Antun Padovanski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{redirect|Sveti Anton}}
{{Infookvir svetac
'''Sv. Antun Padovanski''' ([[Lisabon]], [[1195]]. - Arcella kod [[Padova|Padove]], [[13. lipnja]] [[1231]].)
| ime = Antun Padovanski
| slika = Francisco de Zurbarán - Sto Antonio de Padua.jpg
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[1195]].
| mjesto rođenja = [[Lisabon]]
| nadnevak smrti = [[13. lipnja]] [[1231]].
| mjesto smrti = [[Padova]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim = [[30. svibnja]] [[1232.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana = [[13. lipnja]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
'''Sv. Antun Padovanski''' ([[Lisabon]], [[1195]]. - Arcella kod [[Padova|Padove]], [[13. lipnja]] [[1231]].), portugalski katolički [[svećenik]], franjevac i [[svetac]].
 
== Životopis ==
Kršćanski svetac. Spomendan mu je [[Katolički kalendar#Lipanj|13. lipnja]].
 
=== Rani život ===
[[Datoteka:Francisco de Zurbarán 034.jpg|mini|Sv. Antun Padovanski]]
 
Sv. Antun Padovanski rodio se [[1195]]. godine u [[Lisabon]]u, glavnom gradu [[Portugal]]a. [[Krštenje|Krsno]] mu je ime bilo '''Fernando Martins de Bulhões''' ili '''Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo ''' (ovisno o izvorima). Ostavivši [[svijet]] i stupivši u red [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], dobio je ime Antun, a jer je umro u [[Italija|talijanskom]] gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom [[Portugal]]u je štovan kao (''Santo António de Lisboa'') .
== Život sv. Antuna Padovanskog ==
=== Mladost sv. Antuna do svećeništva ===
Sv. Antun Padovanski rodio se [[1195]]. godine u [[Lisabon]]u, glavnom gradu [[Portugal]]a. [[Krštenje|Krsno]] mu je ime bilo '''Fernando Martins de Bulhões''' ili '''Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo ''' (ovisno o izvorima). Ostavivši [[svijet]] i stupivši u red [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], dobio je ime Antun, a jer je umro u [[Italija|talijanskom]] gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom [[Portugal]]u je štovan kao (''Santo António de Lisboa'') .
 
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljenaroda, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepostkrijepost nego plemstvo. Krjepost,Krijepost to pravo duševno plemstvo, koja nas sve više čini sličnima [[Bog]]u,su nastojali su da svome sinu ucijepeucijepiti u [[srce]] revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnompobožnom životu u [[svećenik]]a stolne lisabonske crkve. Već u [[15|petnaestoj]] godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi [[mir]] i u miru [[Bog]]a svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u [[Coimbra|Koimbru]] u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga [[Biblija|sv. Pisma]] i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.
 
=== Redovništvo ===
=== Sv. Antun franjevac i vjerovjesnik ===
U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], [[Bernard Sijenski|sv. Bernarda]] i njegovih drugova, koji su početkom godine [[1220.]] poginuli mučeničkom smrću u [[Maroko|Maroku]]. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu [[1220.]] god. stupi u samostan Manje braće u [[Olivares]] kod Koimbre. Iz poštovanja spram [[Sveti Antun Pustinjak|sv. Antun pustinjaka]], komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Antun. U poniznosti i jednostavnosti srca otpoče sv. Antun svoj [[novicijat]], a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antuna pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.
 
U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], [[Bernard Sijenski|sv. Bernarda]] i njegovih drugova, koji su početkom godine [[1220.]] poginuli mučeničkom smrću u [[Maroko|Maroku]]. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu [[1220.]] god.godine stupistupio je u samostan Manje braće u [[Olivares]] kod Koimbre. Iz poštovanja spram [[Sveti Antun Pustinjak|sv. Antun pustinjaka]], komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uzeuzeo si sada on, redovnik franjevac,je ime Antun. U poniznosti i jednostavnosti srca otpočeotpočeo sv. Antunje svoj [[novicijat]], a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antuna pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.
U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. Za tebe je - govorio si je - tvoj [[Isus|Spasitelj]] prolio svoju krv i dao [[život]] svoj, a što si ti do sada učinio za njega! O da bih postao žrtvom ljubavi i bio mučenik! Klečeći molio je svoje glavare, neka ga puste k [[Mauri]]ma u [[Afrika|Afriku]], da im pripovijeda. U [[prosinac|prosincu]] [[1220.]] god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih drugova. Nu istom što je stao na obalu afričku i počeo propovijedati, oboli tako, te je mora natrag u [[Španjolska|Španjolsku]].
 
