Ferdinand Schörner: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Ferdinand Schörner rođen je u [[München|Münchenu]], u [[Kraljevina Bavarska|Kraljevini Bavarskoj]], saveznoj državi unutar [[Njemačko Carstvo|Njemačkog carstva]]. Kao poručnik Njemačke vojske i veteran Prvog svjetskog rata sudjelovao je u [[Bitka za Caporetto|Bitki za Caporetto]], u jesen [[1917.]], gdje su snage Austro-Ugarske i Njemačke u zajedničkoj ofenzivi razbile talijansku liniju. Između dva rata sudjelovao je kao časnik za osoblje i vojni instruktor. Sudjelovao je i u [[Münchenski puč|Münchenskom (Hitlerovom) puču]] kao zapovjednik Vojnog okruga VII u Münchenu i pomoćnik generala Otta von Lossowa, na strani bavarske vlade protiv nacista. Posebno se istaknuo u Drugom svjetskom ratu, u [[Invazija na Poljsku|osvajanju Poljske]], u [[Invazija Jugoslavije|ratu na Balkanu]] i Grčkoj, gdje je zaslužio Viteški križ. Naime, bio je jedan od 27 ljudi kojima je dodijeljena posebna vrsta Željeznog križa: Viteški križ s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub, Schwertern und Brillanten), koji se dodijeljivao za izuzetnu hrabrost na bojnom polju ili za izvanredno vojno vođenje. Posebno se istaknuo na Istočnom bojištu, gdje je predvodio mnoge grupe vojske; zahvaljujući svemu tome stekao je mnoga unaprijeđenja i postao omiljen među vodećim nacistima pa tako i Hitleru.
Između ostalog, Schörner je bio uvjeren [[nacist]] i poznat po svojoj brutalnosti. Na kraju Drugog svjetskog rata, bio je [[Hitler|Hitlerov]] omiljeni zapovjednik, a u [[Travanj|travnju]] [[1945.]] naslijedio je Hitlera na mjestu zapovjednika Vojske, koje je Hitler osobno držao od [[1941]]., olako smijenivši [[Walther von Brauchitsch|von Brauchitscha]].
== Hapšenje, optužba i kasniji život ==
Schörner je uhićen od strane [[Sovjetski Savez|sovjetskih vlasti]] u kolovozu 1951. te je optužen da je "tijekom okupacije SSSR-a on, s pozicije zapovjednika u bivšoj njemačkoj vojski, aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi zločinačkog rata protiv i SSSR-a kršeći pritom međunarodna prava i ugovora". U veljači 1952. godine ga je Vojni odbor Vrhovnog suda SSSR osudio na 25 godina zatvora. Uredbom Predsjedništva Vrhovnog sovjeta u travnju 1952. smanjena mu je kazna na 12 i pol godina. Uredbom iz prosinca 1954. godine mu je omogućeno da se preda vlastima [[Demokratska Republika Njemačka|Demokratske Republike Njemačke]], koje su dopustili da ode u [[Zapadna Njemačka|Zapadnu Njemačku]] 1958. godine. Tu je bio uhićen i optužen za ilegalna pogubljenja njemačkih vojnika optuženih za dezerterstva tijekom rata. Proglašen je krivim i osuđen na četiri i pol godine zatvora, koje je odslužio. Pušten je 1963. godine i, gotovo zaboravljen, živio u Münchenu do svoje smrti 1973. U kasnim 1960-ih dao je poduži intervju talijanskom povjesničaru Mario Silvestri, gdje je govorio o svojim ulogama i djelovanju za vrijeme Prvog svjetskog rata te u, već spomenutoj, Bitki kod Caporetta.
U vrijeme njegove smrti bio je posljednji živući njemački feldmaršal; nadživio je i [[Erich von Mansteina]] za 23 dana. Pokopan je u [[Mittenwald|Mittenwaldu]]. Posljednji njemački časnik ekvivalentnog ranka sa Schörnerom bio je Großadmiral [[Karl Dönitz]], posljednji predsjednik [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], koji je umro 1980.
| |||