Budizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dexbot (razgovor | doprinosi)
m Removing Link FA template (handled by wikidata) - The interwiki article is not featured
Budizam - znacenje, ucenja, povijest i organizacije
Redak 3:
'''Budizam''' je jedna od pet velikih svjetskih [[religija|religija]].
 
Budizam je [[religijaAteizam|ateistička]] bez [[bogreligija]]a. Osnovan jenastala u VI. stoljeću pr. Kr. u sjevernoj [[Indija|Indiji]];. osnovaoOsnovao gaju je [[Buda|Siddharta Gautama]], za kojeg se većina stručnjaka slaže da je živio od 563. do [[483. pr. Kr.]] OnoNajbliže štoizvornom seučenju znasto oje Gautaminomsačuvano životnomnalazi putuse iu učenjutripitaka sačuvanokanonu jebudizma ukoji drevnimje zapisimakompletno sačuvala [[theravada]] budizmau napisanimazapisima 400na godinapali nakonjeziku, njegovea smrtidjelomično nasu “pali”sačuvane jeziku.i Siddhartadruge Gautamaverzije bioranih ješkola sinpri bogatogčemu radžesu jako bitni kineski prevodi koji ponekad sadrže jedine preostale zapise određenih tekstova, kao i neki drugi fragmenti i tekstovi. Prema religijskim zapisima neutvrdivih i donekle različitih detalja Siddharta Gautama je vladaobio sin bogatog vladara malommanjeg kraljevinomteritorija u podnožju [[Himalaja|Himalaje]], današnji [[Nepal]]. Njegovom je ocu prorokovano da će mu sin postati ili veliki vladar ili prosjak, lutalica i beskućnik. Otada ga je otac pokušavao zaštititi od svih nevolja ovoga svijeta. Gautama je odgajan u prekrasnim palačama, poučavan je znanosti i umjetnosti, a oženiou šesnaestoj godini je istupio mladuu kneginjubrak imenomsa GopaYasodharom, kojavršnjakinjom muplemenita jeroda rodilasa ikojom je dobio sina Rahulu. Dok mu je sin odrastao Gautamu je počeo uznemiravatiuznemirivati problem ljudske boli i patnje, pa je unatoč nagovorima oca napustio toplinu i udobnost doma ida pobjegaobi se posvetio traženju rješenja u samoću.asketskom Naodricanju, uliciinspiriran jeranijim susreoiskustvom četiripri različitarijetkom izlasku iz sigurnosti palače kada se susreo čovjeka:sa starcastarcem u posljednjem stupnju senilnosti, čovjekačovjekom pogođenapogođenim bolešću, truplotruplom koje su nosili na spaljivanje i na kraju, zadovoljnogzadovoljnim redovnikaredovnikom koji je putovao svijetom s prosjačkom zdjelom, odjeven u jednostavnu žutu haljinu, ali je ipak zračio radošću i mirom. Gautama je proveo mnogonekoliko godina udubljen u asketizmunajekstremnije asketske vježbe izgladnjujući se gotovo do smrti i vjezbajuci kontemplativne prakse pod vodstvom nekolicine poznatih sramana učitelja svog vremena, ali je prosvjetljenjerješenje postigaoproblema patnje pronašao tek kad se odrekao tog puta. Prosvjetljenjepostigavši je pronašao tek[[Nirvana|nirvanu]] ispod “Drva prosvjetljenja” pod kojim jese živiozavjetovao sjediti u meditaciji sve dok ne ostvari svoj cilj. Tada je postao Buddha (prosvijetljeni) i spoznao je podrijetlo patnje i boli kao i put koji vodi oslobođenju. Svoja je iskustva i spoznaje zapisaosažeo u knjiziformulama “Četiričetiri plemenite istine”istine nai kojojosmerostrukog seputa koje spominje već u prvoj propovijedi i koje su temelji zasnivabudističke budizamdoktrine.
 
== Povijest budizma ==
{{uklopi s razgovora}}
 
Gutama Buda je uskoro po probuđenju započeo podučavati te prihvaćati učenike u svojevrsnu asketsku zajednicu. U početku je ona bila dosta neformalna, a vremenom su se kao reakcija na potrebe organizacije razvijala kompleksna monaška pravila. Ona su i danas jedan od najstarijih tekstualnih izvora budizma i svjedoka razvoja zajednice. Monaška je zajednica do današnjih dana u većini budističkih kultura ostala temeljem i čuvarem religije.
 
Prve naznake unutarnjih podjela u zajednici se mogu pronaći stotinjak godina nakon Gautamine smrti, a kroz idućih nekoliko stoljeća se uslijed razlika u doktrinarnim pitanjima, monaškim pravilima te pod utjecajem zemljopisnih udaljenosti razvijaju rane škole. U početku su to samo teorijske podjele, a vremenom postaju i administrativne te se monaška zajednica i formalno dijeli. Od prvotne podjele na dvije razvio se veći broj tradicija, ali nijedna od njih nije opstala iako theravada smatra kako polaze pravo na nasljedstvo jedne od njih.
 
