Ignacije Lojolski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir svetac
{{Uklopi u|Sv. Ignacije Lojolski}}
| ime = Ignacije Loyola
| slika = St Ignatius of Loyola (1491-1556) Founder of the Jesuits.jpg
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[23. listopada]] [[1491]].
| mjesto rođenja = [[Azpeitia]]
| nadnevak smrti = [[31. srpnja]] [[1556]].
| mjesto smrti = [[Rim]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[27. srpnja]] [[1609.]]
| nadnevak proglašenja svetim = [[12. ožujka]] [[1622.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana = [[31. srpnja]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
'''Sveti Ignacije Loyola''' ([[Azpeitia]], [[23. listopada]] [[1491]]. - [[Rim]], [[31. srpnja]] [[1556]].), španjolski [[svetac]] i utemeljitelj [[Isusovci|Družbe Isusove]].
 
== Životopis ==
'''Sveti Ignacije Loyola''' ([[1491]]. - [[1556]].), utemeljitelj Družbe Isusove
 
Rođen je godine 1491. u dvorcu Loyola, [[Gipuskoa]] na sjeveru današnje [[Španjolska|Španjolske]], pod imenom Íñigo López de Loyola, kao posljednje od dvanaestero djece. Roditelji su mu već od ranog djetinjstva namijenili svećeničko zvanje i u tom su ga pravcu odgojno i usmjeravali, ali Íñigo, sklon viteškim pričama i avanturama, odlučuje krenuti putem vojničkog poziva. Njegova vojnička karijera strjelovito se kretala ka vrhuncu, ali ne zadugo. Na [[Duhovi (blagdan)|Duhove]] [[1521]]., u bitci s trupama francuskog kralja [[Franjo I., kralj Francuske|Franje I]], braneći tvrđavu Pamplonu, biva teško ranjen topovskim tanetom u koljeno. Nakon ranjavanja odlazi na dugotrajno liječenje u svoj rodni dvorac. Nalazeći se na bolesničkoj postelji čeznuo je za zabavnim knjigama, ali na dvoru su bile samo dvije: “Život"Život Isusa Krista”Krista" od Ludolfa kartuzijanca i “Zlatne"Zlatne legende" (''o životima svetaca'') Jakova de Voragine. Ispočetka mu se nisu sviđale, ali ih je pritisnut dosadom počeo čitati.
[[Datoteka:Ignatius Loyola.jpg|mini|Sv. Ignacije Loyola]]
 
Knjige su ga svakim danom sve više osvajale i u njemu započinje proces obraćenja i upoznavanja s Božjom providnošću. Nakon ozdravljenja odlučuje se na dugo hodočašće preko Španjolske i [[Italija|Italije]] do Svete Zemlje, gdje se namjeravao povući u jedan od pustinjačkih samostana. Nakon posjeta Gospinim svetištima Aranzazu i Montserratu odlazi u grad Manresu i ondje se u jednoj špilji blizu grada neplanirano zadržava gotovo godinu dana. U tom razdoblju molitve i razmišljanja došlo je konačno do prave preobrazbe. Kasnije o tome zapisuje: "Bog je sa mnom postupao kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih o tom posumnjao…". Ovdje nastaje i Ignacijeva glasovita knjižica "Duhovne vježbe" koja će kasnije dovesti do obraćenja nebrojenih ljudi, a redovnicima i svjetovnjacima postati sredstvo pročišćenja duše.
== Djetinjstvo, školovanje, vojna karijera ==
 
