Seljačko-demokratska koalicija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m lektura
Redak 39:
SDK je djelovala organizirajući javne skupove i oštro istupajući u Skupštini. Boreći se protiv velikosrpskog hegemonizma, SDK je zahtijevala ravnopravnost i jednakost svih dijelova države u zakonodavnom i financijskom smislu, poštivanje ustava i osnovnih demokratskih načela. HSS se nakon povratka u oporbu vratio na koncepciju složene države, ali je pri sklapanju saveza s SDS-om to pitanje zaobiđeno, te u prvim mjesecima postojanja SDK vodi političku borbu pozivajući se na ustav. Međutim, postajući sve svjesniji biti srbijanske politike, sredinom veljače 1928. Pribićević govori o povećanju teritorija oblasti s proširenom autonomijom, koja bi se mogla regulirati i revizijom ustava. Ovu Pribićevićevu ideju Radić je konkretizirao rekavši da Hrvatska, [[Slavonija]] i [[Dalmacija]] moraju biti jedna oblast, a cijela država imala bi tri do četiri oblasti. Tako je SDK ponovno postavila pitanje državnog uređenja. SDK oštro napada vladu, optužujući pojedine ministre, kako za nedemokratske metode, tako i za korupciju. Ponovno postavljanje pitanja o državnom uređenju i napadi SDK na vladu pojačavali su opću političku napetost u zemlji.
 
Djelovanje SDK zaoštrilo je žestinu sukoba HSS i i SDS sa vladajućom [[Narodna radikalna stranka|Radikalnom strankom]]. Režimsko glasilo ''Samouprava'' odgovara na napade: »Jednakopravnost prečanskih krajeva sa Srbijom su parole prikrivenih i podmuklih separatista«. Govori o »nazarenskoj strpljivosti srbijanskih političara« i prijeti da vođe prečana mog »dočekati sudbinu mačeta, koje je zaboravilo, da i strpljenju njegovoga gazde ima kraja«. PribičevićPribićević uzvraća: »Današnje srbijanske stranke uzele su svu vlast u svoje ruke i gnjave prečanske krajeve na bezdušan način. Otjerali su sve Hrvate u opoziciju, a od prečanskih ljudi uzimaju samo one koji im kuluče. Borba, koju smo poveli, samo je blijeda slika one, koju ćemo produžiti ako se ovaj režim nastavi«.
 
Jedan od značajnih rezultata stvaranja SDK bilo je i suzbijanje ostataka autonomaške (antihrvatske) politike u Dalmaciji. Velika skupština Koalicije održana je na Uskrs, 10. travnja 1928. u Splitu.
Redak 49:
Narodna skupština u Beogradu sastala se [[1. kolovoza]] [[1928]]., ali poslanici SDK odbijaju sudjelovanje. Oni se istog dana sastaju u Zagrebu. Pribićević u svojem govoru kaže da srbijanski političari koriste Srbe izvan Srbije za svoje ciljeve, te da oni moraju biti solidarni s Hrvatima. Na tom zasjedanju prihvaćena je rezolucija, koju je potpisao i [[Stjepan Radić|Radić]] u bolesničkoj postelji. Rezolucijom se traži »promjena sistema u državi« kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih prečanskih zemalja sa Srbijom. Osobito se ističe da se pojedine narodne individualnosti, prigodom stuapnja u novu državnu zajednicu sa Srbijom, nisu odrekle svojih povijesno-državnih, odnosno narodno-političkih individualiteta. U rezoluciji se ne precizira kako bi se konkretno ta promjena sustava provela.
 
Proglašenjem [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929]]. Narodna skupština je raspuštena i rad stranaka zabranjen. [[Svetozar PribičevićPribićević|PribičevićPribićević]] je u svibnju 1929. uhićen. Prvo je interniran u jedno selo podno [[Durmitor]]a, [[1931]]. protjeran. Umro je u emigraciji [[1936]]. Na čelu stranke zamijenio ga je [[Srđan Budisavljević]]. [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] i [[Samostalna demokratska stranka|SDS]] obnavljaju svoju djelatnost [[1932]]. Početkom studenoga [[1932]]. SDK objavljuje [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Maček u svojim memoarima kaže da se bojao da će se nakon odlaska [[Svetozar PribičevićPribićević|PribičevićaPribićevića]], njenog osnivača i neprikosnovenog vođe, Srbi iz SDS vratiti na unitarističke pozicije koje je PribičevićPribićević zastupao do [[1927]]., ali to se nije dogodilo. Ostali su vjerni saveznici sve do [[1941]].
 
=== Ujedinjena opozicija ===