Karaševski Hrvati: razlika između inačica

== Povijest ==

* [[JabalčeLupak]] 1562, 1564. g1598.

* [[LupakKlokotič]] 15981690.

Dio ove skupine Hrvata nalazi se i u [[Vojvodina|vojvođanskom]] dijelu Banata.<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/component/content/article/1067/1067 ZKVH] [[Tomislav Žigmanov]]:, ''Izašao treći broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja ZKVH-a'', [[Mario Bara]]:, „Prešućeni''Prešućeni karaševski Hrvati: Karaševci u vojvođanskom dijelu Banata"'', pristupljeno 6. rujna 2015.</ref>

Na popisu stanovništva u Rumunjskoj, [[2002.]] godine, skoro sto posto stanovnika sedam karaševskih sela izjasnilo se Hrvatima. <ref name="Lisac">[[Josip Lisac]]:, [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac482.nsf/AllWebDocs/Karasevci_nisu_ekavci ''Karaševci nisu ekavci''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 482/483, 6. rujna 2012., pristupljeno 6. rujna 2015.</ref>

== Položaj materinjegmaterinskoga jezika u Karaševu ==

Prva škola u Karaševu spominje se [[1760.]] godine, a u njoj je poučavao učitelj Miler Gvozdić. Škola je bila, kao i one u susjednim hrvatskim selima, vjerozakonska i u nadleštvu [[Čanadske biskupije]] u [[Temišvar|Temišvaru]]. Nastava je izvođena na materinskommaterinskome jeziku, a od [[1907.]] godine pa do sloma [[ Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] [[1918.]] godine, na mađarskom. Hrvatsko školstvo u Rumunjskoj, a tako i u Karaševu, doživjelo je procvat nakon sklapanja [[Jugoslavensko-rumunjske školske konvencije]] [[1933.]] godine. Do tada su Hrvati morali sami izdavati udžbenike za osnovnu školu kako se hrvatski jezik ne bi zaboravio što je bilo iznimno teško jer su se materijalne prilike pogoršale, a potencijal učenih ljudi je bio je nedostatan. U Karaševo je [[1936.]] godine stigao hrvatski učitelj Berislav Valjin. Broj đaka u školi s hrvatskim nastavnim jezikom je iznosio je i do 100 te je zahvaljujući njemu i nakandno pristiglim učiteljima nastava postavljena na solidne osnove. To razdoblje traje do [[1948.]] godine kada su zbog rumunjske politike morali napustiti zemlju. Naš književni jezik je dobio je status predmeta od 3-4 sata tjedno početkom šezdesetih godina<!--Treba navesti točno kojega stoljeća. 20. stoljeća?--> kada je rumunjski uveden u školu kao nastavni predmet. Tek [[1973.]] rodoljubi iz [[Buševec|Buševca]] uspostavljaju ponovne veze s folklornim društvom iz [[Klokotič|Klokotića]]. Također prof. [[Stjepan Krpan]], istraživač i putopisac, započinje s istraživanjima Hrvata u susjednim zemljama i donosi razne zanimljive podatke. Tako je, prema njegovim bilješkama [[1988.]] godine u Karaševu djelovala osnovna škola s oko 380 učenika te 1. i 2. razred srednje škole s oko 79 učenika. Poučavala su ih 33 prosvjetna radnika, od kojih su četvero bili hrvatske odnosno srpske nacionalnosti, dok su ostali bili [[Rumunji]]. U vrtićima je bilo 90-ero djece i odgajateljice su ih sustavno počele učiti rumunjski jezik. Ta činjenica pokazuje dakako se karaševski Hrvati u svojim domovima služe materinskim jezikom.

