==Povijest uporabe pojma hrvatski književni jezik==
Povijest [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] duga je i složena, (a da malo proucite upotrebu interpunkcije? Ovdje ne ide zarez, nego tocka-zarez) u novom vijeku rabljeni su nazivi ''hrvatski jezik'', ''ilirski'', ''slavenski'', ''slovinski'', [[Srpskohrvatski jezik|''hrvatski ili srpski'', ''hrvatskosrpski'']], ''naš jezik'' pa čak i ''hrvatskosrpskoslovenski'' kraće ili dulje vrijeme. Iz političkih razloga bilo je oportuno jezik nazivati zajedničkim i promicati nepostojeću jedinstvenost hrvatskoga i srpskoga jezika, ili barem isticati genetsku srodnost rabeći isključivo dvoimeni naziv. O pritiscima na jezikoslovce [[Dalibor Brozović]] piše: ''U sedamdesetim godinama, kada je 1978. objavljen navedeni rad, bilo je veoma teško i nezahvalno raditi u kroatistici (i slavistici i lingvistici uopće), morala se vagati svaka riječ - može li ipak nekako proći u javnosti ili ne.''<ref>Dalibor Brozović, Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 7</ref>
[[Radoslav Katičić]] parafrazira Brozovića u predgovoru knjizi "Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda":<ref>Dalibor Brozović, Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 12-13</ref>
