Krešimir Baranović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m wikipov.
Redak 15:
}}
 
'''Krešimir Baranović''' ([[Šibenik]], [[25. lipnja]] [[1894.]] - [[Beograd]], [[17. studenoga]] [[1975.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] je [[skladatelj]] i [[dirigent]]. Baletima[[Balet]]ima ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' i ''Imbrek z nosom'' utemeljio je moderni hrvatski balet.<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3450 Hrvatski obiteljski leksikon: Baranović, Krešimir], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref>
 
== Životopis ==
Krešimir Baranović rodio se je u Šibeniku 1894. godine. U [[Zagreb]]u se je školovao od [[1908.]] do [[1912.]] godine, privatno kod Dragutina (Carla) Kaisera i u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda (rog kod [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]]).<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5818 Hrvatska enciklopedija: Baranović, Krešimir], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref> Učio je teoretske predmete, [[klavir]] i [[rog]]. Nakon mature, upisao je [[kompozicija (glazba)|kompoziciju]] na Glazbenoj akademiji u [[Beč]]u ([[1912.]]-[[1914.]]).<ref name="he"/> [[1915]]. godine postao je dirigentom u Zagrebačkoj operi, gdje je ostao sve do [[1927.]] godine, kada je prešao na istu dužnost u [[Beograd]]. Tijekom [[1927.]] i [[1928.]] godine gostovao je s baletskom trupom [[Ana Pavlova|Ane Pavlovne]] u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Nizozemska|Nizozemskoj]], [[Švicarska|Švicarskoj]] i [[Italija|Italiji]]. U Zagreb se vratio [[1928.]] godine na staro mjesto, gdje je ostao sve do [[1943.]] godine, kada je preuzeo vođenje Radio-orkestra u [[Bratislava|Bratislavi]] ([[Slovačka]]), gdje je imenovan i za direktora Opere (1945.-1946.). Nakon toga od 1946. do [[1951.]] godine bio je profesorom dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Beogradu, dirigentom Opere (1946.–1962.) i ujedno direktorom beogradske Filharmonije (1951.–1961.).<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1270 Hrvatski biografski leksikon: Baranović, Krešimir], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref> Od [[1954.]] godine bio je redovitim članom [[HAZU|JAZU]] u Zagrebu,<ref name="he"/> te od [[7. ožujka]] [[1968.]] godine dopisnim članom [[SANU]] za Odjel likovne i glazbene umjetnosti<ref name="sanu">{{srp oznaka}} [http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/IstClan.aspx?arg=728 SANU: Krešimir Baranović], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref>.
 
Umro je u Beogradu 17. studenoga 1975. godine i pokopan je na beogradskome Groblju zaslužnih građana.<ref>{{srp oznaka}} Zora Latinović, [http://web.arhiv.rs/develop/vesti.nsf/feaee540dc011162c1256e7d0032cb98/c5d682d99fdce852c125713a007b67ae?OpenDocument ''Večne žizni dveri''], ''NIN'', 23. ožujka 2006., str. 39., pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref>
 
== Djelo ==
Kao stvaratelj, Baranović je jedna od najmarkantnijih osobnosti nacionalnog smjera u novijoj hrvatskoj i bivše-jugoslavenskoj glazbi. S posebnim afinitetom prema [[Rusija|ruskoj]] glazbi, što se ogledalo i u njegovoj reproduktivnoj dijelatnostidjelatnosti, on se nadovezuje na ranog [[Igor Stravinski|Stravinskog]] (''Petruška''), ali oslanjajući se i na narodni [[melos]], stvara vlastiti glazbeni jezik, čiju sočnost i bogatstvo crpi i iz svoga majstorskog poznavanja orkestra.
 
Kao prvenstveno [[Opera|operski]] [[dirigent]], on daje svoje najbolje stranice u scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima, a svojim djelom ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' otpočinje novu epohu u razvoju savremenog [[balet]]a u nas.