Knjige su ga svakim danom sve više osvajale i u njemu započinje proces obraćenja i upoznavanja s Božjom providnošću. Nakon ozdravljenja odlučuje se na dugo hodočašće preko Španjolske i [[Italija|Italije]] do Svete Zemlje, gdje se namjeravao povući u jedan od pustinjačkih samostana. Nakon posjeta Gospinim svetištima Aranzazu i Montserratu odlazi u grad Manresu i ondje se u jednoj špilji blizu grada neplanirano zadržava gotovo godinu dana. U tom razdoblju molitve i razmišljanja došlo je konačno do prave preobrazbe. Kasnije o tome zapisuje: “Bog je sa mnom postupao kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih o tom posumnjao…”. Ovdje nastaje i Ignacijeva glasovita knjižica “Duhovne vježbe” koja će kasnije dovesti do obraćenja nebrojenih ljudi, a redovnicima i svjetovnjacima postati sredstvo pročišćenja duše. Nakon boravka u Manresi posjećuje [[Rim]], Veneciju i Svetu Zemlju. U Svetoj je Zemlji želio pomagati i obraćati nevjernike, ali mu želja ostaje neispunjena; vraća se u Europu i nastavlja s naukama u Barceloni, a kasnije i u Parizu gdje postaje doktor filozofije - “magister artium”. Tijekom boravka u Parizu[[Pariz]]u okuplja nekolicinu istomišljenika i 1535. godine osniva “Družbu Isusovu” pod geslom: “Omnia“[[Omnia ad maiorem Dei gloriam”gloriam]]” – Sve na veću slavu Božju. Družba je nosila Isusovo[[Isus]]ovo ime jer je, kako kasnije kaže, u La Storti doživio viđenje. Naime, Isus mu je, noseći križ na ramenu, rekao da ga želi za slugu. Tako je zadobio veliku pobožnost prema Spasiteljevom imenu i htio da se Družba nazove Isusovom. Nakon toga Inigo, u čast svetog Ignacija Antiohijskog mijenja ime u Ignacije i usvaja njegovu izreku iz poslanice Rimljanima: “Moja"Moja je ljubav raspeta!". Ignacija je 24. lipnja [[1537.]] godine rapski biskup zaredio za svećenika. Svoju prvu misu želio je održati u Betlehemu, ali je to zbog ratova s Turcima bilo nemoguće, pa zato odlazi Papi u [[Rim]]. U Rimu Družba napreduje i stavlja se na potpuno raspolaganje papi Pavlu III. Na Božić 1538. Ignacije služi svoju prvu svetu misu na oltaru jaslica u bazilici Santa Maria Maggiore. [[27. rujna]] 1540. godine papa Pavao III bulom “Regimini militantis ecclesiae”, proglašava Družbu Isusovu novim redom. Prvi suradnici i braća Družbe jednoglasno izabraše Ignacija za generalnoga poglavara, koji će to ostati sve do smrti. Redu je dao čvrst ustroj, popraćen brojnim misama i molitvama. Družba se proširuje po čitavoj Europi, a Franjo Ksaver ju proširuje i na Daleki Istok. Ignacije umire [[31. srpnja]] 1556. godine, a taj se dan i danas slavi kao spomendan na neumornu i čvrstu osobu koja je za sobom ostavila razgranat i discipliniran red s brojnim kolegijima i ustanovama.
Rođen je godine 1491. u dvorcu Loyola, [[Gipuskoa]] na sjeveru današnje [[Španjolska|Španjolske]], pod imenom Íñigo López de Loyola, kao posljednje od dvanaestero djece. Roditelji su mu već od ranog djetinjstva namijenili svećeničko zvanje i u tom su ga pravcu odgojno i usmjeravali, ali Íñigo, sklon viteškim pričama i avanturama, odlučuje krenuti putem vojničkog poziva. Njegova vojnička karijera strjelovito se kretala ka vrhuncu, ali ne zadugo. Na [[Duhovi (blagdan)|Duhove]] [[1521]]., u bitci s trupama francuskog kralja [[Franjo I., kralj Francuske|Franje I]], braneći tvrđavu Pamplonu, biva teško ranjen topovskim tanetom u koljeno. Nakon ranjavanja odlazi na dugotrajno liječenje u svoj rodni dvorac. Nalazeći se na bolesničkoj postelji čeznuo je za zabavnim knjigama, ali na dvoru su bile samo dvije: “Život Isusa Krista” od Ludolfa kartuzijanca i “Zlatne legende (o životima svetaca)” Jakova de Voragine. Ispočetka mu se nisu sviđale, ali ih je pritisnut dosadom počeo čitati.
 