U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. Za tebe je - govorio si je - tvoj [[Isus|Spasitelj]] prolio svoju krv i dao [[život]] svoj, a što si ti do sada učinio za njega! O da bih postao žrtvom ljubavi i bio mučenik! Klečeći molio je svoje glavare, neka ga puste k [[Mauri]]ma u [[Afrika|Afriku]], da im pripovijeda. U [[prosinac|prosincu]] [[1220.]] god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih drugova.Odmah Nu istom štopošto je stao na obalu afričku i počeo propovijedati, oboli tako,je te je mora natrag u [[Španjolska|Španjolsku]].
=== Sv. Antun u Italiji ===
[[Datoteka:Simone Martini 048.jpg|200px|desno|mini|Simone Martini:Sv. Antun i sv. Franjo Asiški]]
Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; [[lađa]] stade na [[Sicilija|sicilijanskoj]] obali kod grada [[Messina|Mesine]]. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antuna, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će oko [[Duhovi (blagdan)|Duhova]] [[1221.]] god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u [[Assisi|Assisu]], kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza [[Uskrs]]a krene sv. Antun na put iz Mesine u Asis.
 
=== Sv. AntunOdlazak u ItalijiItaliju ===
Tom zgodom puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i usrdna [[ljubav]] spram [[Bog]]a u sv. Franje. S toga odluči ostati posvema u [[Italija|Italiji]] i ne vraćati se u Španjolsku.
 
[[Datoteka:Simone Martini 048.jpg|200px|desno|mini|Simone Martini: ''Sv. Antun i sv. Franjo Asiški'']]
Ali u kojem samostanu da ostane? Radi dugotrajne [[bolest]]i i naporna puta izgledao je veoma slabo; na skupštini ničim nije pokazao svoje naobrazbe; tako ga držali i boležljivim i neukim. Zaludu je molio razne glavare samostana, neka ga prime makar na najniže poslove. Napokon se sažali bratu Gracijanu, provincijalu u [[Romagna|Romagni]], pristupi sv. Antunu i zapita ga, je li [[svećenik]]. Svetac odvrati da jest; na to ga uze sebi k sebi i stavi u mali [[samostan]] Montepaolo, neka ondje šestorici braće [[laik]]a čita [[Euharistija|sv. misu]]. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj pokori, a vazda je krio i svoje znanje i vanredna Božja nadahnuća.
Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; [[lađa]] stade na [[Sicilija|sicilijanskoj]] obali kod grada [[Messina|Mesine]]. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antuna, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će oko [[Duhovi (blagdan)|Duhova]] [[1221.]] god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u [[Assisi|Assisu]], kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza [[Uskrs]]a krenekrenuo je sv. Antun na put iz Mesine u Asis.
 
AliTom zgodom puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i usrdna [[ljubav]] spram [[Bog]]a u kojemsv. samostanuFranje. daS ostane?toga odluči ostati u [[Italija|Italiji]] i ne vraćati se u Španjolsku. Radi dugotrajne [[bolest]]i i naporna puta izgledao je veoma slabo; na skupštini ničim nije pokazao svoje naobrazbe; tako su ga držali i boležljivim i neukim. Zaludu je molio razne glavare samostana, neka ga prime makar na najniže poslove. Napokon se sažali bratu Gracijanu, provincijalu u [[Romagna|Romagni]], te pristupi sv. Antunu i zapita ga, je li [[svećenik]]. Svetac odvrati da jest; na to ga uze sebi k sebi i stavi u mali [[samostan]] Montepaolo, neka ondje šestorici braće [[laik]]a čita [[Euharistija|sv. misu]]. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj pokori, a vazda je krio i svoje znanje i vanredna Božja nadahnuća.
 
