Antun Padovanski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{redirect|Sveti Anton}}
{{Infookvir svetac
'''Sv. Antun Padovanski''' ([[Lisabon]], [[1195]]. - Arcella kod [[Padova|Padove]], [[13. lipnja]] [[1231]].)▼
| ime = Antun Padovanski
| slika = Francisco de Zurbarán - Sto Antonio de Padua.jpg
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[1195]].
| mjesto rođenja = [[Lisabon]]
| nadnevak smrti = [[13. lipnja]] [[1231]].
| mjesto smrti = [[Padova]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim = [[30. svibnja]] [[1232.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana = [[13. lipnja]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
▲'''
== Životopis ==
=== Rani život ===
▲Sv. Antun Padovanski rodio se [[1195]]. godine u [[Lisabon]]u, glavnom gradu [[Portugal]]a. [[Krštenje|Krsno]] mu je ime bilo '''Fernando Martins de Bulhões''' ili '''Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo ''' (ovisno o izvorima). Ostavivši [[svijet]] i stupivši u red [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], dobio je ime Antun, a jer je umro u [[Italija|talijanskom]] gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom [[Portugal]]u je štovan kao (''Santo António de Lisboa'') .
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog
=== Redovništvo ===
U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], [[Bernard Sijenski|sv. Bernarda]] i njegovih drugova, koji su početkom godine [[1220.]] poginuli mučeničkom smrću u [[Maroko|Maroku]]. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu [[1220.]] god. stupi u samostan Manje braće u [[Olivares]] kod Koimbre. Iz poštovanja spram [[Sveti Antun Pustinjak|sv. Antun pustinjaka]], komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Antun. U poniznosti i jednostavnosti srca otpoče sv. Antun svoj [[novicijat]], a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antuna pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.▼
▲
U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. Za tebe je - govorio si je - tvoj [[Isus|Spasitelj]] prolio svoju krv i dao [[život]] svoj, a što si ti do sada učinio za njega! O da bih postao žrtvom ljubavi i bio mučenik! Klečeći molio je svoje glavare, neka ga puste k [[Mauri]]ma u [[Afrika|Afriku]], da im pripovijeda. U [[prosinac|prosincu]] [[1220.]] god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih drugova. Nu istom što je stao na obalu afričku i počeo propovijedati, oboli tako, te je mora natrag u [[Španjolska|Španjolsku]].▼
▲U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru.
=== Sv. Antun u Italiji ===▼
[[Datoteka:Simone Martini 048.jpg|200px|desno|mini|Simone Martini:Sv. Antun i sv. Franjo Asiški]]▼
Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; [[lađa]] stade na [[Sicilija|sicilijanskoj]] obali kod grada [[Messina|Mesine]]. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antuna, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će oko [[Duhovi (blagdan)|Duhova]] [[1221.]] god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u [[Assisi|Assisu]], kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza [[Uskrs]]a krene sv. Antun na put iz Mesine u Asis.▼
▲[[Datoteka:Simone Martini 048.jpg|200px|desno|mini|Simone Martini: ''Sv. Antun i sv. Franjo Asiški'']]
Ali u kojem samostanu da ostane? Radi dugotrajne [[bolest]]i i naporna puta izgledao je veoma slabo; na skupštini ničim nije pokazao svoje naobrazbe; tako ga držali i boležljivim i neukim. Zaludu je molio razne glavare samostana, neka ga prime makar na najniže poslove. Napokon se sažali bratu Gracijanu, provincijalu u [[Romagna|Romagni]], pristupi sv. Antunu i zapita ga, je li [[svećenik]]. Svetac odvrati da jest; na to ga uze sebi k sebi i stavi u mali [[samostan]] Montepaolo, neka ondje šestorici braće [[laik]]a čita [[Euharistija|sv. misu]]. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj pokori, a vazda je krio i svoje znanje i vanredna Božja nadahnuća.▼
▲Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; [[lađa]] stade na [[Sicilija|sicilijanskoj]] obali kod grada [[Messina|Mesine]]. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antuna, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će oko [[Duhovi (blagdan)|Duhova]] [[1221.]] god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u [[Assisi|Assisu]], kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza [[Uskrs]]a
▲
U to se sastadoše franjevci sa sličnim mladim redovnicima [[dominikanci]]ma u samostanu Forli blizu Montepaolo. [[Gvardijan]] naredi sv. Antunu, neka otvori govorom skupštinu. On ponizno posluša nalog, uspe se i govori tako rječito i učeno, da se svi zadiviše. Bio je tu i [[provincijal]], pa kad upozna u svecu divne sposobnosti, učenost i [[poniznost]], imenuje ga propovjednikom u Romagni. Dočuo to i sv. Franjo radovao se i počeo cijeniti sv. Antuna tako, te mu dao punomoć, da po čitavoj Italiji propovijeda. A i bio je sv. Antun stvoren za propovjednika. Uz dostojanstvenu i ugodnu vanjštinu, uz jak i mio glas dao mu [[Bog]] izvrsnu pamet; naukom i molitvom tako je bio prodro u sv. Pismo, da je pravi smisao sv. knjiga lako i snažno razvijao. Samim svojim životom živio je [[Evanđelje]].
