Humska zemlja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 86:
Herceg Stjepan htio je svoju vlast proširiti i na oblast Cetine, pa je u srpnju 1459. zauzeo [[Čačvina|Čačvinu]]. To je izazvalo nove sukobe s bosanskim kraljem Tomašem, koji je i sam imao ambicija u tom pravcu, pa je od Hercega tražio da mu ustupi osvojeno. Herceg je poručio da bi Čačvinu radije dao Osmanlijama nego bosanskom kralju. Pritom je izbio rat s Kotorom i [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]], koji je trajao od 1451. do 1454., a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj [[Stjepan Tomaš]], hercegov sin [[Vladislav Hercegović Kosača]], vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom. Nakon pada Smedereva 1459., Osmalije su počele upadati u Hercegovinu, došlo je 1461. do izmirenja s novim bosanskim kraljem [[Stjepan Tomašević|Stjepanom Tomaševićem]].
Sinovi hercega [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]], [[Vladislav Hercegović Kosača|Vladislav]] i Vlatko u savezu s hrvatsko-ugarskim kraljem [[Matijaš Korvin|Matijašem Korvinom]] navaljivali su na Osmanlije i oslobađali dijelove Bosanskog Kraljevstva. Vladislav i hercegovačka vojska posebno su se istakli u borbama za [[Jajačka banovina|oslobađanje Jajca]] početkom oktobra 1463. Kralj Matijaš uvrstio je Vladislava među svoje velikaše i dao je njemu i njegovom sinu Balši gradove: [[Vesela Straža|Veselu Stražu]] i [[Prozor-Rama|Prozor]] sa župama: [[Uskoplje (župa)|Uskoplje]] i [[Rama]]. Snaga osmanskog oružja i nesloga zapadnog svijeta uvjetovali su skori pad Hercegovine pod tursku vlast. Osmanlije su od [[1465]]. postupno, ali trajno zauzimali hercegove gradove u Humu i Podrinju, dok su [[Mlečani]] ugrabili [[Neretvanska kneževina|Neretvansku krajinu]] ([[1444]].). Kralj [[Matijaš Korvin]] izdaje godine 1465. potvrdu [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkoj Republici]], da je ona dala 800 zlatnih forinti "za uzdržavanje grada našega [[Počitelj]]a u našem Hrvatskom Kraljevstvu"<ref>Gjelčić-Thalloczy, Diplomatarium Ragusinum, 628.</ref>
Godine [[1466]]. pao je u turske ruke i tvrdi grad [[Blagaj (Mostar, BiH)|Blagaj]], prijestolnica Kosača. Stjepanova vlast svedena je na usko obalno područje oko grada [[Herceg-Novi|Herceg Novog]]. Kako bi i to malo sačuvao bio je prisiljen dati sultanu svog najmlađeg sina Stjepana za taoca. Umro je [[1466]]. u tijeku općeg rasula njegova nekoć jakog herceštva. Zadnji hercegovački grad Novi pao je početkom 1482., a zadnje otpore Turcima su uz vojsku [[Vlatko Hercegović-Kosača|hercega Vlatka]] pružala i hrvatsko-ugarska vojska, pristigla iz [[Senj]]a. Tako je nepuna dva desetljeća iza Bosne, nakon žestokog otpora i najveći dio Hercegovine pao u turske ruke. Izvan osmanske vlasti ostalo je tek nekoliko manjih gradova u dolini Neretve i Primorju, koje su zauzeli Mlečani. [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Hercegovačka i bosanska država potpuno su ugašene]].
| |||