Razlika između inačica stranice »Milan Steiner«

Obrisana 2 bajta ,  prije 5 godina
Poslije Trgovačke akademije, koju je upisao 1909., godine 1912. prelazi na zagrebačku Privremenu višu školu za umjetnost i obrt (kasnije Akademija likovnih umjetnosti), koju je završio 1916.<ref>Tonković 1996, 276; Bede 1999, 1</ref>
 
Pripadao je istoj generaciji kao i [[Sava Šumanović]], Josip Kukec te [[Bogumil Car|Bogumil i Dora Car]], no tijekom studija često zalazi u društvo kojem su pripadali i [[Marijan Trepše]], [[Đuro Tiljak]], [[Ignjat Job]], [[Hinko Juhn]], [[Robert Jean Ivanović]], s kojima u Kazališnoj kavani naveliko raspravlja o Cezanneu, Kandinskom, kubizmu… Kolegama posuđuje knjige iz svoje biblioteke, u kojoj su se osim umjetničkoj monografija nalazila i NietzcheovaNietzscheova djela, naširoko čitana u to doba, o kojima je Steiner međutim među prvima u ono doba imao jasan kritičan stav.
 
U isto vrijeme druguje i s [[Ljubo Babić|Ljubom Babićem]] koji 1916. postaje profesorom na Umjetničkoj školi, [[Antun Branko Šimić|A. B. Šimićem]] koji mu objavljuje nekoliko njegovih crteža u svojem „Jurišu“ i posthumno piše nekoliko nadahnutih članaka o Steineru, sa Svetislavom Stančićem s kojim je, glazbeno obrazovan (svirao je violinu), dijelio muzičke interese.<ref>Domić 1987; Tonković 1996</ref>
[[Datoteka:Milan Steiner - Kiša - 1918..jpg|mini|350px|lijevo|Milan Steiner: '''Na kiši''', 1918., Moderna galerija, Zagreb]]
SteinerovaSteiner je za svojeg kratkoga života načinio oko četristotinjakčetiristotinjak radova vrlo širokog tematskog spektra: od veduta i pejzaža, preko portreta, figura, interijera i aktova, izvedenih u jednako širokom dijapazonu tehnika: akvarela, pastela, crteža ugljenom, olovkom, perom i kredom, ulja na platnu, bakropisa i litografija…<ref>Peić 1966</ref>
 
Premda se rodio u Sisku, kamo se častočesto vraćao te i ondje slikao, Steiner je po svojim djelima „najzagrebačkiji autor“ (Lilijana Domić).
 
Privlače ga prizori s ulice, iz kavana, kazališta, parkova, te slika neke od najljepših eksterijera našega slikarstva prošloga stoljeća, pune ugođaja i ozračja ([[Kiša (slika)|Kiša]], U parku).<ref>Tonković 1996, 276</ref>
 
Čitav Steinerov slikarski opus, nastao u nepunih pet godina, likovno je najviše na tragu Miroslava Kraljevića, ali pred kraj je sve više prožet bitno različitimrazličitom, ekspresionisičkomekspresionističkom doživljajnošću molskoga ugođaja, koja je najviše odgovarala njegovim egzistencijalističkim životnom pogledima.<ref>Tonković 1996, 276; Bede 1999, 1</ref>
 
To i nije neobično, jer je Steiner redovito pratio suvremenu likovnu problematiku, osobito vodeći ekspresionistički časopis „Der Sturm“, kojeg se u ono doba moglo kupiti u Zagrebu gotovo istodobno kada bi izašao u Berlinu.
 
Umro je u svojoj dvadeset i šestoj godini, početkom prosinca 1918. od španjolske gripe, najpogubnije epidemije dvadesteogadvadesetoga stoljeća.
 
== Bilješke ==
Anonimni suradnik