U ono doba širila se
God. [[1230]] bi opet sazvana opća skupština svih franjevaca, da se posavjetuju o obavezi nekih pravila reda sv. Franje.
=== Smrt
[[Datoteka:Basilika des hl. Antonius.JPG|mini|[[Bazilika svetog Antuna u Padovi]]]]
Mjeseca [[studeni|studenog]] [[1230.]] god.,
Ali već [[13. lipnja]] [[1231.]] svrši on svoj blagoslovni rad. Umire u [[Arcella|Arcelli]] kod Padove u svojoj
== Čudotvorac ==
=== Razna
[[Datoteka:Domenico Beccafumi 051.jpg
Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je [[Bog]] tvorio tolika i tako vanredna
Sv. Antun proživio je svoju mladost u [[Portugal]]u i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od [[mladost]]i. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Antuna, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na [[prozor]] i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sv. Antun propovijedao
Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Antuna i ostavi svoje [[dijete]] samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam [[Bog]] po svome ugodniku očuvao dijete o sigurne smrti.
Opet druga gospođa vrativši se s [[propovijed]]i svečeve nađe u kolijevki mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Antun reče joj gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim prijateljima igra. Iza jedne propovijedi sv. Antun tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Antunu, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.
Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Antun pod vedrim [[nebo]]m, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i [[grom]]ove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom [[kiša|kišom]], a na slušatelje ne padne ni kap.
===
Kako je bilo rečeno u doba sv. Antuna haralo je manihejsko [[krivovjerje]] pod raznim imenima, koje je već sv. Augustin sjajno pobijao. U toj nevolji podiže [[Bog]] u Crkvi svojoj sv. Franju i [[Sveti Dominik|sv. Dominika]] i njihovim redovima jake stupove; oni su krivovjerce snažno pobijali učenošću, propovijedanjem i molitvom. Tu se osobito isticao sv. Antun. Osobito je od toga krivovjerja bio zaražen grad [[Rimini]]. Revni [[biskup]]i ovoga grada molili su u pape revnih misionara. Kad je u tom poslu tamo prispio sv. Antun, pobojaše se krivovjerci i nagovoriše puk, neka ga ne slušaju. I doista kod [[propovijed]]i sv. Antuna nije bilo drugih do nekoliko [[žena]] i staraca. Uza sve to svom revnošću je propovijedao naš svetac, tako te kad to začuše odmetnici, odluče da ga pogube. Čuvši za to sv. Antun povuče se u samoću, molio je i postio, ne bi li [[Bog]] omekšao srce zavedenog [[puk]]a. Okrijepljen molitvom i postom ode na obalu, te vikne ribama iz sveg glasa: Dođite, nerazumne ribe, da čujete [[riječ]] Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji. Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je svetac progovorio, uzbiba se [[more]] i silan broj [[riba]] svake vrsti i veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ sv. Antuna. Svijet je bio kao zapanjen i gledao, što će se sada zbiti. Na to prozbori svetac: Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu s mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svoje [[put]]ove te izbjegnete [[neprijatelj]]ima svojim. Taj [[Bog]] blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodonošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu vas je uzdržao na životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših [[glava]]; on je od [[riba]]ra učinio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže.