=== Sv. Antun dolazi na glas ===
U to se sastadoše franjevci sa sličnim mladim redovnicima [[dominikanci]]ma u samostanu Forli blizu Montepaolo. [[Gvardijan]] naredi sv. Antunu, neka otvori govorom skupštinu. On ponizno posluša nalog, uspe se i govori tako rječito i učeno, da se svi zadiviše. Bio je tu i [[provincijal]], pa kad upozna u svecu divne sposobnosti, učenost i [[poniznost]], imenuje ga propovjednikom u Romagni. Dočuo to i sv. Franjo radovao se i počeo cijeniti sv. Antuna tako, te mu dao punomoć, da po čitavoj Italiji propovijeda. A i bio je sv. Antun stvoren za propovjednika. Uz dostojanstvenu i ugodnu vanjštinu, uz jak i mio glas dao mu [[Bog]] izvrsnu pamet; naukom i molitvom tako je bio prodro u sv. Pismo, da je pravi smisao sv. knjiga lako i snažno razvijao. Samim svojim životom živio je [[Evanđelje]].
 
U ono doba širila se krivovjerakrivovjerno manihejskamanihejstvo pod raznim imenima Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu riječ sv. Antun pratio je Gospodin vanrednim znakovima, rijetkim čudesima. Sjeverna Italija i južna [[Francuska]] bile su polje djelovanja svečeva. Na tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u [[ispovjedispovijed]]aonici, što u razgovoru.
 
KoncemKrajem [[1222.]] god. posla ga sv. Franjo u [[Verceli]], da tamo kod slavnog opata Tome uči mistično bogoslovlje. Iza pet mjeseci pozva ga isti svetac u [[Bologna|Bolognu]] kao učitelja bogoslovije; tako je prvi učitelj bogoslovije iz reda sv. Franje baš sv. Antun. U istoj službi bi poslan [[1224]]. god. u [[Montpellier]]. Tu napisa svoje govore o poslanicima 278 na broju. Kasnije je djelovao protiv krivovjeraca u Tulusi, u Puy-uPuyu kao gvardijan, u Limogeru kao čuvar provincije za južnu Francusku, svuda predavajući bogosloviju i propovijedajući s. Evanđelje.
 
U[[4. to umrelistopada]] [[1226.]] god. [[4. listopada]]umire sv. Franjo. Na Duhove slijedeće godine bi sazvana opća skupština [[franjevci|franjevaca]], da izaberu vrhovnoga glavara. Na njoj je bio i sv. Antun. Red dobije vrsnogatada glavaradobio uvrsnoga osobiglavara Ivana Parenti, a sv. Antun u svojoj [[32]]. godini postade provincijalom proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji; povjerene krajeve revno je obilazio, u njima žarko propovijedao, čudesačuda tvorio i red proširio.
 
God. [[1230]] bi opet sazvana opća skupština svih franjevaca, da se posavjetuju o obavezi nekih pravila reda sv. Franje. BiOdlučeno odlučeno,je da se pošalje izaslanstvo [[papa|papi]] [[Grgur IX.|Grguru IX.]], neka on o tome svoje izrekne. Papa Grgur IX. odredi tri mjeseca do odluke. Kako je i sv. Antun bio odabran za to izaslanstvo, ostade u Rimu četričetiri mjeseca.
 
=== Smrt sv. Antuna u Padovi ===
[[Datoteka:Basilika des hl. Antonius.JPG|mini|[[Bazilika svetog Antuna u Padovi]]]]
Mjeseca [[studeni|studenog]] [[1230.]] god., kadkada se stvar riješila, vrati se sv. Antun iz [[Rim]]a s blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu, da nastavi svoj apostolski rad.
 
Ali već [[13. lipnja]] [[1231.]] svrši on svoj blagoslovni rad. Umire u [[Arcella|Arcelli]] kod Padove u svojoj [[36.]] godini. Braća njegova pokopaše ga na njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju [[1232.]] godine uvrsti ga papa [[Grgur IX.]] u Svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko gradnje [[Bazilika svetog Antuna u Padovi|crkve u Padovi]] na čast sv. Antunu Padovanskom. [[Crkva]] se dogradi [[1263]]. godine; u travnju iste godine bude posvećena i u nju moći sv. Antuna prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom prisutnošću tadanji general reda [[Sveti Bonaventura|sv. Bonaventura]]. Ovaj dade otvoriti lijes sv. Antuna i svi se zadiviše, kadkada su vidješevidjeli istrulo tijelo samo [[jezik]] ciocijel i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.
 
