Ljiljana Molnar-Talajić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 12:
| Instrument =
| Žanr = [[Ozbiljna glazba|ozbiljna glazba]], [[opera]]
| Zanimanje = [[Opera|operna]] [[Pjevanje|pjevačica]] i [[Pedagog|glazbena pedagoginja]]
| Djelatno_razdoblje = od [[1959.]] do [[2007.]]
| Producentska_kuća =
Redak 21:
| Značajni instrumenti =
}}
'''Ljiljana Molnar-Talajić''' ([[Bosanski Brod]], [[30. prosinca]] [[1938]]. – [[Zagreb]], [[17. rujna]] [[2007.]]), bila je [[Bosna i Hercegovina|bosansko-hercegovačka]] i [[hrvatska]] [[Opera|operna]] [[pjevačica]], [[sopran]] i [[Pedagog|glazbena pedagoginja]].
 
Posljednji veliki [[Giuseppe Verdi|verdijanski]] glas, kako je nedavno ustvrdio urednik operne glazbe na austrijskom radiju Gottfried Cervenka, Ljiljana Molnar-Talajić, bila je zvijezda [[Bečka državna opera|Bečke državne opere]] i [[Arena|Arene]] u [[Verona|Veroni]]. [[Aida]], s kojom pod ravnanjem [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]] [[1969]]. na festivalu [[Maggio Musicale Fiorentino]] započinje svjetsku karijeru, i Leonora u ''Moći sudbine'' bile su pravi mamac za publiku, a ni kritika nije ostala neosjetljiva prema, kako je pisala, neopisivoj ljepoti njezina glasa, koji je u svim položajima tako ujednačen, s tolikom izražajnošću, beskrajno suptilan, a u isto vrijeme robustan, prozračan i milozvučan — glas kakav je Verdi samo mogao poželjeti. Upravo pod dirigentskom palicom [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]], postaje primadona svjetskog glasa.
Redak 33:
Rođena u Bosanskom Brodu 30. prosinca 1938., debitirala je još za studija na sarajevskoj Muzičkoj akademiji [[1959]]. kao Grofica u [[Figarov pir|Figarovu piru]]. Od [[1960]]. do [[1975]]. bila je članica [[Sarajevska opera|Sarajevske opere]], a od [[1975]]. do [[1980]]. prvakinja Opere [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|HNK u Zagrebu]], angažman u Zagrebačkoj operi je prihvatila unatoč pozivima najvećih svjetskih opera, i bila je sudionica njezinih velikih [[Bel canto|belkantističkih]] trenutaka, Pružala ih je na najljepši način i u [[Trubadur (opera)|Trubaduru]] i [[Krabuljni ples|Krabuljnom plesu]], [[Don Carlos]]u i [[Otello|Otellu]] te na mnogim koncertima Verdijeva [[Requiem]]a i svojoj posljednjoj premijeri u Zagrebu — [[Vincenzo Bellini|Bellinijevoj]] [[Norma|Normi]]. Vrhunski muzikalna, s naglašenim osjećajem za interpretaciju, ostvarila je i veliku kreaciju Cio-Cio-San u [[Madama Butterfly]] za koju je [[1967]]. dobila nagradu u [[Tokio|Tokiju]].
Zapažen je i njen pedagoški rad od 1980.godine na Zagrebačkoj glazbenoj akademiji, s kojim je se s velikom ljubavlju bavila sve do smrti, a u njenoj je klasi stasala priznata hrvatska operna pjevačica [[Sandra Bagarić|Sandra Bagarić]].
Beskompromisna i hrabra operna diva, vrsna glazbenica i profesorica, zadnji verdijanski glas svjetskog formata, umrla je nakon kraće bolesti u Zagrebu, 17. rujna 2007. godine, svega petnaest minuta prije ponoći i sasvm novog vremena.
Umrla je u Zagrebu, 18. rujna 2007. godine, nakon kraće bolesti.
 
 
== Istaknute uloge ==