Wikipedija

Bunjevci: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
Sitni ispravci i dodatci, razmaci, wikipov.
Redak 11:
| pop2 =
| ref2 =
| regija3 = {{ZD|V|VOJ}} [[Vojvodina]] ({{ZD|S|SRB}} [[Srbija]])
| pop3 =
| ref3 =
Redak 34:
Najveći bunjevački grad u Bačkoj je Subotica. Osim u subotičkoj ima ih i u somborskoj općini, te u mađarskom gradu Baji i okolici. Nekada je Segedin bio bunjevački grad (pretpostavlja se da su se Bunjevci pomađarili tijekom 18., 19. i 20. stoljeća). Ostala mjesta u kojima žive bački Bunjevci jesu Tavankut, Stari i Novi Žednik, Đurđin, Bajmok i druga.
 
Najviše podataka o Bunjevcima može se pročitati u radovima [[Ante SekulićaSekulić]]a, [[Rikard Pavelić|Rikarda Pavelića]] i drugih.
 
Bunjevačka "himna" je ''Kolo igra''<ref name="HG">[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/glasnik3.pdf ''Hrvatski glasnik'' br.3/2005., str. 8.], Prvo bunjevačko prelo {{pdf}}, tekst i slike: S. Balatinac, pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>. To je preljska pjesma [[Nikola Kujundžić|Nikole Kujundžića]] koji ju je napisao za [[Veliko prelo|Veliko bunjevačko prelo]] [[1879.]] godine u Subotici.<ref name="HG"/>
Redak 43:
Područje koje su nastanjivali u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] (tada nazivan [[Hercegovački sandžak]]) bio je pod masovnom [[islam]]izacijom koju su širili [[Osmansko Carstvo|Turci]], i vjerojatno su bili glavni uzrok što se bunjevački puk (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema [[sjever]]u i naselio zaleđe [[Senj|Senja]]. Na svom putu do Senja su se nastanili u području Zagore, od Imotskog do Pozrmanja.
 
[[1605.]]. godine prvi Bunjevci dolaze u tvrdi grad Senj. Iste godine dobili su i privolu grofova [[Nikola Zrinski|Nikole]] i [[Juraj Zrinski|Jurja Zrinskog]] da se mogu naseliti u Liču kod [[Fužine|Fužina]]. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je sudjelovalo 49 obitelji. Bunjevačka plemena na [[Velebit|Velebitu]] kasnije osnovaše više naselja od kojih su najpoznatija [[Krivi Put]], [[Krmpote]] i [[Alan]] u senjskom i novljanskom zaleđu. Ovdje Bunjevci Krmpoćani nastaviše živjeti starim načinom života. Stada [[Ovca|ovaca]] ovih ljudi često zalaze na polja Senjanima što dovodi do sukoba i čestog sporenja na sudu. Bunjevačke kuće i ovdje su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i [[sir]]a [[škripavac|škripavca]], a od divljih [[Šumsko voće|šumskih plodova]] ([[kupina]]) izrađuju sok poznat kao [[trambuva]]. Svoja Malena polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Čvrsti i snažni ovi ljudi uspjeli su se prilagodoti divljoj prirodi [[Velebit]]a. Obitelji su velike, s mnogo djece.<ref>[http://bib.irb.hr/lista-radova?sif_proj=0130422 Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca], pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>
 
=== Seoba Bunjevaca u Lič ===
[[Datoteka:Radoševići, Lič.jpg|mini|lijevo|Pred kućom obitelji Radošević u Liču, 2007. Obitelji Radoševića i Starčevića došle su na područje [[Ličko polje|Ličkog polja]] prije nekoliko stotina godina i održali se do danas. Poljoprivreda, osobito uzgoj krumpira, glavno je zanimanje ovih ljudi.]] Prvi puta Bunjevci (49 obitelji) dolaze u Lič, u blizini Fužina, [[1605.]]-[[1606|6.]] godine, pristankom koji su im 'teška srca', po Juliju Čikulinu, dali grofovi Zrinski. Razlog tome je jedna neuspješna pobuna od početka 17. stoljeća. Onda je skupina [[Bukovica|bukovičkih]] Bunjevaca uz pomoć senjskih krajišnika se naselila na posjede Zrinskih u Liču. Iz tog vremena je zabilježena prisega koju su dali 1605..
 
Prvi puta Bunjevci (49 obitelji) dolaze u Lič, u blizini Fužina, [[1605.]]-[[1606.]] godine, pristankom koji su im 'teška srca', po Juliju Čikulinu, dali grofovi Zrinski. Razlog tome je jedna neuspješna pobuna od početka [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Onda se je skupina [[Bukovica|bukovičkih]] Bunjevaca uz pomoć senjskih krajišnika naselila na posjede Zrinskih u Liču. Iz tog vremena zabilježena je prisega koju su dali 1605. godine. Grofovi su ih nastojali dovesti u red svojih kmetova, ali to nije odgovaralo ovim Krmpoćanima koji su na području pod turskom vlašću pripadali [[martolozi|martolozima]], pa su kao vojnici uživali posebne povlastice. U Liču sebi sagradiše crkvu na čijemu mjestu danas stoji veliki [[križ]] u spomen na nju. Obitelji Krmpoćana koje su naselile Lič pripadale su skupini Krmpotića među kojima se spominju prezimena Skorupović, Mikulić, Butorčić, i drugi, sva prezimena su poznata. Spominju se također i Krmpotići iz skupine Vojnića (Matijević, Galešić, Petković, Vojnović, Gudelić, Božić i najbrojniji Vojnići). Treća grupa Krmpotića pripadala je Sladovićima (prezimena Sladović, Lovrić, Mikulić, Horčević i druga). Sve ove grupe Bunjevaca koje su se našle u Liču počeli su isticati svoje hrvatsko ime. Između [[1608.]]. i [[1614.]]. godine Bunjevci iz Liča, vjerojatno zbog visokih nameta i pokušaja Zrinskih da ih pretvore u svoje kmetove, počinju se seliti prema [[More|moru]] i [[otok|otocima]]. Dio Bunjevaca do [[1609.]]. godine, osobito Butorci, predvođeni Pericom Butorčićem, napuštaju Lič, oni osnivaju nova naselja između [[Ledenice|Ledenica]], Liča i [[Kapela|Kapele]]. Glavnina Butoraca naselila se pak u području [[Krmpote|Krmpota]] gdje mnogi i danas žive.
[[Datoteka:KriviPut.jpg|mini|Podbilo kod Krivog Puta]]▼
 
=== Druga seoba u Lič ===
▲[[Datoteka:KriviPut.jpg|mini|Podbilo kod Krivog Puta]]
Bunjevačkim obiteljima područja u senjskom zaleđu uskoro postadoše pretijesna. Već na početku [[1627]]. godine dolazi do novih pokreta Bunjevaca-Krmpoćana koji se uputiše opet prema Liču. Ovaj puta Lič naseliše Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići (izgovor je drugačiji nego u srpskom prezimenu Jovanović. Bunjevci Jovanovići svoje prezime izgovaraju brzo. Jovanovića danas ima dosta u [[Gospić]]u), Pilipovići, Blaževići, Marasi, Krpani, Pavličevići, Pavelići (koji su uskoro opet otišli), Peričići, Šojati, Vukelići i danas tamo najbrojniji Radoševići i Starčevići. Neveliko [[Ličko polje]], veoma plodno i poznato po uzgoju [[krumpir]]a, brzo im je postalo pretijesno, pa se Krmpoćani uskoro opet počeše seliti prema moru. Radoševići i Starčevići, danas najbrojniji stanovnici Liča još se uvijek tamo nalaze. Kad danas slušate Bunjevca iz Liča, odmah ga možete prepoznati po onome 'bija sam', jezik im se naravno razlikuje od susjednih stanovnika Fužina, ili pridošlica koji su došli u Lič.▼
 
▲Bunjevačkim obiteljima područja u senjskom zaleđu uskoro postadoše pretijesna. Već na početku [[1627]]. godine dolazi do novih pokreta Bunjevaca-Krmpoćana koji se uputiše opet prema Liču. Ovaj puta Lič naseliše Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići (izgovor je drugačiji nego u srpskom prezimenu Jovanović. Bunjevci Jovanovići svoje prezime izgovaraju brzo. Jovanovića danas ima dosta u [[Gospić]]u), Pilipovići, Blaževići, Marasi, Krpani, Pavličevići, Pavelići (koji su uskoro opet otišli), Peričići, Šojati, Vukelići i danas tamo najbrojniji Radoševići i Starčevići. Neveliko [[Ličko polje]], veoma plodno i poznato po uzgoju [[krumpir]]a, brzo im je postalo pretijesno, pa se Krmpoćani uskoro opet počeše seliti prema moru. Radoševići i Starčevići, danas najbrojniji stanovnici Liča, još se uvijek tamo nalaze. Kad danas slušate Bunjevca iz Liča, odmah ga možete prepoznati po onome 'bija sam', jezik im se naravno razlikuje od susjednih stanovnika Fužina, ili pridošlica koji su došli u Lič.
 
=== Treća seoba ===
<!-- Mons. Martin Davorin Krmpotić, Bunjevac iz krivopuskog zaselka Veljun, rođen 1867., apostolski protonotar, umro 1931. u području [[Grand Canyon]]a u Arizoni. U Kansas Cityju nalazi mu se spomen ploča. -->
Nakon druge seobe Bunjevaca u Lič mnogi se vratiše u krajeve između Ledenica i Senja. Došavši s mnogo stoke i tražeči pašnjake počeli su upadati na pasišta i polja Ledeničanima i Senjanima. Uzurpiraju i pašnjake, a i na nekim sjenokošama počinju obrađivati tlo. Ne mogavši im statio na kraj Ledeničani i Senjani počinju voditi sudske sporove protiv ovih Bunjevaca. Oni pak za tužbe ne mare, ne boje se ni vojne sile. Nastaviše i dalje po starom te si grade nastambe i krče šikare i polja ograđuju kao svoja. Zapisi o sudskim sporovima protiv Bunjevaca Krmpoćana javljaju se sve do [[1681.]]. godine. Krmpoćani do [[1636.]]. godine osvojiše sva zemljišta od Ledenica do Senja. '''Treća seoba''' započinje [[1654.]] godine. Bunjevci naseliše Senjsku Dragu, [[Melnice]], [[Vratnik (Senj)|Vratnik]] te na područje [[Krasno|Krasnog]]. U ovoj seobi sudjelovali su Rukavine, Devčići, Samaržije, Štokići, Babići, Adžići, Margete, Horvačevići, Miškulini, Markovići, Modrići, Popovići, Lukanovići, Skorupi, Smokrovići, Vrbani, Žarkovići, Trošelji, Buljevići, Njegovani, Lucići, Gržetići, Mandekići, Grubišići, Dešići, Rogići, Vukušići i Dadići. Svega skupa na tlo Like, [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] i Primorja naselilo se preko 6,.500 Bunjevaca. Pred [[Osmanlije|Turci]]ma je u to vrijeme od Senja do [[Karlobag]]a izbjeglo preko 12,.000 Hrvata-čakavaca, ovi su [[gradišćanski Hrvati|nastanili područje Gradišća]].
 
Knez [[Ražanac|ražanački]] [[Jerko Rukavina]] zajedno je s knezom [[Vinjerac|vinjeračkim]] [[Dujam Kovačević|Dujmom Kovačevićem]] poveo [[1683.]] godine Bunjevce u Bag (današnji [[Karlobag]]). Nekoliko godina poslije, [[1686.]] godine, poveli su Bunjevce dalje u [[Lika|Liku]]. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja [[Baška vrata|Baških vrata]], a smjestili su se u četirima selima: [[Brušane|Brušanama]], [[Trnovac (Gospić)|Trnovcu]], [[Smiljan]]u i [[Bužim]]u.<ref>[[Ana Tomljenović]], Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. [http://www.ffzg.unizg.hr/etno/doc_dl.cgi?000969_1.pdf Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem] [http://media.wix.com/ugd/6f7c56_3e85291e0fabf3cf342bcdb385f23c49.pdf ''Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu''] (pdf), Zagreb, 20.-22. studenoga 2012., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>
 
=== Seoba Bunjevaca u Bačku ===
[[Datoteka:Bunjevci migrations.png|mini|Seobe Bubjevaca]]
 
Bunjevci u [[Bačka|Bačku]] i [[Mađarska|Mađarsku]] sele u prvoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] (negdje [[1620]].) pod vodstvom [[franjevci|franjevaca]] Andrije Dubočca (sa 2700 duša), Mihovila iz Velike s 2300 ljudi, Ivana Seočanina (1500 ljudi), zatim Ilije Dubočca, Josipa Rančanina i Šimuna iz Modriča sa 6500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge Zgonščanina iz područja [[Mostar]]a s 4500 ljudi i Jure Turbića s 5,300 ljudi. Gotovo 23.000 Bunjevaca nasaelilo je [[Podunavlje]] i [[Potisje]]. Naseliše gradove i mjesta u krajevima od [[Deronje|Deronja]] preko [[Sombor]]a i dalje do [[Pešta|Pešte]] i [[Ostrogon]]a. U starim rukopisima nazvaše ove ljude 'Dalmatincima' ([[Dalmatini]]ma) navodeći da s njima pod vodstvom franjevaca došli i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u Bačkoj usprkos teškoj političkoj situaciji sačuvaše također svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu riječ.
 
U starijim dokumentima se bunjevački Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira.<ref>[[Stjepan Beretić]], [http://www.zvonik.rs/arhiva/761/ZV22.html ''Dalmatinac – Bunjevac – Ilir – Šokac – koje su to nacije?''], ''Zvonik'', godina: VIII, broj: 02(76), veljača 2001., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>
 
U samoj Bačkoj se tek u 19. stoljeću pojavljuje ime Bunjevac, a Bunjevcima su to ime radije davali drugi nego što su ga Bunjevci davali sami sebi. Mnogi Bunjevci su se [[mađarizacija|mađarizirali]] za vrijeme Habsburškog Carstva odnosno Austro-Ugarske. Kod nekih je to bilo izrazom vlastitog interesa otuđene elite, a u drugim slučajevima je to bilo posljedicom agresivne antimanjinske asimilatorske politike Kraljevine Ugarske koja je nastojala pomađariti sve manjine, a posebice su im na meti bili Bunjevci i Šokci. Dio Bunjevaca se posrbio pod utjecajem velikosrpskih ideja Vuka Karadžića<ref name="Činjenicama">[[Dujo Runje]], [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=2282142&no=160 ''Činjenicama do istine''], ''[[Hrvatska riječ]]'', 24. ožujka 2006.</ref>. Dio tih Bunjevaca je do propasti Austro-Ugarske bio žestokim pristašama mađarizacije, a kad su ostali bez jednog gospodara, priklonili su se novom gospodaru. 1990-ih, režim Slobodana Miloševića je promicao "posebnu" "bunjevačku naciju" "koji nisu Hrvati", a uz potporu tog režima se formirala Bunjevačko-šokačka stranka koja je koalirala sa Socijalističkom partijom Srbije, [[JUL]]-om i [[SRS]]-om <ref name="Činjenicama"> </ref>.
 
=== Hrvatski narodni preporod ===
Za buđenje hrvatske nacionalne svijesti kod Bunjevaca je bilo je podosta pogubno to što su se bunjevački Hrvati se 1848. godine stavili na stranu MađarimaMađara u njihovoj revoluciji.
Uz okolnost nedovoljnog broja škola na hrvatskom jeziku, i zaluđenost bunjevačkih intelektualaca mađarskim nacionalnim životom i kulturom te sjajem i raskošem mađarske aristokracije, su samo su išle na ruku [[mađarizacija bunjevačkih Hrvata|pomađarivanju]] viših slojeva bunjevačkih Hrvata.
 
[[1868.]] godine su se sastale bunjevačke čelne osobe i izaslanici. Odlučili su da će se i dalje držati nadimka Bunjevaca, jer su procijenili da bi u slučaju uzimanja svog pravog nacionalnog imena, hrvatskog, da bi bili izloženi još ustrajnjijem pritisku i progonu od strane mađarskih vlastiju, čiji su se mađarizacijski potezi iznimno razmahali nakon austro-mađarske nagodbe 1867. godine. U tom pravcu objašnjava zašto je u preporodno doba bila takva razlika između Srijema i Bačke. Dok su po Srijemu, koji je bio u Kraljevini Hrvatskoj, nicale ustanove s hrvatskim predznakom, u Bačkoj se pokretalo čitaonice i sl. ustanove pod neutralnim, eventualno bunjevačkim imenom. Primjerice, [[Pučka kasina|Pučkoj kasini]] je odobren rad tek kad je iz izvorno predloženog imena izbačen pridjev "Bunjevačka". Neutralne nazive se koristilo jer bi uporaba hrvatskog ili do tada često zastupljenog [[Dalmacija|dalmatinskog]] imena za Bunjevce, moglo povući teške političke optužbe za nelojalnost, panslavizam i sl., pa su s neutralnim imena trebali vlastima dokazati da su odani mađarskoj državnoj ideji<brref>[[Mario Bara]], [http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=4 ''Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini''], stranica 5, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>.
U tom pravcu objašnjava zašto je u preporodno doba bila takva razlika između Srijema i Bačke. Dok su po Srijemu, koji je bio u Kraljevini Hrvatskoj, nicale ustanove s hrvatskim predznakom, u Bačkoj se pokretalo čitaonice i sl. ustanove pod neutralnim, eventualno bunjevačkim imenom. Primjerice, [[Pučka kasina|Pučkoj kasini]] je odobren rad tek kad je iz izvorno predloženog imena izbačen pridjev "Bunjevačka". Neutralne nazive se koristilo jer bi uporaba hrvatskog ili do tada često zastupljenog [[Dalmacija|dalmatinskog]] imena za Bunjevce, moglo povući teške političke optužbe za nelojalnost, panslavizam i sl., pa su s neutralnim imena trebali vlastima dokazati da su odani mađarskoj državnoj ideji<ref>[[Mario Bara]], [http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=4 Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini], stranica 5, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>.
 
