Milutin Cihlar Nehajev: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
wikizvor
Infookvir, dodatci članku, još djela, izvor.
Redak 1:
{{Infookvir književnik
[[Datoteka:Nehajev.jpg|200px|mini|desno|Milutin Cihlar Nehajev]]
| Ime = Milutin Cihlar Nehajev
'''Milutin Cihlar Nehajev''' ([[Senj]], [[25. studenoga]] [[1880]]. - [[Zagreb]], [[7. travnja]] [[1931]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[književnik]] i [[novinar]].
| boja = #B0C4DE
| slika = Nehajev.jpg
| veličina = 203px
| opis slike = Milutin Cihlar Nehajev
| puno ime = Milutin Cihlar
| rođenje = [[25. studenoga]] [[1880.]]<br>[[Senj]], [[Hrvatska]]
| smrt = [[7. travnja]] [[1931.]]<br>[[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| zanimanje = književnik, novinar
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| nagrade =
| utjecao =
| utjecali =
| period = [[Modernizam (književnost)|Modernizam]]
| djela = ''Bieg: povijest jednog našeg čovjeka'', ''Veliki grad: novele'', ''Vuci''
| period pisanja = 1896.-1931.
| potpis =
| supruga = Paula rođ. Vuksan
| djeca = Neda, [[Zvonimir Cihlar|Zvonimir]], Milutin
}}
 
'''Milutin Cihlar Nehajev''' ([[Senj]], [[25. studenoga]] [[1880.]]. - [[Zagreb]], [[7. travnja]] [[1931.]].), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[književnik]] i [[novinar]].
==Životopis==
Milutin Cihlar rodio se u Senju [[1880.]] godine od oca Sebalda Cihlara, tajnika trgovačke i obrtničke komore u Senju, i majke Milice rođene Polić<ref name="Nikolić i Trinajstić" />. Pučku školu i gimnaziju do šestog razreda pohađao je u Senju a završio u Zagrebu.<ref name="znameniti">''[[Znameniti i zaslužni Hrvati]] 925.-1925.'', Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. [[Emilij Laszowski]], Zagreb, 1925., str. 48.-49.</ref> Studirao je kemiju u [[Beč]]u. Doktorirao je filozofiju [[1903.]] godine u Beču.<ref name="znameniti" /> Radio je kao profesor u [[Zadar|Zadru]], gdje je [[1905]]. godine pokrenuo list ''Lovor'', a zatim u uredništvu časopisa ''[[Obzor (novine)|Obzor]]'' u Zagrebu (1905.) i ''[[Balkan (Trst)|Balkan]]'' u Trstu (1907.). Kao novinar radio je u ''[[Jutarnji list|Jutarnjem listu]]'', ''[[Obzor]]u'' i ''[[Agramer Tagblatt]]u'', a bio je i dopisnik iz [[Pariz]]a, [[Beograd]]a i [[Prag]]a. Godine [[1909.]] bio je asistent zemaljskog agrikulturnog zavoda u [[Križevci]]ma.<ref name="znameniti" /> Godine [[1912.]] vjenčao se s Paulom rođenom Vuksan (Zagreb, [[1. lipnja]] [[1891.]] – Zagreb, [[13. lipnja]] [[1965.]]) i imali su troje djece: Nedu, Zvonimira i Milutina.<ref name="Nikolić i Trinajstić">[http://hrcak.srce.hr/file/27456 Sonja Nikolić i Nenad Trinajstić: Milutin Cihlar Nehajev – hrvatski književnik i kemičar], preuzeto 14. veljače 2012.</ref> Godine [[1926.]] bio je izabran za predsjednika [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]].<ref name="Ante Bašić">[http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/080313.php Ante Bašić: ''Pregled novije hrvatske književnosti'': Milutin Cihlar Nehajev (1880–1931)] Preuzeto 25. prosinca 2011.</ref>
 
== Životopis ==
==Književno stvaralaštvo==
Milutin Cihlar rodio se u Senju [[1880.]] godine od oca Sebalda Cihlara, tajnika trgovačke i obrtničke komore u Senju, i majke Milice rođene Polić<ref name="Nikolić i Trinajstić" />. Pučku školu i gimnaziju do šestog razreda pohađao je u Senju a završio u Zagrebu.<ref name="znameniti">''[[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925]] 925.-1925.'', Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. [[Emilij Laszowski]], Zagreb, 1925., str. 48.-49.</ref> Studirao je kemiju u [[Beč]]u. Doktorirao je filozofiju [[1903.]] godine u Beču.<ref name="znameniti" /> Radio je kao profesor u [[Zadar|Zadru]], gdje je [[1905.]]. godine pokrenuo list ''Lovor'', a zatim u uredništvu časopisa ''[[Obzor (novine)|Obzor]]'' u Zagrebu (1905.) i ''[[Balkan (Trst)|Balkan]]'' u Trstu[[Trst]]u (1907.). Kao novinar radio je u ''[[Jutarnji list|Jutarnjem listu]]'', ''[[Obzor]]u'' i ''[[Agramer Tagblatt]]u'', a bio je i dopisnik iz [[Pariz]]a, [[Beograd]]a i [[Prag]]a. Godine [[1909.]] bio je asistent zemaljskog agrikulturnog zavoda u [[Križevci]]ma.<ref name="znameniti" /> Godine [[1912.]] vjenčao se s Paulom rođenom Vuksan (Zagreb, [[1. lipnja]] [[1891.]] – Zagreb, [[13. lipnja]] [[1965.]]) i imali su troje djece: Nedu, Zvonimira i Milutina.<ref name="Nikolić i Trinajstić">[http://hrcak.srce.hr/file/27456 Sonja Nikolić i Nenad Trinajstić: Milutin Cihlar Nehajev – hrvatski književnik i kemičar], preuzeto 14. veljače 2012.</ref> Godine [[1926.]] bio je izabran za predsjednika [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]].<ref name="Ante Bašić">[http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/080313.php Ante Bašić: ''Pregled novije hrvatske književnosti'': Milutin Cihlar Nehajev (1880–1931)], Preuzetopreuzeto 25. prosinca 2011.</ref>
 
== Književno stvaralaštvo ==
Jedan je od najznačajnih predstavnika književnosti hrvatske moderne. Pisao je [[roman]]e, pripovijesti, [[novela|novele]] te [[drama|drame]] (''Život'', ''Spasitelj'', ''Klupa na mjesečini'') od kojih su dvije drame, ''Prielom'' i ''Svijećica'', izvedene [[1898.]] godine u [[Hrvatsko narodno kazalište|Hrvatskom narodnom kazalištu]].<ref name="Nikolić i Trinajstić" />
 
U mladosti je pisao pjesme i već sa šesnaest godina napisao je odu ''Senju gradu'' završavajući je sa stihovima: ''"Dok god bude Nehaja i Senja, Vijat će se u njem stieg hrvatski!"''<ref name="Nikolić i Trinajstić" />
Veliki uspjeh postigao je novelama sakupljenim u zbirci ''Veliki grad'' u kojima fiksira moderne dekadentne intelektualce koji ne nalaze smisla u životu, nego se pasivno prepuštaju snatrenjima i lamentacijama.
 
Povijesnoj tematici okrenuo se u romanu ''Vuci'' u kojem je interpretirao događaje iz hrvatske prošlosti i dao psihološki portret kneza krčkoga, senjskog i modruškog [[Krsto I. Frankapan Brinjski|Krste Frankopana]], a napisao ga je u spomen 400. obljetnice njegove smrti.<ref name="Nikolić i Trinajstić" /> Roman je najzanimljiviji s [[književna teorija|književnoteorijskoga]] gledišta jer se upravo u njemu rastače [[August Šenoa|šenoinska]] struktura [[povijesni roman|povijesnoga romana]] i nagovještava [[20. stoljeće|dvadesetostoljetni]] tzv. [[novopovijesni roman]].
 
Njegov roman ''[[s:Bijeg|Bijeg]]'' karakterizira izrazira defabularizacija i pripovijedanje u tri tipa narativnog diskurza. Često ga izdvajaju kao najbolji roman hrvatske moderne.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43276 Hrvatska enciklopedija: Cihlar Nehajev, Milutin], pristupljeno 19. rujna 2015.</ref>
 
Također pisao je i [[studija|studije]] i [[ogled]]e o hrvatskim političkim ljudima, hrvatskim književnicima i o istaknutim europskim književnicima.<ref name="Nikolić i Trinajstić" />
 
== Djela ==
* ''Djela Milutina Nehajeva'', Zagreb, 1900.
* ''Poraz i slavlje'',{{ni}}<!--provjeriti je li to tiskano-->
* ''Über den synthetischen Isopropylacetaldehyd und seine kondensationsprodukte'', 1903.
* ''[[s:Bijeg|Bieg: povijest jednog našeg čovjeka]] / M. Nehajev'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1909. (2. izd., 1917.)
* ''Studija o Hamletu / Milutin Nehajev'', Zagreb, 1915.
* ''Veliki grad: novele / M. Nehajev'', Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1919.
* ''Vuci: o četiristotoj obljetnici smrti Krste Frankopana, kneza Krčkog, Senjskog i Modruškog: 27. IX. 1527 - 27. IX. 1927 / M. Nehajev'', Matica hrvatska, Zagreb, 1928.
* ''Esej o Vladimiru Mažuraniću / napisao M. Cihlar-Nehajev'', Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1929. (posebni otisak, ''[[Hrvatska revija]]'', god. 1928.-29.)
* ''O stogodišnjici hrvatskoga preporoda: (1830-1930)'', Pramatica nakladno k.d. Petar Kvaternik i drugovi, Zagreb, 1931.
 
=== Posmrtno ===
* ''Rakovica: o 60. godišnjici smrti Eugena Kvaternika'', Zagreb, 1932. (priredio dr. [[Blaž Jurišić]])
* ''Knjiga eseja / Milutin Nehajev'', Matica hrvatska, Zagreb, 1936.
* ''Zeleno more ; Kvaternik i Starčević: [ulomak iz "Rakovice"] / Milutin Cihlar Nehajev'', Mala knjižnica Biblioteke lijepe knjige, kolo 1, br. 6, Be-l-ka, Zagreb, 1941.
* ''Djela Milutina Nehajeva'', 1-8, Zagreb, 1944., 9-13, Zagreb, 1945. (urednik [[Mirko Matijević]])
* ''Političke silhuete / Milutin Nehajev'', Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1945.
* ''Milutin Nehajev'', Matica hrvatska, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 81., 82., Zagreb, 1964.
* ''Vuci / Milutin Cihlar Nehajev'', Ljubljana, 1974. (priredio i pogovor napisao [[Krsto Špoljar]])
* ''Izabrani kazališni spisi'', Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Teatrologijska biblioteka, knj. 14., Zagreb, 1986. (priredio [[Nedjeljko Fabrio]])
* ''Vuci / Milutin Cihlar Nehajev'', Eminex, Zagreb, 1993.
* ''Vuci / Milutin Cihlar Nehajev'', Zagreb, 1995. (priredio [[Josip Vončina]], naslovnu stranicu i crteže izradio [[Zvonko Grbašić]])
* ''Bijeg / Milutin Nehajev'', Katarina Zrinska, Zagreb, 1996 .
* ''Rakovica: o 125. godišnjici rakovičke bune i 125. godišnjici smrti Eugena Kvaternika / Milutin Nehajev'', Karlovac, 1996., (predgovor [[Anđelko Mijatović]]), (Pretisak)
* ''Vuci / Milutin Cihlar Nehajev'', Vinkovci, 1997. (priredio [[Krešimir Nemec]])
* ''Bijeg'', Školska knjiga, Zagreb, 2002. (2. izd., 2012.)
 
== Spomen ==
* Grad Senj podigao mu je spomenik u Parku pjesnika i stavio spomen-ploču na rodnoj kući.<ref name="Nikolić i Trinajstić" />
 
== Zanimljivosti ==
* Često je pisao pod [[pseudonim]]om, kao što su: Milutin, M. Borišev, -šev, Hajev, H-v, M.H-v, Alpha, Sincerus, Nehajev (i skraćeno Nv).<ref name="Ante Bašić" />
* Pseudonim Nehajev uzeo je prema senjskoj uskočkoj kuli [[Nehaj]].<ref name="Ante Bašić" />
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
{{Wikizvor autor}}
 
Line 54 ⟶ 81:
 
{{GLAVNIRASPORED:Cihlar, Milutin Nehajev}}
 
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]