Paleografija i povijesno jezikoslovlje razlikuju tri središta zračenja bosančice: [[Dubrovnik]], srednju [[Dalmacija|Dalmaciju]] te Bosnu i [[Hum]]. Najraniji dokumenti bosančice su nastalu na temelju bosansko-humske epigrafike (najznačajni primjer je [[Humačka ploča]] iz 11.st., očuvana u [[franjevački samostan u Humcu|franjevačkom samostanu]] u Humcu kod Ljubuškog u Hercegovini), natpisa na sakralnim objektima na otocima u srednjoj Dalmaciji (Povaljski prag na Povljima u Braču iz 1180.), te diplomatskih tekstova ([[ListinaPovelja Kulina bana|listina]] [[Kulin ban|Kulina bana]] iz 1189). Među najranijim su tekstovima i Povaljska listina (Brač, 1250., prijepis starijega predloška koji je napisao splitski kanonik Ivan), list omiškoga kneza Đure Kačića općini dubrovačkoj (1276.). Osnovna razlika između bosančice i ostalih južnoslavenskih ćirilskih pisama sastoji se u razlikama u grafiji, a manje u morfologiji pojedinih slova. Pojedini autori izdvajaju različita slova kao karakteristična posebno za novovjeki hrvatski ili bosanski ćirilski brzopis (bosančicu), ali većina ih uzima kao karakteristična slova: '''b''', '''v''', '''č''', '''ž'''. Najkarakterističniji je poseban znak za glasove '''đ''' i '''ć''', koji su hrvatski ćirilski pisari stvorili prema glagoljskom '''đerv'''. Taj glas je iz bosančice preuzeo za glas '''ć''' Vuk Karadžić, kada je vršio reformu srpske ćirilice. U hrvatskoj ćirilici nema već od rana [[nazali|nosnih glasova]], neko vrijeme se održao samo jedan, meki, poluglas, a nema ni dvoglasa za slogove '''je''' i '''ja''', dočim upravo dvoglasi za ta dva sloga čine osnovnu značajku crkvenosrpske ćirilice. U hrvatskim ćirilskim tekstovima slog '''je''' piše se s dva slova ili samo jotiranim '''e''', a slog '''ja''' s dva posebna slova ili slovom '''jat''', koje u novovjekim tekstovima u brzopisu dobija isključivu funkciju glasa '''j'''. Postoji izvjesna razlika i u brojnom sustavu, budući da su se i u ćirilici brojke označavale slovima, posebno u označavanju stotica: 700, 800, 900 i 1000, a u pojedinim rukopisima i kod drugih brojki.
U korpus tekstova pisanih bosančicom spadaju poglavito sljedeći tekstovi:
