Talijanski iredentizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 11:
Svoj zamah iredentizam je dobio nakon ujedinjenja. U susjednim državama čije je teritorije svojatala talijanska vlast je nerijetko slala propagatore za ''talijansku stvar''. Cilj je bio stvaranje autonomnih pokrajina koje bi se postupno odvajale, te pripajale Italiji.
 
Među prvim iredentistima ističe se [[Giuseppe Garibaldi]], koji je 1859., kao izaslanik za [[Nica|Nicu]] u parlamentu [[Pijemont|Pijemonta]] u [[Torino|Torinu]], napao [[Camillo Benso di Cavour|Cavoura]] zbog ustupanja Nice [[Napoleon III| Napoleonu III]] (kako bi dobio francusku pomoć te potporu za ujedinjenje Italije). Iredentizam je dobivao na važnosti u nadolazećim godinama.
 
[[21. srpnja]] 1878., u Rimu je održano bučno okupljanje predvođeno [[Menotti Garibaldi|Menottijem Garibaldijem]] (sinom Giussepea Garibaldija) kao predsjedavajućim na forumu. Na tom okupljanju se zahtijevalo osnivanje dobrovoljačkih postrojbi za osvajanje Tirola. [[Benedetto Cairoli]], premijer Italije, tolerirao je takva agitiranja. Bilo je to, pak, uglavnom plitak zahtjev budući da većina Talijana nije htjela podupirati tako opasnu politiku upuštajući se u rat sa Austrijom, a još manje u rat sa Francuskom zbog Nice i [[Korzika|Korzike]] ili Britanijom zbog [[Malta|Malte]].