Bono Vukovarski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Ingenium 7 je premjestio stranicu Sv. Bono Vukovarski na Bono Vukovarski |
skraćivanje poveznica |
||
Redak 4:
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja =
| mjesto rođenja = [[Vinkovci|Cibalae]]
| nadnevak smrti = [[1. kolovoza]] [[260.]]
Redak 17:
| zaštitnik zemljopisno = [[Vukovar]], [[Hrvatska]]
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta = [[Crkva
}}
'''Sveti Bono Vukovarski''' (
==Životopis==
Prema predaji Sv. Bono rođen je u [[Vinkovci|Cibalae]] u poganskoj obitelji. Kad je odrastao postao je vitez i počeo žestoko progoniti kršćane. Nakon nekog vremena shvatio da je progon zao čin i da progoni [[vjera|vjeru]] u kojoj je [[Bog]] pravi, a ne u [[rimski bogovi|rimske bogove]] koji uopće ne postoje. Odbacio je [[vojnik|vojničko]] ruho koje je zamjenio [[svećenik|svećeničkim]] za kojeg je zaredio [[papa]] [[Stjepan I.]], s kim je završio u zatvoru, zbog progona [[Kršćanstvo|kršćana]]. Dok je bio u zatvoru izjavio je
{{citat|Nikad više nije zanijekao vjeru Kristovu, i prilikom mučenja čuvena je njegova molba: „Oče nebeski, koji si satro toranj i kulu babilonsku, poruši i ovo mjesto (kim kumira Marta), koji je đavao sagradio, te lažno zavodi narod!.}}▼
Po predaji, istoga trenutka [[grom|gromovi]] i [[oluja]] srušiše navedeni [[kumir]]. [[Car]] [[Galien]], sin i nasljednik ljutog progonitelja kršćana, [[car|cara]] [[Valerijan|Valerijana]], pogubio ga je mačem, [[1. kolovoza]] [[260.]] godine poslije Krista. U rimskom martirologiju stoji upisano: „U [[Rim|Rimu]], u latinskoj ulici; Bono svećenik, Fausto i Mavro bjehu pogubljeni▼
==Štovanje u Vukovaru==▼
Štovanje [[Rim|rimskog]] [[svećenik|svećenika]] i [[mučenik|mučenika]] iz [[260.]] godine sv. Bone u Vukovaru pokrenuo je o. Josip Janković, rođeni [[Vukovarac]], učen i u svoje vrijeme uvaženi [[franjevac]] na službi u [[Rim|Rimu]]. Izmolio je od pape [[Benedikt XIV.|Benedikta XIV.]] [[1753.]] godine tijelo glasovitog [[vitez|viteza]] i vrlog junaka Bone, slavnog [[misnik|misnika]] i [[mučenik|mučenika]], da bude prosvjetitelj, patron i obrana varoša vukovarskog i svekolike države i vilajeta. Tijelo sv. Bone svečano je uneseno i stavljeno na štovanje u [[crkva|crkvu]] [[sv. Filip|sv. Filipa]] i [[Sv. Jakov|Sv. Jakova]], apostola, [[24. lipnja]] [[1754.]] godine. Oltar sv. Bone preinačen je iz oltara [[sv. Josip|sv. Josipa]]. Stara oltarna slika sv. Josipa bila je uklonjena te je središte oltara zauzeo barokni stakleni sarkofag sa svečevim tijelom. Voštano tijelo sv. Bone mučenika, odjeveno u barokno odijelo što ga je [[1754.]] godine izveo franjevački brat laik Krišpin Zimmermann, ostao je na tom [[oltar|oltaru]] sve do naših dana izloženo trajnom štovanju vjernika. Kada su [[1991.]] godine bila žestoka granatiranja i većina oltara već stradala fra Branimir Kosec, gvardijan i [[župnik]], je [[29. listopada]] [[1991.]] godine sarkofag s tijelom sv. Bone, zbog zaštite, odnio u kriptu crkve gdje je svečevo tijelo i ostalo sve do brutalnog oskvrnuća u vrijeme okupacije.▼
Pred [[Uskrs]] [[1996.]] godine, tijekom procesa [[mirna reinegracija|mirne reintegracije]] Hrvatskoga Podunavlja i dolaskom privremenog upravitelja [[Jacques Paul Klein|Jacquesa Paula Kleina]], bile su uklonjene kontrolne točke i rampe na ulazu i izlazu iz [[Ilok|Iloka]], pa je fra Marko Malović<ref>[http://www.ofm.hr/index.php/adresar/256-malovic-m/ HFP Sv. Ćirila i Metoda],pristupljeno 7. lipnja 2015.</ref> iločki gvardijan i [[župnik]], odlučio zajedno s ljudima iz Iloka otići u [[Vukovar]] te pokupiti preostalo blago [[vukovar|vukovarske]] crkve. U kripti crkve pronalaze ostatke kostiju sv. Bone. Pronašli su kosti lijeve i desne šake i podlaktice zajedno sa žicom koja je kosti spajala. Pronađene dijelove tijela sv. Bone fra Marko za [[Ivan Kapistran|Kapistranovo]] iste godine šalje u [[Zagreb]] po provincijalu fra Luciju Jagecu. Kasnije je fra Branko dao napraviti jedan mali, prekrasan sarkofag s moćima koje su pronađene. Vukovarska zlatarska obitelj Alberta Beriše izradila je srebrni sarkofag u kojega je položeno nekoliko spaljenih kostiju zapešća – relikvija. Na sarkofagu stoji napisano: „SPALJENI OSTACI SV. BONE MUČENIKA“. Završetkom procesa mirne reintegracije Vukovara vratio se i sv. Bono u svoj grad i u svoju crkvu.▼
==Organizacije u čast sv. Bone==▼
▲{{citat|Nikad više nije zanijekao vjeru Kristovu, i prilikom mučenja čuvena je njegova molba:
▲Po predaji, istoga trenutka [[grom
Štovanje [[rim]]skog [[svećenik]]a i [[mučenik]]a iz [[260.]] godine sv. Bone u Vukovaru pokrenuo je o. Josip Janković, rođeni [[Vukovar]]ac, učen i u svoje vrijeme uvaženi [[franjevac]] na službi u [[Rim]]u. Izmolio je od pape [[Benedikt XIV.|Benedikta XIV.]] [[1753.]] godine tijelo glasovitog [[vitez]]a i vrlog junaka Bone, da bude prosvjetitelj, patron i obrana varoša vukovarskog i svekolike države i vilajeta. Tijelo sv. Bone svečano je uneseno i stavljeno na štovanje u [[crkva|crkvu]] [[sv. Filip|sv. Filipa]] i [[Sv. Jakov|Sv. Jakova]], apostola, [[24. lipnja]] [[1754.]] godine.
▲
▲Pred [[Uskrs]] [[1996.]] godine, tijekom procesa [[
▲===Organizacije u čast sv. Bone===
==Izvori==
Line 97 ⟶ 49:
[[Kategorija: Sveci]]
[[Kategorija:
|