Razlika između inačica stranice »Vinko Nikolić«

Dodano 1.060 bajtova ,  prije 6 godina
bez sažetka
m (poveznica na članak (umjesto na razdvojbu))
No edit summary
}}
 
'''Vinko Nikolić''' ([[Šibenik]], [[2. ožujka]] [[1912.]] - [[Šibenik]], [[12. srpnja]] [[1997.]]) bio je član [[Ustaše|ustaškog pokreta]], [[Hrvatska emigracija|hrvatski emigrantski]] [[pisac]], [[pjesnik]], [[publicist]], [[književni kritičar]] i [[novinar]].
 
== Životopis ==
===Mladost, Kraljevina Jugoslavija, i NDH===
Vinko Nikolić rođen je u Šibeniku [[1912.]] godine, u vrijeme [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] države. Iz dijela je grada zvanog [[Dolac (Šibenik)|Dolac]]. U rodnom gradu pohađao je pučku školu i katoličku realnu gimnaziju. Bio je polaznikom Biskupskog sjemeništa. Potom je otišao studirati u [[Zagreb]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]] gdje se upisao [[1932.]] godine a u veljači [[1937.]] godine diplomirao je skupinu za [[Hrvatska književnost|hrvatsku književnost]] i [[Hrvatski jezik|jezik]].<ref name="Bio-biblio">Milan Blažeković, ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 335.</ref> 1935. pristupio je [[Ustaše|ustaškom pokretu]].<ref name="Moj otac">http://www.matica.hr/kolo/304/Moj%20otac/</ref> Iz političkih razloga nije mogao dobiti namještenje te je jedno vrijeme radio kao prefekt Napretkovog konvikta u [[Sarajevo|Sarajevu]] te potom kao dopisnik i jezični korektor novina u Zagrebu.<ref name="Bio-biblio"/> Političke promjene [[1939.]] godine (uspostava [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]) dočekuje u Zagrebu. Na Trgovačkoj akademiji predavao je od studenoga 1939. do srpnja [[1943.]] godine a onda je do svibnja [[1945.]] godine predavao na zagrebačkoj Prvoj muškoj realnoj gimnaziji.<ref name="Bio-biblio"/> Između [[1942.]] i 1945. godine radio je i u Odgojnom odjelu Ministarstva obrane [[NDH]]<ref>[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1938 Krležijana: Nikolić, Vinko], preuzeto 19. veljače 2013.</ref> i imao je čin [[satnik]]a<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 294.-296.</ref>.
[[Datoteka:Vinko Nikolić.JPG|mini|170px|Vinko Nikolić drži govor na grobu Ante Starčevića.]]
 
Na Trgovačkoj akademiji predavao je od studenoga 1939. do srpnja [[1943.]] godine a onda je do svibnja [[1945.]] godine predavao na zagrebačkoj Prvoj muškoj realnoj gimnaziji.<ref name="Bio-biblio"/> 1941. Kraljevina Jugoslavija [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|propada]] i nastaje [[Nezavisna Država Hrvatska]]. 1941. Nikolić je kraće vrijeme stožerni pobočnik za uljudbu u ustaškom stožeru za Zagreb, zatim 1942.–1943. u Promičbenom odjelu Zapovjedništva [[Ustaška mladež|Ustaške mladeži]].<ref name="Moj otac"/>
 
U srpnju 1943. imenovan je pričuvnim [[poručnik]]om [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]] u Ministarstvu oružanih snaga NDH, gdje postaje nadstojnik trećeg odsjeka (Odgojno–promidžbenog) u Odgojno–nastavnom odjelu MINORS–a.<ref>[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1938 Krležijana: Nikolić, Vinko], preuzeto 19. veljače 2013.</ref><ref name="Moj otac"/> U listopadu 1944. unaprijeđen je u čin pričuvnog ustaškog [[natporučnik|nadporučnika]], a u siječnju 1945. u čin pričuvnog ustaškog [[satnik]]a.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 294.-296.</ref><ref name="Moj otac"/>
 
===Izbjeglištvo i emigracija===
Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], [[svibanjska katastrofa|povlači]] se s [[Hrvatske oružane snage|postrojbama NDH]] i civilima u [[Austrija|Austriju]]. Ondje je stekao status ratnoga zarobljenika, i u tom svojstvu odlazi u [[Italija|Italiju]] u britanske zarobljeničke logore Grumo Appula i Grottaglie.<ref name="tko je tko"/>
Prigodom preseljavanja, [[27. ožujka]] [[1946.]] godine, iskočio je iz vlaka te postao političkim emigrantom.<ref name="Bio-biblio"/> U prvo vrijeme boravi u izbjegličkome logoru Fermo a poslije toga u Rimu gdje upisuje poslijediplomski studij slavistike i počinje raditi na doktorskoj tezi o modernoj hrvatskoj poeziji.<ref name="tko je tko"/> Budući su okolnosti postajale sve nepovoljnije u Italiji, jer su brojni hrvatski građani u izbjeglištvu bili uhićivani i izručivani Jugoslaviji, odlučuje napustiti Italiju i odlazi u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]]. U [[Argentina|Argentinu]] je došao [[8. lipnja]] [[1947.]] godine, u grad [[Buenos Aires]]. Ondje se ubrzo angažirao u novinarskom radu, te je već za par mjeseci, [[1. rujna]] [[1947.]] godine, zajedno s [[Franjo Nevistić|Franjom Nevistićem]], pokrenio, i do lipnja [[1950.]] godine uređivao, zbornik ''[[Hrvatska (časopis, Buenos Aires)|Hrvatska]]''. Iste godine zajedno s [[Antun Bonifačić|Antunom Bonifačićem]] pokreće časopis ''[[Hrvatska revija]]'', koji je uređivao od prvog broja iz [[1951.]] godine do kraja života.
 
{{GLAVNIRASPORED:Nikolić, Vinko}}
[[Kategorija:Članovi ustaškog pokreta do 1941.]]
[[Kategorija:Ustaški časnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]