== Čudotvorac ==
== Sv. Antun čudotvorac za života ==
=== Razna čudesačuda ===
[[Datoteka:Domenico Beccafumi 051.jpg|desno|250px|mini|Domenico Beccafumi: Sv. Antun i čudo s magarcom, koji se poklonio hostiji.]]
 
Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je [[Bog]] tvorio tolika i tako vanredna čudesačuda kao što je tvorio po sv. Antunu i na njegov zagovor.
Sv. Antun proživio je svoju mladost u [[Portugal]]u i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od [[mladost]]i.
Sv. Antun proživio je svoju mladost u [[Portugal]]u i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od [[mladost]]i. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Antuna, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na [[prozor]] i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sv. Antun propovijedao ciocijeli sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.
 
Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Antuna i ostavi svoje [[dijete]] samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam [[Bog]] po svome ugodniku očuvao dijete o sigurne smrti.
 
Opet druga gospođa vrativši se s [[propovijed]]i svečeve nađe u kolijevki mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Antun reče joj gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim prijateljima igra. Iza jedne propovijedi sv. Antun tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Antunu, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.
 
Iza jedne propovijedi sv. Antun tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Antunu, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.
 
Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Antun pod vedrim [[nebo]]m, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i [[grom]]ove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom [[kiša|kišom]], a na slušatelje ne padne ni kap.
 
=== Sv. Antun propovijedaPropovijed ribama ===
 
Kako je bilo rečeno u doba sv. Antuna haralo je manihejsko [[krivovjerje]] pod raznim imenima, koje je već sv. Augustin sjajno pobijao. U toj nevolji podiže [[Bog]] u Crkvi svojoj sv. Franju i [[Sveti Dominik|sv. Dominika]] i njihovim redovima jake stupove; oni su krivovjerce snažno pobijali učenošću, propovijedanjem i molitvom. Tu se osobito isticao sv. Antun. Osobito je od toga krivovjerja bio zaražen grad [[Rimini]]. Revni [[biskup]]i ovoga grada molili su u pape revnih misionara. Kad je u tom poslu tamo prispio sv. Antun, pobojaše se krivovjerci i nagovoriše puk, neka ga ne slušaju. I doista kod [[propovijed]]i sv. Antuna nije bilo drugih do nekoliko [[žena]] i staraca. Uza sve to svom revnošću je propovijedao naš svetac, tako te kad to začuše odmetnici, odluče da ga pogube. Čuvši za to sv. Antun povuče se u samoću, molio je i postio, ne bi li [[Bog]] omekšao srce zavedenog [[puk]]a. Okrijepljen molitvom i postom ode na obalu, te vikne ribama iz sveg glasa: Dođite, nerazumne ribe, da čujete [[riječ]] Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji. Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je svetac progovorio, uzbiba se [[more]] i silan broj [[riba]] svake vrsti i veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ sv. Antuna. Svijet je bio kao zapanjen i gledao, što će se sada zbiti. Na to prozbori svetac: Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu s mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svoje [[put]]ove te izbjegnete [[neprijatelj]]ima svojim. Taj [[Bog]] blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodonošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu vas je uzdržao na životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših [[glava]]; on je od [[riba]]ra učinio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže.
 
=== Čudoviti putovi sv. Antuna ===
 
Često puta, pojavio se, sv. Antun na dalekim mjestima tako, da nije ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka [[Ispovijed|ispovijede]] grijehe, za koje je samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće, da pjeva svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako je [[Bog]] na sv. Antunu obnovio čudo što se zbilo i sa [[Sveti Ambrozije|sv. Ambrozijem]]. O ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na [[oltar]]u u [[Milano|Milanu]] kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda [[Sveti Martin|sv. Martina]] u Tursu.
 
Dok je sv. Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina radi umorstva, te bi on s cijelom [[obitelj]]i odveden u tamnicu i stavljen pred [[sud]], a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno mrtvo [[Tijelo (biologija)|tijelo]], koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare svoje, da ga puste iz samostana, a [[anđeo]] ga odnese u [[Lisabon]]. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga [[sudac]] ne htjede poslušati, zatraži lješinu ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime [[Isus]]a, neka ustane i pred svima kaže, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji očeve. UTada taj [[čas]]mrtvac ustade mrtvac i izjavi, da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovoj smrti. Iza ovih riječi mrtvac opet usne. Tako je sv. Antun povratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sv. Antun ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.
 
