Maximilien Robespierre: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 18:
U veljači 1794. godine piše pamflet "O principima političke moralnosti", u kojemu "predstavnicima naroda" u tijelima državne vlasti predlaže revolucionarni teror (u to vrijeme revolucionarne vlasti širom Francuske doista i provode masovna politička pogubljenja; tako primjerice u slučaju [[Utapanja u Nantesu]]) kao osobito uzvišen metod političkog rada:
"''Ukoliko je vrlina izvor narodne vlasti u vremenima mira, izvor te vlasti tijekom revolucije je vrlina povezana s terorom: vrlina, bez koje je teror destruktivan; teror, bez koje je vrlina nemoćna. Teror je naprosto pravda koja je brza, stroga i nepopustljiva; stoga on predstavlja izraz vrline; on zapravo i ne predstavlja neko posebno načelo, nego prirodnu posljedicu općeg načela demokracije, primjenjenog u svrhu ostvarenja najprečih potreba nacije... Vlast u revoluciji jest despotizam slobode protiv tiranije.''"<ref>[//legacy.fordham.edu/halsall/mod/1794robespierre.asp "On the Principles of Political Morality"], Maximilien Robespierre, veljača 1794.</ref>
Kao rusoovski [[Deizam|deist]] pokušava zemlji dati novu duhovnu bazu, koju ne vidi u ateizmu za kojega se zalažu hebertisti. Robespierre postiže da se širom države u Crkve - koje su sve redom oduzete Katoličkoj Crkvi, a katoličko bogoslužje je zabranjeno pod prijetnjom smrtne kazne - uđe deistički "Kult Razuma i Višnjeg Bića" (franc. ''Culte de la Raison et de l'Être suprême)''.[[File:Execution_robespierre,_saint_just....jpg|mini|Giljotinjiranje Maximiliena Robespierrea i njegovih suradnika]]
Političke snage koje se protive teroru počinju prevladavati početkom 1749. godine. Kao svojevrsni amblem revolucije i revolucionarnog terora, Robespierre se distancira od [[Georges Danton|Dantona]], koji je bio naljutio mnoge članova Komiteta javne sigurnosti (državnog tijela koje je provodilo teror) zbog zalaganja za umjerenost u provođenju terora. Robespierre se pridružuje napadima na Dantona, te nastavlja s napadima na Héberta. Kao posljedica tih političkih napada, Hébert je zajedno s 19 svojih pristalica giljotiniran 24. ožujka, a Danton je s pet svojih tzv. ''popustljivaca'' (ti nisu bili protiv terora, nego su se zalagali za veću umjerenost u ubijanju) giljotiniran 5. travnja 1749. Naposljetku, uz nekakvo savezništvo heberista i popustljivaca koji su Robespierreu složno zamjerali ubijanje svojih vođa, biva sam Robespierre 27. srpnja 1794. godine oboren u [[Narodni konvent|Konvent]]u, gdje se glasuje za smjenu Robespierra kojem se tom prilikom nije dalo pravo da govori. Narednog su ga dana na [[Giljotina|giljotini]] smaknuli zajedno s njegovim najbližim suradnicima - [[Louis Antoine Léon de Saint-Just|Saint-Jus]]teom i [[Coulthon]]om. Ta pogubljenja naznačuju kraj razdoblja revolucionarnog terora.
| |||