== Nacionalna pripadnost ==
 
=== Mediji ===
[[26. srpnja]] [[1945.]] jegodine subotički dnevnik "[[Hrvatska riječ (novine, Subotica)|Hrvatska riječ]]" napisala je podulji članak naslovljen "Mi smatramo da su Bunjevci po narodnosti Hrvati", u kojem su obrazložili nacionalnom podrijetlu Bunjevaca. Od bitnijih dijelova, valja istaknuti ove: "''Takozvano «necionalno pitanje» Bunjevaca postoji... Ono postoji još samo kao zabluda, ostatak u mišljenju, navika, a negdje kao zlonamjerna tendencija da stvori jedno pitanje više i u tome prave teškoće. Starije ljude, koji još žive u tradicijama, mi razumijemo. I nama je ime "Bunjevac" drago, ali kao oznaka porijekla, a ne kao nacije, jer po naciji mi smo Hrvati. Mi smo samo protiv onih koji ovakav naš stav zlonamjerno tumače kao zabranjivanje imena "Bunjevac", kaže se u indikativno objektivnom pisanju tadašnjih novina.''"
 
=== Zloporabe ===
Velikosrpskim krugovima nije nikako odgovaralo buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Bunjevaca.
Raspadom Austro-Ugarske snažno se krenulo s pokušajima srbiziranja Bunjevaca. Unatoč pokušajima srpske administracije, koja je brojne Bunjevce klasificirala pod kategoriju "katolički Srbi", vrlo ih se malo deklariralo katoličkim Srbima. Zbog neuspjeha te akcije, krenulo se s politikom vezivanja Bunjevaca samo za regionalno ime odnosno držanja što dalje od hrvatstva. Da bi mogli doći na visoke dužnosti, Bunjevci su se morali odreći svoje hrvatske ideologije, i prijeći u režimske stranke. Primjer za to je gradonačelništvo nad Suboticom. Starješina Hrvatskog sokola prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] i [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-ov]] član Ivana Ivković Ivandekić je za dolazak na mjesto gradonačelnika morao pristupiti Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci, te kasnije zatim Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.<brref name="Obljetnica">[[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci ''Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)''], ''[[Hrvatska revija]]'', broj 3, 2005., citiraju: [[Petar Pekić]], ''Povijest Hrvata u Vojvodini'', Zagreb, 1930., str. 256.</ref>
 
Da bi mogli doći na visoke dužnosti, Bunjevci su se morali odreći svoje hrvatske ideologije, i prijeći u režimske stranke. Primjer za to je gradonačelništvo nad Suboticom. Starješina Hrvatskog sokola prije 1. svjetskog rata i HSS-ov član Ivana Ivković Ivandekić je za dolazak na mjesto gradonačelnika morao pristupiti Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci, te kasnije zatim Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.<ref name="Obljetnica">[[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)], ''[[Hrvatska revija]]'', 3, 2005.<br>, citiraju: [[Petar Pekić]], Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930., str. 256.</ref><br>
''{{citat2|Isticanje Hrvatstva u Subotici nije godilo ni Srbima ni vladinim krugovima. Oni su htjeli da Bunjevci i nadalje ostanu Bunjevci i da budu most između Srba i Hrvata za stvaranje Jugoslavenstva. Međutim Bunjevci su vidjeli da od njih hoće da naprave most zato da gaze po njemu.''}}<ref name="Obljetnica"> </ref><br>
 
