Wikipedija

Rat za španjolsku baštinu: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 48:
== Pregovori ==
 
<!-- ▼
U želji da sačuva ravnotežu na kontinentu, engleski kralj, William III je predložio Luju da se Španjolska, zapadnoindijske otoka, Sardinija i španjolska Nizozemska prepuste Jozefu Ferdinandu, izbornom knezu Bavarske a da francuski Dofen dobije dvije toskanske luke i Kraljevstvo Sicilije i Napuljsko Kraljevstvo, dok bi nadbiskupa Carla umirili Milanskim vojvodstvom. Luj je ovaj prijedlog prihvatio potpisavši s Williamom ugovor 11. listopada 1698. godine dok je Leopold ovaj sporazum energično odbacio.▼
 
▲U želji da sačuva ravnotežu na kontinentu, engleski kralj, William III je predložio Luju da se Španjolska, zapadnoindijskezapadnoindijski otokaotoci, Sardinija i španjolska Nizozemska prepuste JozefuJosephu Ferdinandu, izbornom knezu Bavarske a da francuski DofenDauphin dobije dvije toskanske luke i Kraljevstvo Sicilije i Napuljsko Kraljevstvo, dok bi nadbiskupa Carla umirili Milanskim vojvodstvom. Luj je ovaj prijedlog prihvatio potpisavši s Williamom ugovor 11. listopada 1698. godine dok je Leopold ovaj sporazum energično odbacio.
Kako bi spriječio rasparčavanje imperije Carlos je 14. studenog 1698. sačinio testament kojim je izbornog kneza Bavarske proglasio za jedinog nasljednika ali je knez umro 5. veljače 1699.▼
 
▲Kako bi spriječio rasparčavanjekomadanje imperijecarstva Karlo Carlos je 14. studenog 1698. sačinionačinio testamentoporuku kojimkojom je izbornog kneza Bavarske proglasio za jedinog nasljednika ali je knez umro 5. veljače 1699.
Luj je ponudio novi sporazum. Po ovom sporazumu Dofen bi dobio dvije toskanske luke, Kraljevinu dviju Sicilija i Lorensko vojvodstvo, dok bi vojvodi od Lorene na ime naknade bilo dano Milansko Vojvodstvo. Carlos je odbio svaku podjelu Španjolske a Leopold je podržao njegov stav nadajući se da će sve pripasti njegovom sinu.▼
 
▲Luj je ponudio novi sporazum. Po ovom sporazumu DofenDauphin bi dobio dvije toskanske luke, Kraljevinu dviju Sicilija i Lorensko vojvodstvo, dok bi vojvodi od Lorene na ime naknade bilo dano Milansko Vojvodstvo. CarlosKarlo je odbio svaku podjelu Španjolske a Leopold je podržao njegov stav nadajući se da će sve pripasti njegovom sinu.
Španjolski kralj je kao vatreni katolik zatražio savjet od pape. Papa Inoćentije XII je 27. rujna 1700. odgovorio da bi najbolje najbolje bilo zaveštati španjolsko carstvo nekom princu iz obitelji Burbona koji bi se pritom odrekao svih prava na francusko prijestolje. <ref name="Durant">Vil Djurant, Doba Luja XIV, Vojnoizdavački zavod, Narodna knjiga, Beograd 2004.</ref> Francuska diplomacija pokazala se vještiji od austrijske iu Rimu iu Madridu. Engleski veleposlanik u Madridu izvijestio je da je opća naklonost u Španjolskoj na strani Francuza. Prvog listopada Carlos je potpisao testament kojim je sve teritorije zaveštao Filipu, vojvodi od Anzu, drugom dofenovom sinu pod uvjetom da ukoliko Filip naslijedi francusku krunu, španjolski prijestolje onda pripadne njegovom bratu, vojvodi od Barryja.▼
 
▲Španjolski kralj je kao vatreni katolik zatražio savjet od pape. Papa InoćentijeInocent XII. je 27. rujna 1700. odgovorio da bi najbolje najbolje bilo zaveštatipodariti španjolsko carstvo nekom princu iz obitelji BurbonaBourbona koji bi se pritom odrekao svih prava na francusko prijestolje. <ref name="Durant">Vil Djurant, Doba Luja XIV, Vojnoizdavački zavod, Narodna knjiga, Beograd 2004.</ref> Francuska diplomacija pokazala se vještijivještijom od austrijske iui u Rimu iui u Madridu. Engleski veleposlanik u Madridu izvijestio je da je opća naklonost u Španjolskoj na strani Francuza. Prvog listopada CarlosKarlo je potpisao testamentoporuku kojim je sve teritorije zaveštaoostavljao Filipu, vojvodi od AnzuAnjoua, drugom dofenovomDauphinovom sinu pod uvjetom da ukoliko Filip naslijedi francusku krunu, španjolski prijestolje onda pripadne njegovom bratu, vojvodi od Barryja.
Carlos je umro 1. studenog. U ovim danima Luj je bio neodlučan. Znao je da će se car protiviti kao i da će ga podržati Engleska i Ujedinjene provincije. Pojedini povjesničari napominju da je Luj imao miroljubive namjere. On je svom veleposlaniku u Nizozemskoj naložio uvjeriti velikog magistrata da je on spreman da se pridržava obećanja koje je dao i da neće prihvatiti nijednu eventualnu ponudu. Šestog listopada Luj je poslao Leopoldu poziv da prihvati drugi sporazum o podjeli Španjolske. Leopold je odbio i od tada je Luj sporazum smatrao nevažećim. </ref name="Durant">▼
▲<!--
▲CarlosKarlo je umro 1. studenog. U ovim danima Luj je bio neodlučan. Znao je da će se car protiviti kao i da će ga podržati Engleska i Ujedinjene provincije. Pojedini povjesničari napominju da je Luj imao miroljubive namjere. On je svom veleposlaniku u Nizozemskoj naložio uvjeriti velikog magistrata da je on spreman da se pridržavapridržavati obećanja koje je dao i da neće prihvatiti nijednu eventualnu ponudu. Šestog6. listopada Luj je poslao Leopoldu poziv da prihvati drugi sporazum o podjeli Španjolske. Leopold je odbio i od tada je Luj sporazum smatrao nevažećim. </ref name="Durant">
 
Odmah nakon Karlos smrti španjolska hunta (regenstvo) je poslala glasnika u Pariz obavijestiti Luja da će njegov unuk biti izabran za španjolskog kralja čim dođe i položi prisegu. Španjolskom veleposlaniku u Parizu je naloženo da u slučaju odbijanja odmah pošalje glasnika u Beč i isti prijedlog da nadvojvodi.
Redak 63:
Devetog studenog u stanu madam de Mentnon održano je savjetovanje <ref>Eduar Peroa, Roze Duse Andre Latrej, Istorija Francuske od najstarijeg vremena do 1774, Prosveta, Beograd, 1961.</ref> na koje je Luj pozvao prijestolonasljednika, svog kancelara Ponšartrena, vojvodu od Bovilijea i ministra vanjskih poslova, markiza od Torsija i upitao ih za savjet. Bovilije je savjetovao da se poziv odbije, jer je znao da bi eventualno prihvaćanje dovelo do rata sa koalicijom Austrije, Engleske i Ujedinjenih provincija ističući da Francuska nije sposobna za takav napor. Markiz od Torsija je, međutim, bio za prihvaćanje jer je po njegovom mišljenju rat neizbježan, prihvatio Luj cijelu Španjolsku ili samo dio predviđen Londonskim sporazumom iz 1700. Austrija će ratovati za što povoljniju podjelu isto kao što će ratovati protiv oporuke. Osim toga ako kralj odbije ponudu car će je najvjerojatnije prihvatiti.
 
Poslije tri dana razmatranja Luj je priopćio španjolskim predstavnicima prihvaćanje ponude. Šesnaestog studenog u Versaillesu predstavio je vojvodu od AnzuAnjou:
 
{{citat| "Gospodo, ovdje vidite kralja Španjolske. Njegovo porijeklo ga je pozvalo toj kruni; preminuli kralj je tako naredio u oporuci; cijela nacija to želi i usrdno me preklinje da dam svoj pristanak. Takva je želja s neba; ispunjavam je s radošću. "}}
Redak 96:
U međuvremenu je Marlboro zapovijedajući združenim engleskim, nizozemskim i njemačkim snagama u Nizozemskoj zauzeo nekoliko važnih utvrđenja od kojih je najznačajniji Liege. Na Rajni je jedna carska vojska pod zapovjedništvom Ludwiga Badenskog u rujnu zauzela Landau, ali je otvorena opasnost po Elzas došla ulaskom bavarskog kneza izbornika u rat na francuksoj strani. Ludwig Wilhelm Badenski je bio primoran povući se preko Rajne gdje je poražen od strane francuskih trupa pod zapovjedništvom [[Claude_Louis_Hector_de_Villars|Villarsa]] kod Fridlingena. Engleski admiral sir George Rooke je izvojevao važnu pobjedu u zaljevu Vigo gdje je uništen najveći dio španjolske flote za prijevoz dragocjenosti i zaplijenjene su tone srebra.
 
