Ivo Lola Ribar: razlika između inačica

Kao odličan učenik, u višim je razredima gimnazije pokazao posebnu zainteresiranost za društvene znanosti, za političku ekonomiju i [[politologija|politologiju]] čiji je praktični građanski oblik provjeravao u političkom životu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. U traganju za idejnom orijentacijom, Lolu ne zadovoljavaju nastavni planovi i programi tadašnje beogradske gimnazije. Sam proučava klasike idealističke i materijalističke filozofske škole: [[Nietzsche]]a, [[Voltaire]]a, [[Hegel]]a — kako bi se idejno opredijelio za [[Karl Marx|Marxa]] i [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjina]]. Bila je to idejna evolucija slobodarski nastrojenoga mladića, koji, mada iz situirane i ugledne građanske obitelji (otac Ivan jedno vrijeme bio je predsjednikompredsjednik Ustavotvorne skupštine [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]), kroz paralelni studij klasika marksizma i prakse građanske politike, racionalistički prihvaća ideju [[socijalizam|socijalizma]] kao svoj pogled na svijet, a program avangarde radničke klase kao svoj životni cilj.

U to vrijeme se na Beogradskom sveučilištu [[Savez komunista Jugoslavije|Komunistička partija]] i [[SKOJ]] javljaju kao važan čimbenik političkog života studenata, i političke akcije lijevo orijentirane mladeži u borbi za autonomiju sveučilišta i za demokratska prava južnoslavenskih naroda nailaze na sve širi odjek i podršku i van granica Jugoslavije. [[1935.]] godine primljen je u SKOJ i izabran za člana Akcionoga odbora stručnih studentskih udruženja, a [[1936.]] godine primljen je u KPJ. U vrijeme kad su [[fašizam|fašističke]] države od verbalnih prijetnji svjetskom miru prešle i na [[rat]]ne pohode ([[Etiopija]]) te otvorene oružane intervencije u [[Španjolski građanski rat|Španjolskoj]] Lola je bio gotovo redoviti predstavnik jugoslavenske omladine (SKOJ-a) na svim značajnijim svjetskim kongresima mladih (Ženeva, [[Bruxelles]], Pariz) i svojim je načelima i ugledom znatno utjecao da već afirmiran pokret mladih u Jugoslaviji dobije i međunarodno priznanje, koje se ogledalo u činjenici što su jugoslavenski prijedlozi rezolucija usvajani kao službeni dokumenti tih skupova. Kad je Josip Broz [[1937.]] godine, postaopostaje generalni tajnik KPJ, postavlja Lolu Ribara na čelo Centralne izvršne komisije pri Centralnom komitetu KPJ (koja će prerasti u Centralni komitet SKOJ-a), i povjerava mu oživljavanje svojih ideja o omladinskom pokretu. Prema tim idejama, trebalo je SKOJ, poslije krize u koju je zapao 1936. godine, iz osnova reorganizirati i pretvoriti ga u glavnu pokretačku snagu svejugoslavenskog pokreta mladih. Lola je postao jedan od najbližih Brozovih suradnika. Najveća je njegova zasluga što je SKOJ od idejno-pacifističkog pokreta često vrlo nerealnih zahtjeva postao glavna antifašistička snaga mladih u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. Najjača mjesna organizacija u to vrijeme bila je zagrebačka organizavijaorganizacija SKOJ-a.<ref name="Baltić">[http://www.znaci.net/00001/217_2.pdf Milutin Baltić, ''Nikad nije dijelio lekcije...: Lik Ive Lole Ribara''], str. 42., preuzeto 19. ožujka 2012.</ref>

Osim toga Lola je bio i organizator omladinskih akcija i studentskih [[štrajk]]ova, pokretač i urednik omladinskih listova i novina ("Student", "Mladost"), suradnik stranačkih organa ("Proleter"), pisac letaka, proglasa, tekstova te i pored političkoga angažmana student. Godine [[1939.]] diplomirao je, a [[1940.]] upisao se na Filozofski fakultet Beogradskoga univerziteta. Uoči [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], kurs Centralnoga komiteta KPJ na pripreme za obranu zemlje provodi se među omladinom po Lolinim uputama u svim krajevima Jugoslavije, i posebna se pozornost posvećuje učvršćivanju suradnje i usklađivanju akcija studentske mladeži svih jugoslavenskih sveučilišta. SKOJ, koji je poslije Prvoga svjetskog rata, izložen stalnim udarcima, često dolazio na periferiju političkih tijekova (slučaj pogibije 7 sekretara SKOJ-a), sada je najvažniji čimbenik u okupljanju mladih političkih snaga u Kraljevini Jugoslaviji, i prvi put u svojoj povijesti broji više od 10.000 aktivnih članova. Krajem prosinca 1939. godine, zbog komunističke djelatnosti, uhićen je i od siječnja do travnja 1940.<ref name="tkojetko"/> godine interniran u [[Bileća|bilećkom koncentracijskom logoru]]. Poslije izlaska iz [[Bileća|Bileće]] Lola, prema Brozovim uputama, organizira VI. zemaljsku konferenciju SKOJ-a. Na toj je konferenciji ponovno izabran za tajnika Centralnog komiteta SKOJ-a,<ref name="Lolo" /> kao i za delegata na V. zemaljskoj konferenciji KPJ, na kojoj će biti izabran i za člana Centralnoga komiteta KPJ. Lolin izvještaj na V. zemaljskoj konferenciji ("KPJ i pitanje rada među omladinom"<ref name="Lolo" />), kao i [[rezolucija]] VI. zemaljske konferencije SKOJ-a kojoj je on idejni tvorac, bili su rezime cjelokupnog prijeđenog puta same organizacije i posljednji poziv članovima za pripreme za predstojeće događaje.