Vojna obavještajna služba iz Subotice je [[1934.]] godine izvijestila je šefa u Beogradu o buđenju hrvatske svijesti među Bunjevcima, poglavito zahvaljujući svećenstvu i inteligenciji (spominju i književnika Petra Pekića, autora povijesti Bunjevaca-Hrvata, čiju su knjigu zabranili jer "širi plemenski separatizam"), navodeći da je "''sva bunjevačka inteligencija i najmanje 80% bunjevačkog naroda potpuno hrvatski i strogo katolički, ne samo orijentisana, nego i oduševljeno zadahnuta''", tako da "''Na severu naše države... mi imamo danas 100000 novih Hrvata''".<ref name="Obljetnica"> </ref>
 
Projekt stvaranja umjetnog bunjevačkog naroda, na štetu Hrvata je bio je dijelom projekta, kojim se išlo zatrti trag postojanja Hrvata uopće. Promicanje bunjevačke nacije, sve u cilju smanjenja broja Hrvata i stvaranja umjetne nacije Bunjevaca, sve u cilju pripisivanje iste Srbima ("''Srbi katoličke vjere''") je bilo je izraženo za zadnjih desetljeća Jugoslavije, a u pojedinim srpskim političkim i jezikoslovačkimjezikoslovnim ekspanzionističkim krugovima još i prije.
 
Sliku o dekroatizacijskim nastojanjima vladajućih krugova u Srbiji je najbolje je dao bunjevački Hrvat, filozof [[Tomislav Žigmanov]]: "''Milošević je odlučio Hrvate u Vojvodini umjetno podijeliti, pa je financijski podupirao organiziranje Bunjevaca, davao im je novac za izdavanje knjiga i novina, a oni su kao sluge za uzvrat lovili Hrvate po Vojvodini kako bi ih Milošević mogao slati na frontove. Dolaskom Koštunice Bunjevci proživljavaju renesansu. Hrvatska politička elita u Vojvodini i vodstvo DSHV-a nisu dorasli rješavanju toga problema, a vlasti u Hrvatskoj za njega su posve nezainteresirane''".<ref name="TŽ">[https://web.archive.org/web/20080424054940/http://www.suboticke.net/arhiva/broj%208/strane/o%20tome%20se%20govori.htm Bunjevci su Hrvati kao i Ličani, Dalmatinci, Slavonci...], Subotičke.net, godina I, broj 8, 25. kolovoza 2006., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref> Naglasio je i da se brojni vojvođanski Hrvati i danas izjašnjavaju kao Bunjevci zbog straha za svoju egzistenciju, jer biti Hrvat u Srbiji nije baš popularno.<ref name="TŽ"/>
 
<!--
Ovo bi trebalo staviti u Wikiizvor.
 
Problematičnost te politike je dovela i do Otvorenog pisma od [[18. veljače]] [[2005.]] <ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/dshv.html Otvoreno pismo DSHV]</ref> i Otvorenog pisma [[25. srpnja]] (objavljenog 26. srpnja 2007.) glede uvođenja izmišljenog bunjevačkog govora u škole u Vojvodini, naslovljenog na predsjednika RH Stjepana Mesića, predsjednika Vlade Ivu Sanadera, predsjednika Sabora RH Vladimira Šeksa, predsjednika [[HAZU]] Milana Moguša i predsjednika [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] Igora Zidića.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=94 Informativne stranice Radio Subotice na hrv.jeziku] Otvoreno pismo glede uvođenja bunjevačkog govora u škole u Vojvodini od 25. srpnja 2007.</ref>. U pismu je istaknuto "''da se pripadnost Bunjevaca, koji osim u Srbiji, žive u RH, BiH te Mađarskoj, cjelini hrv. naroda danas osporava jedino u Srbiji, a sve radi podjele ovdašnjega hrv. nacionalnoga bića u cilju njegove lakše asimilacije. Posljednji primjer — najavljeno uvođenje „bunjevačkog govora“ u škole i priprema „bunjevačke“ gramatike i pravopisa pruža najjasnije dokaze o krajnjim ciljevima takve politike.''"<br>
Pismo su potpisali uglednici Hrvata iz AP Vojvodine: [[Branko Horvat]], predsjednik [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|Hrvatskog nacionalnog vijeća]] u Srbiji, Tavankut, v. r., [[Petar Kuntić]], predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, dopredsjednik Općine Subotica, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Subotica, v. r. ,[[Petko Vojnić Purčar]], književnik, dobitnik nagrade [[NIN]]-a za roman godine, Novi Sad, v. r. , [[Vojislav Sekelj]], književnik, urednik [[Glas ravnice|Glasa ravnice]], Subotica, v. r., [[Ljiljana Dulić]], glavna i odgovorna urednica programa na hrvatskom jeziku [[Radio Subotica|Radio Subotice]], Subotica, v. r., Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka u Subotici, urednik katoličkog mjesečnika Zvonik 1994.-2007., Pročelnik izdavačkog odjela [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]] iz Subotice, Subotica, v. r., mr. Mirko Štefković, glavni urednik katoličkog mjesečnika [[Zvonik (časopis)|Zvonik]], Subotica, v. r., dr. Marinko Stantić, povjerenik za pastoral mladih Subotičke biskupije, župnik župe sv. Križa i župe sv. Nikole Tavelića, Sombor, Antonija Čota, dipl. pravnica, Svetozar Miletić, v. r., [[Martin Bačić]], odvjetnik u Subotici, predsjednik subotičke podružnice DSHV-a, v. r, Mata Matarić, predsjednik somborske podružnice DSHV-a i dopredsjednik [[DSHV]]-a, Sombor, v. r., [[Josip Gabrić]], dipl. pravnik u mirovini, zaslužni sportaš Jugoslavije i počasni građanin Subotice, dopredsjednik DSHV-a, Subotica, v. r., Šima Raič, predsjednik HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r., dr. sc. [[Slaven Bačić]], odvjetnik u Subotici, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, v. r., Alojzije Firanj, predsjednik Kulturnog savjeta HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r., mr. sc. Đuro Lončar, stručni savjetnik u mirovini, Subotica, v. r., Stipan Dulić, tajnik Hrvatske udruge kulture Lajčo Budanović, Mala Bosna, v. r., Ivan Dulić, predsjednik HKUD Đurđin, Đurđin, v .r., Ivana Petrekanić-Sič, urednica dječjeg lista Hrcko, Subotica, v. r., [[Tomislav Žigmanov]], prof. filozofije, Subotica, v. r., Josip Stantić, novinar-urednik, Subotica, v. r.
-->
Jedna od najboljih potvrda da je nacionalno izjašnjavanje kao "Bunjevac" vid kriptohrvatstva je i podatak, kojeg je dao generalni konzul RHRepublike Hrvatske u Subotici, [[Davor Vidiš]], u emisiji Otvoreni studio Radija Subotice, [[26. rujna]] [[2007.]] godine: "''U interesantnoj smo situaciji, jer smo svjesni da neki od pripadnika takozvane bunjevačke nacionalne zajednice imaju hrvatske dokumente koje su stekli temeljem činjenice da su prezentirali dokumente u kojima su se izjašnjavali kao Hrvati.''" <ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1839 Radio-Subotica] Bunjevci nisu Hrvati, a imaju hrvatske dokumente?, 26. rujna 2007.</ref>
 
=== Poznati Bunjevci o sebi ===
Poznati Bunjevci su ovako su izrekli svoje [[hrvatstvo]]<ref>Stjepan Beretić, [http://www.zvonik.rs/arhiva/771/ZV22.html Povijesni kutak], ''Zvonik'', godina: VIII, broj: 03(77), ožujak 2001., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>:
* [[Blaško Rajić]], [[23. travnja]] [[1939.]] godine: "''...priznajemo se za česti i uda onoga naroda koji živi u Međimurju, u Zagorju, u Lici pod Velebitom, na Hrvatskom Primorju...koji s nama isti jezik govori...iz kojeg je ustao Ante Starčević i Stjepan Radić...Priznajemo se za česti hrvatskog naroda''".
* [[Blaško Rajić]], [[10. studenoga]] 1939. godine: "''Izrekli smo nebrojeno puta jasno i glasno i to su svi morali čuti, da smo mi Bunjevci članovi hrvatskog naroda...što smo od iskona bili...''"
* [[Josip Đido Vuković]], 10. studenoga 1939. godine: "''Nama Bunjevcima Hrvatima može se zahvaliti što postoji Vojvodina u sklopu naše državne zajednice.''" (op. č., govori o ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji)
* [[Blaško Rajić]] i [[Josip Đido Vuković]], prosvjedujući na izjavu ministra N.Nikole Bešlića, da "Bunjevci nisu ni Srbi, ni Hrvati već Jugoslaveni...neka samo i dalje ostanu Bunjevci", idućeg dana, [[13. rujna]] 1939. godine brzojavom premijerupredsjedniku D.vlade Dragiši Cvetkoviću odgovaraju "''Protiv ove njegove izjave odlučno prosvjedujemo, jer Bunjevci su bili i ostaju ono što jesu, Hrvati''"
* [[Ive Prćić]], [[11. studenoga]] 1939. godine: "''...tko neće da prizna hrvatstvo Bunjevaca, taj je neprijatelj integriteta državne cjeline''" (govoreći o Jugoslaviji)
* [[Blaško Rajić]], [[14. travnja]] [[1940.]] godine: "''Braćo Hrvati u hr. domovini... da znadete, da smo i mi sinovi Bačke isto što i vi: Hrvati oduvijek...da su bačke krajeve ovoj državi (Jugoslaviji, op.č.) spasili samo bački Hrvati. Kad se krojila sjev. granica, baš mi, subotički Hrvati, nas 70 tisuća smo digli svoj glas...''"
* [[Aleksa Kokić]], u pjesmi: "Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti" (stih na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata)
 
