Atenagora: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
obrisana poveznica na nepostojeću datoteku
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir svetac
| ime = Sveti Atenagora Atenski
| slika =
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = ''oko'' [[130.]]
| mjesto rođenja = [[Atena]], [[Grčka]]
| nadnevak smrti = ''oko'' [[199.]]
| mjesto smrti = [[Atena]], [[Grčka]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim = ''prije kongregacije''
| slavi se u =
| nadnevak spomendana = [[6. kolovoza]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
Redak 20:
}}
 
'''Atenagora Atenski''' ([[Atena]], ''oko'' [[130.]] - [[Atena]], ''oko'' [[199.]]), kršćanski [[apologet]] iz 2. stoljeća, jedan prvih kršćanskih [[filozof]]a i [[svetac]].
 
== ŽivotŽivotopis ==
 
U svojoj apologiji "''Molba za kršćane''" naziva se filozofom kršćaninom iz [[Atena (grad)|Atene]]. Povjesničari [[Euzebije Cezarejski]] i [[Jeronim]] ništane govore o njemu ne govoreništa. Čitajući [[Sveto pismo]] kako bi ga mogao pobijati primio je [[kršćanstvo]]. Neko vrijeme boravio je u [[Aleksandrija|Aleksandriji]]. Sposobnošću izražavanja ljepotom jezika i jednostavnošću nadvisuje [[Justin]]a. Stil mu je bez retorike i strogo filozofski s malo slika.Nikad ne gubi iz vida svoj predmet koji obrađuje a u digresijama je kratak. Može se reći da je Atenagora pravi filozof.
U svojoj apologiji ''Molba za kršćane'' naziva se filozof kršćanin iz [[Atena (grad)|Atene]], zaključujemo da je rodom iz Atene.
 
Povjesničari [[Euzebije Cezarejski]] i [[Jeronim]] ništa o njemu ne govore. Čitajući [[Sveto pismo]] kako bi ga mogao pobijati primio je [[kršćanstvo]]. Neko vrijeme boravio je u [[Aleksandrija|Aleksandriji]]. Sposobnošću izražavanja ljepotom jezika i jednostavnošću nadvisuje [[Justin]]a. Stil mu je bez retorike i strogo filozofski s malo slika.Nikad ne gubi iz vida svoj predmet koji obrađuje a u digresijama je kratak. Može se reći da je Atenagora pravi filozof.
Atenagora spada među prve koji dokazuju postojanje jednog Boga iz razuma, [[Krist]] je bio u Bogu odvijeka kao [[Logos]] i onda u svrhu stvaranja iz njega izišao, ali sam nije stvaranje. U argumentaciji Atenagora je svjestan ograničenja ljudskog uma u istraživanju božanskog svijeta gdje se sa sigurnošću može crpsti samo vjerom (Sveto pismo).
 
== Djela ==
 
* '''Legatio pro Christianis''' (''Presbeia peri ton Christianon'')
 
:Djelo broji 37 poglavlja. Upravljeno je carevima [[Marko Aurelije|Marku Aureliju]] i njegovu sinu Luciju Aureliju Komodu. U tom dijelu pobija optužbe koje se iznose protiv kršćana a to su: ateizam, tijestovske večere, edipovski seksualni čini. Atenagora odgovara na ove optužbe: ako su ti zločini istiniti nemojte nikome oprostiti sve kaznite. On se najviše bavi obranom na prvu optužbu.Ponajprije filozofskim tonom izlaže kršćansku nauku o Bogu, tražeći dodirne točke s tvrdnjama pjesnika i filozofa, a zatim i specifičnu posebnost kršćanstva. Dosta sam dokazao da mi nismo ateisti jer vjerujemo u jednoga svemogućega i vječnoga [[Bog]]a kojeg čovjek ne može dokučiti, uhvatiti i koji se spoznaje samo duhom i razumom te koji je okružen neizrazivim svjetlom i ljepotom, duhom i moći – on je sve po svome [[logos]]u i stvorio i ukrasio i sve uzdržava.
 
* '''De resurrectione mortuorum''' (''Peri anastaseos nekron'')
 
:Ovo djelo je izrazito filozofsko, jer Atenagora dokazuje uskrsnuće tijela razumom. Mogućnost uskrsnuća izvodi iz svemogućnosti Božje.Uskrsnuću se ne protivi ni Božja mudrost ni Božja pravednost. Uskrsnuće je potrebno jer čovjek po svojoj naravi je određen za vječnost a k naravi spada i tijelo.
 
== Nauka ==
 
Atenagora spada među prve koji dokazuju postojanje jednog Boga iz razuma, [[Krist]] je bio u Bogu odvijeka kao [[Logos]] i onda u svrhu stvaranja iz njega izišao, ali sam nije stvaranje. U argumentaciji Atenagora je svjestan ograničenja ljudskog uma u istraživanju božanskog svijeta gdje se sa sigurnošću može crpsti samo vjerom (Sveto pismo).
 
== Literatura ==
 
* Pavić - Tenšek, Patrologija, Zagreb 1993.
* T. Šagi-Bunić, Povijest kršanske književnosti, Zagreb 1976.
 
 
{{Predložak:Crkveni oci}}
[[Kategorija:Sveci]]
[[Kategorija:Crkveni oci]]