Daruvar: razlika između inačica

[[20. kolovoza]] su srpski agresori izvršili minobacački napad na grad. Mjesni Česi, najbrojnija manjina u Daruvaru, dali su se u obranu grada, tako da su u početnoj fazi Domovinskog rata, Česi činili 30% dragovoljaca gradske obrane. U isto vrijeme, večina daruvarskih Srba se odmetnula u šume, pridruživši se odmetnicima i JNA u napadu na grad Daruvar, a dok su preostali srbi u gradu ostali u svojstvu jataka, špijuna, snajperista i petokolonaša. Četnički vojvoda, bivši direktor daruvarske pivovare Lončar, početkom 9.mj.1991. god. poručuje putem rdija Daruvara, kojeg su imali instaliranog u mjestu Bijela, da branitelji grada Daruvara "dobrovoljno" predaju oružje ili će u protivnom ujahati na bijelom konju u centar grada, gdje će na ražnju peći dvije najdeblje ustaše a po svima ostalima igrati užičko kolo. Tako je ostala i poznata izjava Čakmaka iz Donjeg Daruvara koji je rekao da Hrvate treba zakopati u zemlju do ramena i tanjuračama preči preko glava a od Čeha napraviti robove koji će za njih besplatno raditi. Trećeg dana četničkih napada na grad Daruvar su pristigli policajci iz Đurđevca i Koprivnice s ratnim zapovijednikom Damirom Barbarićem. Za konstatirati je da su prve i najžešće četničke napade na grad Daruvar odbili mladi policijski djelatnici za koje su Srbi milicajci a i pojedini stariji Hrvati milicajci znali posprdo reći "Tuđmanovci", a za koje smo u očima bili ustaše koje rade na razijedinjenju bratstva i jedinstva unutar policijske stanice i grada.

 

Tijekom rata na grad Daruvar palo je na stotine granata, izvršena mnogobrojna avionska raketiranja i bacanja bombi "krmača", te u više navrata iz aviona na prirubna mjesta grada, bačena "bijela paučina" za koju se i danas nadležna tijela nisu izjasnila o kakvom se to kemijskom otrovu radi.

Oslobođenjem istočnih dijelova grada Daruvara, krajem 12.mj.1991.god od srbočetničkih formacija, uveliko se normalizirao život u gradu, od čega je najbitnje bilo puštanje vodozahvata u pogon, a koji se do tada nalazio na okupiranom području. Sve do vojnoredarstvene akcije "Bljesak" od strane četnika u više navrata bilo je ubacivanja na oslobođena područja a od kojih je najgnjusniji upad u mjesto [[Vukovje]] i odvođenje civila u [[Batinjska Rijeka|Batinjsku Rijeku]] gdje je nad istima izvršeno mučenje i [[pokolj u Vukovju 11. svibnja 1994.|hladna egzekucija]],<ref>[http://www.hic.hr/ratni-zlocini/hrvatska/banovina/iskazi-sl.htm Iskaz o stradanju Hrvata u selu Vukovju, općina Daruvar, u svibnju 1994. godine], Ratni zločini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u zapadnoj Slavoniji i Banovini 1991. - 1995., HIC </ref> prilikom čega je troje uspjelo preživiti. I taj slučaj a usprkos svjedocima i podnesenom kaznenom prijavom 1994.god. nije rješen od stran Državnog odvjetništva, kao što nisu procesuirane i kaznene prijave za oružane pobunu i agresiju, te ratnog zločina počinjenog nad policajcima, hrvatskim vojnicima i civilima s područja bivše opć. Daruvar, koje su sačinjene i dostavljene Odvjetništvu 1992.god., a sve pod izlikom oprosta ili amnestije ili abolicije.