=== Čudoviti putovi sv. Antuna ===
Često puta, pojavio se, sv. Antun na dalekim mjestima tako, da nije ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka [[Ispovijed|ispovijede]] grijehe, za koje je samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće, da pjeva svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako je [[Bog]] na sv. Antunu obnovio čudo što se zbilo i sa [[Sveti Ambrozije|sv. Ambrozijem]]. O ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na [[oltar]]u u [[Milano|Milanu]] kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda [[Sveti Martin|sv. Martina]] u Tursu.
Dok je sv. Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina radi umorstva, te bi on s cijelom [[obitelj]]i odveden u tamnicu i stavljen pred [[sud]], a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno mrtvo [[Tijelo (biologija)|tijelo]], koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare svoje, da ga puste iz samostana, a [[anđeo]] ga odnese u [[Lisabon]]. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga [[sudac]] ne htjede poslušati, zatraži lješinu ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime [[Isus]]a, neka ustane i pred svima kaže, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji očeve.
Još jednom je naš svetac ovako čudno putovao u [[Lisabon]] poradi svoga oca. Kako je ovaj bio poštenjak, vjerovao je [[svijet]]u i kroz više [[godina]] upravljajući [[kralj]]evskim novcem nije tražio svake namire. S toga bi protiv njega podignuta [[istraga]]. Budući da nije mogao o svemu položiti točnih računa, bio je u pogibelji, da plati silne svote. Svetac je i ovo saznao po objavljenju Božjem i opet je po anđelu preko [[noć]]i otišao u Lisabon te kazao, kuda je sve rabio kraljevski novac otac njegov tako točno jasno, te je ovaj bio riješen optužbe. Svetac se opet vrati u istim načinom u svoj [[samostan]].
Line 69 ⟶ 86:
=== Sv. Antun s malim Isusom ===
[[Datoteka:Visione di Sant'Antonio da Padova.jpg|mini|200px|desno|Gaetano Lapis:Sv. Antun i Isus]]
Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sv. Antun od [[Bog]]a vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanošću se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Antuna kroz [[prozor]] i vidje ga, kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus. Iza molitve opazi sv. Antun onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slika sv. Antun.
===
Kao gvardijan u samostanu u [[Puy]]-u susretne sv. Ante nekog [[bilježnik]]a, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim poštovanjem. Bilježnik misleći, da mu se svetac ruga, zaprijeti mu se mačem radi uvrede. Svetac odvrati, da mu nije ni na kraj pameti bilo, da ga naruži, nego da ga iskreno poštiva, jer će on jednom biti [[mučenik]] za vjeru [[Isus]]ovu; ujedno ga zamoli, ne bi li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo sv. Ante. [[1|Jedan]] [[biskup]] zaputi se u [[Palestina|Palestinu]], da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti, da je i sam počeo propovijedati našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i [[3|tri]] dana grozno mučiše, dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sv. Ante prorekao i izjavi, da ga moraju držati za velikog proroka.▼
Kao gvardijan u samostanu u [[Puy]]u susretne sv. Ante nekog [[bilježnik]]a, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i
▲
Jednom zamole sv. Antuna da reče nadgrobno slovo na [[sprovod]]u nekog [[lihvar]]a, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpoče riječima iz sv. Evanđelja; Gdje je vaše blago tamo će biti i vaše [[srce]]. Na koncu govora reče pokojnikovoj rodbini, neka otvore sanduke pokojnika i tamo će naći njegovo srce. I doista otišavši kući i otvorivši sanduke nađu među novcima još vruće srce pokojnog lihvara.
===
Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puy-u. Za propovijedi pristupi [[sotona]] u liku glasonoše k jednoj gospođi i reče joj, neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Ali svetac odmah opazi varku sotone, dovikne gospođi, neka se ne uznemiruje, jer joj je [[sin]] potpuno zdrav i taj glasonoša da je nečisti [[duh]]. Tako je i bilo, ter ovaj iščezne kao [[dim]].
Line 85 ⟶ 106:
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Saint Anthony of Padua|Sveti Antun Padovanski}}
{{
{{GLAVNIRASPORED:Antun Padovanski}}
[[Kategorija:Sveci]]
[[Kategorija:Katolički svećenici]]
[[Kategorija:Teolozi]]
[[Kategorija:Kršćanski mistici]]
|