Današnje podjele su došle nešto kasnije i prvenstveno su zasnovane na grupiranjima doktrinarne prirode, monaška pravila i redovnička inicijacijska nasljeđa dolaze od ranih škola. To su:
 
===== 1 - Theravada =====
Uvjetno rečeno [[theravada]] je najstarija od živućih škola, tj. to je tradicija koja relativno rano izolirala i izdvojila te doktrinarno zatvorila pred daljnjim utjecajima i promjenama temeljnog kanona. Dok su druge tradicije nastavile siriti korpus kanonskih religijskih tekstova ona prihvaća jedino Tripitaku dok su svi drugi tekstovi apokrifni. U tradiciji i danac u velikoj mjeri vlada stav i permanentni osjećaj osjetljivosti i ugroženosti doktrine te potrebe za njenim čistim ortodoksnim očuvanjem pred prijetnjama, a u to su se ime cesto kroz povijest provodile reforme u svrhu jačanja ortodoksije i vraćanja izvorima pri čemu su presudnu ulogu igrale promjene na političkoj sceni i podrške vladara raznim frakcijama. Tako i današnji oblik theravade u velikoj mjeri dolazi iz opširnih reformi koje su se provodile u kolonijalno doba, a od tada potiče i na zapadu sve popularnija tradicija meditacijske prakse [[vipassana|vipassane]] koja se nizom pokušaja i eksperimenata u sklopu sireg nastojanja povratka izvorima u to vrijeme pokušavala na osnovu drevnih spisa reanimirati medu asketizmu i kontemplaciji sklonijim monaškim krugovima sa većim ili manjim uspjesima.
 
===== 2 - Mahajana =====
 
Mahajana je danas najveća i najšarolikija budistička skupina, posebno ako u nju uvrstimo i vađrajanu koja se može promatrati i kao njen dio i kao zesebna tradicija.
 
Iako prihvaća stari kanon tripitake otvorena je novim tekstovima, razmatranjima i promjenama doktrine. Većina novih tekstova se na neki način nastoji pripisati Budi ili njegovim učenicima te je kao takva prezentirana u uvodnim poglavljima istih, no povijesno su gledano to zasigurno mlađi spisi, mahom pisani na sanskrtu, formalnom jeziku religijske kulture Indije koji je tada već bio mrtav i kodificiran u svoju klasičnu formu te dobio ulogu jezika religijskih i intelektualnih elita. Neki tekstovi su vjerojatno izvorno nastali i na drugim jezicima zemalja gdje se budizam, prvenstveno na kineskom, te se naknadno prevodili na sanskrt i predstavili takav provod kao izvornik. Osim izvora spisa i izvori tradicije su tražili mitološku vezu sa ranim budizmom koja vjerojatno nije povijesna poput one u Zen budizma o prijenosu pečata svijesti Gautama Buddhe odabranom učeniku koji je dalje isti prenio tajnim ezoteričnim nasljeđem sve do povijesnih ili polu-povijesnih ličnosti kineskoga budizma (povijesno se gledano radi o novoj, autohtono kineskoj formi pod velikim utjecajem taoizma).
 
Dktrinarno se počeci mahajane mogu tražiti u još radu učenjaka sa Nalanda sveučilišta, posebno Nagarđune (cca 150. – 250. g.) iako je nalik ranim školama to u početku bilo pitanje samo neformalnih doktrinarnih/filozofskih razlika gdje su pripadnici istog samostana ili učilišta mogli podržavati različite. Tek se vremenom i interakcijom tih razlika sa geografskim sirenjima i razdvajanjima te političkim igrama i patronatima razne skupine i formalno razdvajaju u zasebne monaške redove. [[Madjamaka]] i [[jogaćara]] su glavne mahajanske filozofske tradicije u Indiji, a u Kini se kao jako bitna doktrina razvija i ona Buda-prirode (Tathagatagarbha; Budadhatu).
 
Unutar mahajane se kao zanimljiv fenomen pojavljuje i tradicija ciste zemlje koja za razliku od većine drugih pravaca oslonjenih na samo-spasenje ima elemente devocijsko-religijskog spasenja po milosti vanjskog čimbenika, odnosno Bodisatve.
 
 
===== 3 - Vađrajana =====
 
Ovu se tradiciju može svrstati i unutar mahayane na čijim se temeljnim doktrinama izgrađuje. Nastaje u vrijeme snažnog utjecaja [[tantra|tantre]] koja je obilježila kako budizam tako i hinduizam srednjega vjeka, osobito u sjeverozapadnim dijelovima Indije. Kao takva bogata je ezotericnim elementima, kompleksnim obredima, magijskim praksama i tome slično. Danas ju predstavljaju [[Tibetanski budizam]] i pojedine japanske tradicije, prvenstveno [[šingon]]. Pri tome se zbog ranijeg prelaska japanska vajrajana zasniva samo na starijim tekstovima dok tibetanska tradicija prenosi kompletnu tantričku tradiciju, a konstantno do današnjih razvija i vlastite prakse i učenja, prvenstveno kroz doktrinu sakrivenih učenja (u fizičkom ili duhovnom svijetu) koje odabrani mogu u bilo kojem trenutku ponovno otkriti i time započeti novu (ili sa gledišta vjere rekonstruirati staru) duhovnu praksu i tradiciju.
 
== Pojam spasenja u budizmu ==