Srpska vojska Krajine: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 28:
Pri formiranju, zapravo su čitave postrojbe JNA preimenovane u jedinice SVK: naprosto su vojni obveznici s drugih područja zamijenjeni rezervistima s područja RSK. Tako je na mjestu bivšeg 9. (Kninskog) korpusa JNA ustrojen 7. (sjevernodalmatinski) korpus SVK - u istim vojarnama, stožerima, s istim skladištima, naoružanjem itd.
 
JNA je ostavila SVK čak i zrakoplovnu postrojbu stacioniranu na aerodromu u [[Udbina|Udbini]] s desetak borbenih zrakoplova "Jastreb" i raznim drugim letjelicama<ref>[//vojnapovijest.vecernji.hr/broj-43-vp/orao-jna-nad-gospicem-1995-965880 "'Orao' JNA nad Gospićem 1995."] Domagoj Štefančić za "Vojna povijest" VL, 8. listopada 2014.</ref>, jednu raketnu brigadu protuzračne obrane i jednu raketno - topničku brigadu protuzračne obrane.
 
Brojnost Srpske vojske Krajine bilo je sljedeće:
 
* 38.000 vojnika i oficira
* 14.500 rezerverezervista
* 4.100 pripadnika milicije (policije)
 
* Uzletišta:
** Udbina
RSK je imala iznimno slabo gospodarstvo - uz stalne nestašice električne energije i goriva - te nije mogla sama uzdržavati tako znatne vojne snage: SVK je zapravo čitavo vrijeme bila uzdržavana iz Beograda, i stalno je ostala oslonjena na [[Vojska Jugoslavije|Vojsku Jugoslavije]], koja ju je opremala i naružavala čak i pod cijenu ugrožavanja vlastite borbene spremnosti.<ref>[http://centardomovinskograta.hr/?p=1114 Prezentacija edicije "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ, Knjiga 14 (srpanj – prosinac 1994.)"], Centar domovinskog rata, 17. ožujka 2015.</ref>  Vojska Jugoslavije je čitavo vrijeme 1991.- 1995. osiguravala časnike za zapovijedanje SVK i tehničko osoblje za poslove uz vojne snage; niži stožeri SVK su povremeno komunicirali izravno sa zapovjedništvo Vojske Jugoslavije u Beogradu mimo glavnog zapovjedništva Vojske RSK u Kninu.<ref>v. zahtjeve i izvještaje u [//www.centardomovinskograta.hr/pdf/izdanja/Dokumenti&#x20;07&#x20;KB.pdf "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI", Knjiga 7.], str. 14-15, 21-23, 161-162, 180-182, 197-199, 351-352, 367-368, 378, 414-417, 524-525, 586-588, 614-615, 632, 637-638</ref>
 
== Vojna podrška iz Beograda - od ključne važnosti za djelovanje SVK ==
U Beogradu se čak odlučivalo o unaprjeđenje u više vojne činove: tako primjerice u dokumentu Pov. br. 08/1-39-1 od 12. siječnja 1993. godine vidimo kako ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić šalje 12. siječnja 1993. godine prijedlog Glavnom štabu Vojske Jugoslavije kojim predlaže unaprjeđenje pukovnika Stojana Španovića (koji u to vrijeme obnaša dužnost ministra obrane RSK) u generalski čin - o čemu se predlaže donijeti "Ukaz predsednika [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]]", uz obrazloženje: "''Pukovnik ŠPANOVIĆ Milana STOJAN je po svojoj želji upućen na severno dalmatinsko i ličko ratište u sastav 9. korpusa. U vremenu od 06.10.1991. godine do 26.03.1992. godine nalazio se na dužnosti Komandanta 1. mbr. 9. korpusa. S brigadom je oslobodio veću teritoriju na području Like i sprečio genocid srpskog naroda. Posebno se istakao u pripremi i organizaciji izvođenja borbenih dejstava, kao i u izvršenju mobilizacije jedinice. U vremenu od 26.03.1992. godine od kada je konstituisana Vlada RSK Krajine, izabran je na funkciju ministra odbrane, na kojoj se i sada nalazi. U izuzetno složenim uslovima i sa malim brojem pomoćnika, uspeo je da konstituiše Ministarstvo odbrane, utvrdi doktrinu i koncepciju odbrane RSK, razradi neophodne Zakone i obezbedi funkcionisanje odbrane. Pokazao je veliku političku zrelost i diplomatičnost u pokretanju i rešavanju statusnih pitanja konstituisanja RSK kao i u kontaktima s predstavnicima UN i UPRF. Na sednici Vlade RSK u prvoj polovini 1992. godine pokrenut je predlog da se pukovnik ŠPANOVIĆ STOJAN, za dati doprinos u jačanju odbrane RSK, predloži za unapređenje u čin general-majora.''"<ref>ibid., str. 14-15</ref> Ovakvo stanje traje sve do kraja rata: 14. veljače 1995. godine 7. kninski korpus SVK šalje prijedlog Generalštabu VJ u Beogradu za unaprjeđenje 37 vojnih časnika na službi u SVK.
RSK je imala iznimnovrlo slabo gospodarstvo - uzkoje stalneje stalno trpjelo nestašice električne energije i goriva - te nije mogla sama uzdržavati tako znatne vojne snage: SVK je zapravo čitavo vrijeme bila uzdržavana iz Beograda, i stalno je ostala oslonjena na [[Vojska Jugoslavije|Vojsku Jugoslavije]], koja ju je opremala i naružavala čak i pod cijenu ugrožavanja vlastite borbene spremnosti.<ref>[http://centardomovinskograta.hr/?p=1114 Prezentacija edicije "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ, Knjiga 14 (srpanj – prosinac 1994.)"], Centar domovinskog rata, 17. ožujka 2015.</ref>  Vojska Jugoslavije je čitavo vrijeme 1991.- 1995. osiguravala časnike za zapovijedanje SVK i tehničko osoblje za poslove uz vojne snage; niži stožeri SVK su povremeno komunicirali izravno sa zapovjedništvo Vojske Jugoslavije u Beogradu mimo glavnog zapovjedništva Vojske RSK u Kninu.<ref>v. zahtjeve i izvještaje u [//www.centardomovinskograta.hr/pdf/izdanja/Dokumenti&#x20;07&#x20;KB.pdf "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI", Knjiga 7.], str. 14-15, 21-23, 161-162, 180-182, 197-199, 351-352, 367-368, 378, 414-417, 524-525, 586-588, 614-615, 632, 637-638</ref>
 