== ObraćenjePoveznice ==
{{wikicitat|Ignacije Loyolski}}
 
* [[Isusovci]]
Knjige su ga svakim danom sve više osvajale i u njemu započinje proces obraćenja i upoznavanja s Božjom providnošću. Nakon ozdravljenja odlučuje se na dugo hodočašće preko Španjolske i [[Italija|Italije]] do Svete Zemlje, gdje se namjeravao povući u jedan od pustinjačkih samostana. Nakon posjeta Gospinim svetištima Aranzazu i Montserratu odlazi u grad Manresu i ondje se u jednoj špilji blizu grada neplanirano zadržava gotovo godinu dana. U tom razdoblju molitve i razmišljanja došlo je konačno do prave preobrazbe. Kasnije o tome zapisuje: “Bog je sa mnom postupao kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih o tom posumnjao…”. Ovdje nastaje i Ignacijeva glasovita knjižica “Duhovne vježbe” koja će kasnije dovesti do obraćenja nebrojenih ljudi, a redovnicima i svjetovnjacima postati sredstvo pročišćenja duše. Nakon boravka u Manresi posjećuje Rim, Veneciju i Svetu Zemlju. U Svetoj je Zemlji želio pomagati i obraćati nevjernike, ali mu želja ostaje neispunjena; vraća se u Europu i nastavlja s naukama u Barceloni, a kasnije i u Parizu gdje postaje doktor filozofije - “magister artium”. Tijekom boravka u Parizu okuplja nekolicinu istomišljenika i 1535. godine osniva “Družbu Isusovu” pod geslom: “Omnia ad maiorem Dei gloriam” – Sve na veću slavu Božju. Družba je nosila Isusovo ime jer je, kako kasnije kaže, u La Storti doživio viđenje. Naime, Isus mu je, noseći križ na ramenu, rekao da ga želi za slugu. Tako je zadobio veliku pobožnost prema Spasiteljevom imenu i htio da se Družba nazove Isusovom. Nakon toga Inigo, u čast svetog Ignacija Antiohijskog mijenja ime u Ignacije i usvaja njegovu izreku iz poslanice Rimljanima: “Moja je ljubav raspeta!”. Ignacija je 24. lipnja 1537. godine rapski biskup zaredio za svećenika. Svoju prvu misu želio je održati u Betlehemu, ali je to zbog ratova s Turcima bilo nemoguće, pa zato odlazi Papi u Rim. U Rimu Družba napreduje i stavlja se na potpuno raspolaganje papi Pavlu III. Na Božić 1538. Ignacije služi svoju prvu svetu misu na oltaru jaslica u bazilici Santa Maria Maggiore. 27. rujna 1540. godine papa Pavao III bulom “Regimini militantis ecclesiae”, proglašava Družbu Isusovu novim redom. Prvi suradnici i braća Družbe jednoglasno izabraše Ignacija za generalnoga poglavara, koji će to ostati sve do smrti. Redu je dao čvrst ustroj, popraćen brojnim misama i molitvama. Družba se proširuje po čitavoj Europi, a Franjo Ksaver ju proširuje i na Daleki Istok. Ignacije umire [[31. srpnja]] 1556. godine, a taj se dan i danas slavi kao spomendan na neumornu i čvrstu osobu koja je za sobom ostavila razgranat i discipliniran red s brojnim kolegijima i ustanovama.
* [[Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog]]
 
{{Predložak:Povijest katoličke teologije}}
{{GLAVNIRASPORED:Ignacije Loyola}}
 
[[Kategorija:Španjolski sveci]]
[[Kategorija:Kršćanski mistici]]
[[Kategorija:Baskijski katolički svećenici]]
[[Kategorija:španjolski katolički svećenici]]
[[Kategorija:španjolski isusovci]]
[[Kategorija:Kršćanski mistici]]
[[Kategorija:Baskijski katolički svećenici]]