Rumunjske vlasti osiguravaju ravnopravnost pripadnika hrvatske manjine s većinskim rumunjskim narodom. Hrvati imaju pravo i na financijsku potporu u očuvanju svojih jezičnih, etničkih i tradicionalnih kulturnih osobitosti. Zakonom je zajamčeno pravo sudjelovanja njihovih odbornika u mjesnim zakonodavnim tijelima, pa tako dvije karaševske općine imaju 11 odbornika i dvojicu predsjednika općina. Iako su se potpisivanjem [[konvencija|konvencije]] među dvjema državama stvorili dobri uvjeti za poboljšanje prosvjetno-odgojnog procesa na materinjemmaterinskome jeziku, Hrvati u Rumunjskoj još ne mogu biti zadovoljni stupnjem poznavanja hrvatskoghrvatskoga jezika i hrvatske tradicijske kulture, posebice među mladim ljudima. Materijalne osnove za pokretanje kulturnih i prosvjetnih pa i znanstvenih akcija postoje, ali osim nedostatka obrazovnog kadra, mali je i broj zainteresiranih ljudi koji bi u tome sudjelovali. Sve je manje hrvatskih obitelji koje svoje djecu šalju u našehrvatske škole pa se u razredima radi kombinirano, a u nekim selima su se škole i zatvorile. Razlog tome je zasigurno sve veća [[asimilacija]], ali i sve lošija materijalna situacija Hrvata u Rumunjskoj koji su prvi bili pogođeni krizom odnosno među prvima dobivali otkaze u rudnicima jer su Rumunji imali prednost. Zemlja im je ostala jedini izvor prihoda i djeca su sve više morala pomagati u njenom obrađivanju umjesto da iduodlaska u školu. U Karaševu i Klokotiću postoje dva odjela osnovne škole na materinskommaterinskome jeziku u kojima u kojima nema dovoljan broj učenika. [[1996.]] godine u Karaševu je proradila je dvojezična gimnazija sas 14 učenika koja se službeno proglasila dvojezičnom rumunjsko-hrvatskom školom. To je bio veliki uspjeh, no jedan od velikih problema ostaje nedostatak udžbenika na materinjem, posebice iz hrvatskog jezika i književnosti. S hrvatskim jezikom u gimnaziji nije osobito lako –, nastavnici su uglavnom svoje školovanje završili u [[Temišvar|Temišvaru]]. Poradilo se na programima, prevode se neki udžbenici s rumunjskog na hrvatski jezik, ali nema nekog posebnog interesa za učenje (ruralna sredina) općenito, pa tako ni za učenje hrvatskog jezika. Od značaja je za hrvatsku zajednicu što su u tom razdoblju dobili svoju samoupravu i pravo na parlamentarnog zastupnika. <ref name="Lisac"/> Razina znanja je relativno niska, međutim učenici sudjeluju na natjecanjima iz hrvatskoga jezika. Hrvati trebaju sve veću pomoć iz domovine kako bi omogućili tiskanje novina, knjiga i samih udžbenika. Valja napomenuti kako u tim krajevima Hrvati govore [[štokavsko narječje|štokavskim narječjem]], a prilikom boravka u Hrvatskoj svi nastoje naučiti hrvatski jezik.

Jedna skupina teoretičara spominje da se Karaševci služe s govorom koji pripada [[kosovsko-resavski dijalekt|kosovsko-resavskom]], [[prizrensko-timočki dijalekt|prizrensko-timočkim]], [[prizrensko-južnomoravski dijalekt|prizrensko-južnomoravskim]] i [[krašovano-svinjički dijalekt|krašovano-svinjičkim dijalektom]] (srodan [[torlačkom]]) [[dijalekt|dijalektu]].{{citationNedostaje neededizvor}} [[Josip Lisac]] ga smatra ga posebnim [[središnji južnoslavenski dijasistem|srednjojužnoslavenskim narječjem]].<ref name="Lisac"/>

Pritom valja naglasiti da hrvatski jezik Hrvata iz karaševske okolice nije ekavski odnosno ne pripadaju srpskom jezičnom arealu, jer ti Hrvati pod akcentom imaju zatvoreno ''e'' od ''[[jat]]a'', izvan akcenta ''i''. <ref name="Lisac"/>

== Organizacije ==

Krovna udruga Hrvata u Rumunjskoj je [[Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj]] (rum. ''Uniunea Croatilor din Romania'') , osnovana [[1991.]] godine. Sjedište joj je u Karaševu, a bavi se očuvanjem jezika, vjere i kulture tamošnjih Hrvata te organizacijom športskih[[šport]]skih, kulturnih i drugih manifestacija. Predsjednik Zajedništva je [[Milja Radan]]<ref name="Lisac"/> (rum. [[Mihai Radan]]), koji je i zastupnik Hrvata u Rumunjskome parlamentu.

* [[Ivan BIRTABirta]] -Karasevci (Narodne''Karaševci: narodne umotvorine sa etnoloskimetnološkim osvrtom'', BukurestBukurešt, 1993.; (549 str.)

* [[Milja Radan]] (rum. Mihai Radan), prevoditelj (preveo antologiju ''[[U ovom strašnom času]]'' na rumunjski)<ref name="Lisac"/>

* [[Milja Šera]]<ref name="Lisac"/>

* [[Mikola Žurkul]]<ref name="Lisac"/>

* [[Hrvati u Rumunjskoj]]

== Izvori ==

* Castilia, G. MManea-Grgin. ''Karaševski hrvatiHrvati: u prošlosti i danas''. ''Hrvatska revija'', 4 (2004), 98-105.