U Beogradu se čak odlučivalo o unaprjeđenje u više vojne činove: tako primjerice u dokumentu Pov. br. 08/1-39-1 od 12. siječnja 1993. godine vidimo kako ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić šalje 12. siječnja 1993. godine prijedlog Glavnom štabu Vojske Jugoslavije kojim predlaže unaprjeđenje pukovnika Stojana Španovića (koji u to vrijeme obnaša dužnost ministra obrane RSK) u generalski čin - o čemu se predlaže donijeti "Ukaz predsednika [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]]", uz obrazloženje:
 
U Beogradu se čak odlučivalo o unaprjeđenje u više vojne činove: tako primjerice u dokumentu Pov. br. 08/1-39-1 od 12. siječnja 1993. godine vidimo kako ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić šalje 12. siječnja 1993. godine prijedlog Glavnom štabu Vojske Jugoslavije kojim predlaže unaprjeđenje pukovnika Stojana Španovića (koji u to vrijeme obnaša dužnost ministra obrane RSK) u generalski čin - o čemu se predlaže donijeti "Ukaz predsednika [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]]", uz obrazloženje: "''Pukovnik ŠPANOVIĆ Milana STOJAN je po svojoj želji upućen na severno dalmatinsko i ličko ratište u sastav 9. korpusa. U vremenu od 06.10.1991. godine do 26.03.1992. godine nalazio se na dužnosti Komandanta 1. mbr. 9. korpusa. S brigadom je oslobodio veću teritoriju na području Like i sprečio genocid srpskog naroda. Posebno se istakao u pripremi i organizaciji izvođenja borbenih dejstava, kao i u izvršenju mobilizacije jedinice. U vremenu od 26.03.1992. godine od kada je konstituisana Vlada RSK Krajine, izabran je na funkciju ministra odbrane, na kojoj se i sada nalazi. U izuzetno složenim uslovima i sa malim brojem pomoćnika, uspeo je da konstituiše Ministarstvo odbrane, utvrdi doktrinu i koncepciju odbrane RSK, razradi neophodne Zakone i obezbedi funkcionisanje odbrane. Pokazao je veliku političku zrelost i diplomatičnost u pokretanju i rešavanju statusnih pitanja konstituisanja RSK kao i u kontaktima s predstavnicima UN i UPRF. Na sednici Vlade RSK u prvoj polovini 1992. godine pokrenut je predlog da se pukovnik ŠPANOVIĆ STOJAN, za dati doprinos u jačanju odbrane RSK, predloži za unapređenje u čin general-majora.''"<ref>ibid., str. 14-15</ref> Ovakvo stanje traje sve do kraja rata: 14(S. veljačeŠpanović 1995.ipak godinenije 7.unaprijeđen kninskiza korpusgenerala, SVKnego šaljeje prijedlog Generalštabukod VJ uumirovljen Beogradu1999. zagodine, unaprjeđenjeu 37činu vojnih časnika na službi u SVKpukovnika.)
 
Ovakvo stanje traje sve do kraja rata: 14. veljače 1995. godine 7. kninski korpus SVK šalje prijedlog 40. kadrovskom centru Generalštaba VJ u Beogradu za unaprjeđenje 37 vojnih časnika VJ na službi u SVK.<ref>Optužnica protiv generala Momčila Perišića kod MKSJ, 15. veljače 2008., str. 13-14</ref>
 
Časnici iz Srbije koje je VJ "posuđivala" SVK obnašali su sve ključne zapovjedne dužnosti u SVK. Tako pred samu akciju [[Operacija Oluja|"Oluja"]] 1995. god. pukovnici VJ Rade Orlić i Rade Rašeta obnašaju dvije najviše dužnosti u obavještajnom sustavu SVK (Orlić kao šef vojne obavještajne službe SVK, a Rašeta kao šef odjela za obavještajne poslove pri Glavnom štabu SVK); poslije su na suđenju generalu [[Momčilo Perišić|Momčilu Perišiću]] pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|MKSJ]] njih dvojica svjedočili da je obavještajna služba SVK bila blisko koordinirana s odgovarajućim službama VJ, te da je svaki od njih dvojice svakodnevno održavao kontakt s Generalštabom VJ. Na suđenju Momčilu Perišiću je nedvosmisleno ustanovljeno kako je pomoć VJ u naoružanju, opremi, kadrovima, obavještajnim informacijama, čak i u hrani bila od krucijalne važnosti za opstanak VSK.<ref>[//www.icty.org/x/cases/perisic/acjug/en/130228&#x20;judgement.pdf Presuda žalbenog vijeća u suđenju Momčilu Perišiću], 28. veljače 2013., službene stranice MKSJ, str. 7, 26-31, 37-38</ref>
 
== Oprema ==