== Kultura ==
 
=== Jezik ===
Narječje Bunjevaca je [[štokavsko narječje|štokavsko]], ikavskog govora; u Hrvatskoj se sačuvao u dijelovima Dalmacije, odakle su ga sa sobom donesli osobito na područje od Senja do Krmpota (naselja Krivi Put, [[Alan]] i Krmpote). Daljnjom seobom Bunjevci ovaj govor šire i u Liku gdje još govore 'lipo dite', 'sino' (sijeno), 'vridan bija'. I u seobi u Bačku isti je slučaj i čuvaju svoje "dragocjeno" 'i' ('pisma', etcitd.).
 
=== Plemena ===
Line 225 ⟶ 227:
 
=== Rani običaji ===
Bunjevci su izvorno pastirski narod koji živi od uzgoja stoke, goveda, ovaca i koza, bili su svakako vrsni stočari. Poljoprivreda im je bila dosta oskudna, povrće nisu nikada uzgajali, a na stolu se najčešće našla palenta i 'mliko', zatim sir, maslo, jaja, meso se iz štednje jelo rjeđe. Siromašni bunjevački puk ipak je bio veoma gostoljubiv, a to su ostali i danas. Pred gosta, bio poznat ili stran, stavlja se sve što se ima. Žene su se prije bavile predenjem, pletenjem i tkanjem od vunene pređe. Kuće su imale jednu ili dvije prostorije, često u zavjetrini od metar i više debelg kamenog zida, goveda su često bila pod istim krovom s ljudima. Nemještaj jeNamještaj bio im je oskudan a jelo se iz iste posude, obično zemljane, drvenim žlicama.
 
=== Glavna naselja Bunjevaca ===
Line 231 ⟶ 233:
 
=== Legenda o Krivom Putu ===
Naseljavanjem Bunjevaca na područje Velebita te u zaleđu Senja, ovo područje postaje poznato kao [[Krmpote|krmpotsko]]. U području kod današnjeg Krivog Puta, iznad Senja, izgubili su se konji senjskih [[venturini|venturina]] (izbjeglice pred venecijanskom vlasti). Prema predaji, u potrazi za njima, jedan ih je Bunjevac uputio da su otišli 'onim krivim putićem'. Kraj inače dotada poznat kao svetojakovski i kasnije krmpotski, dobio je od tog vremena naziv Krivi Put.
 
== Literatura ==
Line 270 ⟶ 272:
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.bunjevci.com bunjevci.com]
* [[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci matica''Proslava 250.hr obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)''], u ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]'', Brojbroj 3, Godištegodište V. / 2005., matica.hr
* [http://www.hr/darkocroatianhistory.net/etf/bunjevci.html croatianAnte history.comEvetovic Miroljub, Petar Pekic and Ante Sokcic, ''The Croatian Bunjevci''], Croatian Almanac 1986, croatianhistory.net, {{eng oznaka}}
* [[Matija Evetović]], [http://www.croatianhistory.net/etf/evetovic.html Croatian History] [[Matija Evetović]]: ''Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (studija)''], croatianhistory.net
 
{{Hrvati}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bunjevci"