Iduće godine, iako je MarlboroMarlborough zauzeo Bonn i primorao je kneza-izbornika Kölna naodlazak u egzil ipak nisu uspjeli njegovi pokušaji dosvjajanja Antwerpena, a i Francuzi su se uspješno borili u Njemačkoj. Kombinirana francusko-bavarska armija kojom su zapovijedali Villars i Maksimilijan II Emanuel je potukla carske vojske kojima su zapovijedali Ludwig Badenski i Herman Stirum, ali izbornikov strah je spriječio marš na Beč što je dovelo do Villarsove ostavke. I bez Villarsa nastavljeni su francuski uspjesi na jugu Njemačke pa su francuske vojskovođe planirale da naredne godine zauzmu austrijsku prijestolnicu. Do kraja 1703. Portugal i Savoja su prešli na stranu francuskih protivnika, što je bio težak udarac za Francusku. Englezi su s druge strane promijenili mišljenje i uskratili podršku Dauphin Filipu. Smatrali su da nadvojvoda Karlo može bolje zaštititi njihove trgovačke interese.
 
==Vrhunac borbi 1704.1709. ==
Redak 126:
Godine 1710. saveznici su pokrenuli novu ofanzivu u Španjolskoj ali nisu postigli nikakav uspjeh. Jedna vojska pod zapovjedništvom Jamesa Stanhopea je stigla do Madrida zajedno sa nadvojvoda Karlom ali je bila prinuđena kapitulirati kod Brihuege kada je stigla pomoćna vojska iz Francuske. U međuvremenu je koalicija počela slabiti. Marlboroughov politički utjecaj je opao, nakon što je prestalo prijateljstvo između njegove žene i kraljice Ane. Kraljica je otpustila nadvojvotkinju od Marlboroa s njenih dužnosti i otjerala je s dvora. Također je došlo i do smjene među ministrima: ratoborne vigovce su zamijenili miroljubivi torijevci.
 
Osmog kolovoza kraljica je otpustila Godolfina, Marlboroughovu desnu ruku. Engleska politika okrenula se ka traženju mira. Siječnja 1711. engleska vlada je tajno poslala u Pariz francuskog svećenika opata Gaultiera. Gotje se sastao s Torcyjem u Versaillesu i upitao ga: " želite li vi mir? Dolazim s prijedlogom kako da ga zaključite mimo Nizozemaca. "</ref name="Durant">[9] </ref> Joseph I je umro 17. travnja 1711. u tridesetdrugoj godini a nadvojvoda Karlo, njegov brat, postao je novi car. Engleska je shvatila da bi eventualna pobjeda Habsburga bila opasnija nego pobjeda Francuske.
 
Engleska vlada je sada ponudila mnogo povoljnije uvjete. Ponudila je priznavanje Filipa V za kralja Španjolske i španjolskih posjeda u Americi pod relativno blagim uvjetima: garancije da neće doći do ujedinjenja francuske i španjolske krune, granične tvrđave koje će štititi Ujedinjene provincije i Njemačku od svakog budućeg francuskog napada, vraćanje svega što je Francuska do sada osvojila, priznavanje protestantizma u Engleskoj, demontiranje luke Dunkirk, protjerivanje Jakova II iz Francuske, potvrda Gibraltara, Newfoundlanda i Hadsonovog zaljeva kao engleskih posjeda i prebacivanje na Englesku prava Francuske na prodaju robova španjolskim posjedima. </ref name="Durant">[9] </ref>
 
Uz manje izmjene Luj je pristao ai Nizozemska je bila spremna prihvatiti ove uvjete kao osnovu za pregovore. Napravljeni su planovi za mirovni kongres u Utrechtu. Marlborough je otpušten 31. prosinca 1711. a zamijenio ga je James Butler, drugi vojvoda od Ormondea s nalogom da ne pokreće nikakvu akciju dok ne primi daljnja upustva.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Rat_za_španjolsku_baštinu"