Još jednom je naš svetac ovako čudno putovao u [[Lisabon]] poradi svoga oca. Kako je ovaj bio poštenjak, vjerovao je [[svijet]]u i kroz više [[godina]] upravljajući [[kralj]]evskim novcem nije tražio svake namire. S toga bi protiv njega podignuta [[istraga]]. Budući da nije mogao o svemu položiti točnih računa, bio je u pogibelji, da plati silne svote. Svetac je i ovo saznao po objavljenju Božjem i opet je po anđelu preko [[noć]]i otišao u Lisabon te kazao, kuda je sve rabio kraljevski novac otac njegov tako točno jasno, te je ovaj bio riješen optužbe. Svetac se opet vrati u istim načinom u svoj [[samostan]].
Line 69 ⟶ 86:
=== Sv. Antun s malim Isusom ===
[[Datoteka:Visione di Sant'Antonio da Padova.jpg|mini|200px|desno|Gaetano Lapis:Sv. Antun i Isus]]
 
Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sv. Antun od [[Bog]]a vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanošću se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Antuna kroz [[prozor]] i vidje ga, kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus. Iza molitve opazi sv. Antun onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slika sv. Antun.
 
=== Sv. Antun proričeProricanja ===
 
Kao gvardijan u samostanu u [[Puy]]-u susretne sv. Ante nekog [[bilježnik]]a, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim poštovanjem. Bilježnik misleći, da mu se svetac ruga, zaprijeti mu se mačem radi uvrede. Svetac odvrati, da mu nije ni na kraj pameti bilo, da ga naruži, nego da ga iskreno poštiva, jer će on jednom biti [[mučenik]] za vjeru [[Isus]]ovu; ujedno ga zamoli, ne bi li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo sv. Ante. [[1|Jedan]] [[biskup]] zaputi se u [[Palestina|Palestinu]], da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti, da je i sam počeo propovijedati našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i [[3|tri]] dana grozno mučiše, dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sv. Ante prorekao i izjavi, da ga moraju držati za velikog proroka.
Kao gvardijan u samostanu u [[Puy]]u susretne sv. Ante nekog [[bilježnik]]a, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i
Kao gvardijan u samostanu u [[Puy]]-u susretne sv. Ante nekog [[bilježnik]]a, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim poštovanjem. Bilježnik misleći, da mu se svetac ruga, zaprijeti mu se mačem radi uvrede. Svetac odvrati, da mu nije ni na kraj pameti bilo, da ga naruži, nego da ga iskreno poštiva, jer će on jednom biti [[mučenik]] za vjeru [[Isus]]ovu; ujedno ga zamoli, ne bi li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo sv. Ante. [[1|Jedan]] [[biskup]] zaputi se u [[Palestina|Palestinu]], da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti, da je i sam počeo propovijedati našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i [[3|tri]] dana grozno mučiše, dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sv. Ante prorekao i izjavi, da ga moraju držati za velikog proroka.
 
Jednom zamole sv. Antuna da reče nadgrobno slovo na [[sprovod]]u nekog [[lihvar]]a, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpoče riječima iz sv. Evanđelja; Gdje je vaše blago tamo će biti i vaše [[srce]]. Na koncu govora reče pokojnikovoj rodbini, neka otvore sanduke pokojnika i tamo će naći njegovo srce. I doista otišavši kući i otvorivši sanduke nađu među novcima još vruće srce pokojnog lihvara.
 
=== Sv. Ante strahStrah nečistih duhova ===
 
Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puy-u. Za propovijedi pristupi [[sotona]] u liku glasonoše k jednoj gospođi i reče joj, neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Ali svetac odmah opazi varku sotone, dovikne gospođi, neka se ne uznemiruje, jer joj je [[sin]] potpuno zdrav i taj glasonoša da je nečisti [[duh]]. Tako je i bilo, ter ovaj iščezne kao [[dim]].
 
Line 85 ⟶ 106:
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Saint Anthony of Padua|Sveti Antun Padovanski}}
{{Predložak:Crkveni naučitelji}}
{{GLAVNIRASPORED:Antun Padovanski}}
 
[[Kategorija:Sveci]]
[[Kategorija:Katolički svećenici]]
[[Kategorija:Katoličanstvo u Italiji]]
[[Kategorija:Teolozi]]
[[Kategorija:Kršćanski mistici]]