nezavičajnih pisaca. Nije pravi pisac ili pjesnik koji na ovaj ili onaj način ne otkriva vrelo svoje književne riječi i nadahnuća. Ne može se čovjek odricati zemlje koja ga rodila.|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Od početka sam vjerovao kako će pjesma ispasti dobra ako je pisana na dobrom, čistom materinskom jeziku. |<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Prihvaćam poetske izražajnosti novijih naraštaja, ali mi strašno smeta vulgarnost. Ne mogu podnijeti psovku u stihu. |<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Prava pjesma ima karizmu molitve. To nije samo u vjerskom smislu (iako dubinski jest), već mora imati u sebi humanizam, ljudskost i ljepotu jezika.|<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Uloga vjere doista jest da se ljudi osjećaju što manje izgubljenima. |<ref name="HKV"/>}}
{{citat|Onaj tko nije vjernik, ateist ili agnostik, mora negdje priznati Boga u sebi. Bez obzira vjeruje li on ili ne vjeruje, Bog je usađen u čovjeka. |<ref name="HKV"/>}}
== Izvori ==
| |||