Stefan Nemanja: razlika između inačica

{{Uklopi s razgovora}}'''Stefan Nemanja''' ([[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenski]]: Стѣфань, [[srpski jezik|srpski]]: Стефан Немања), crkveno ime '''sveti Simeon''', rođen [[1113]]. u Ribnici ([[Podgorica]]), današnja [[Crna Gora]], umro [[13. veljače]] [[1199]]. [[Hilandar]], današnja [[Grčka]], veliki župan raški [[1168]].-[[1196]]., rodonačelnik srpske kraljevske loze [[Nemanjići|Nemanjića]]. Bio oženjen [[Ana Anastazija|Anom, crkveno ime sveta Anastasija]]. Kao [[župan]] upravljao je oblastima oko Toplice, donje doline Ibra, Rasine, Reke i Dubočice. Prihvatio je [[vazal]]ski odnos prema [[Bizant]]u, s kojim je često ratovao do smrti cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]] [[1180]]., kada ju je napao najprije s [[Ugarska|Mađarima]], a potom i sam, i uspio proširiti državu priključivši [[Raška|Raškoj]] [[Duklja|dukljansku državu]], [[Trebinje]], [[Hum (država)|Hum]] i Hvosno (današnja Metohija). Poslije neuspješnog pokušaja da sklopi savez s [[Njemačka|njemačkim]] carom [[Fridrik I. Barbarossa|Friedrichom Barbarossom]] u borbi protu Bizanta, morao je vratiti osvojene teritorije preko Morave Bizantu, ali je zadržao samostalnost Raške. Ratovao je i s [[Dubrovnik]]om, ali pošto nije uspio da ga osvoji, sklopio je mir [[1186]]. i dozvolio Dubrovčanima da slobodno trguju po Raškoj te da koriste pašnjake i šume. Imao je značajan oslonac u crkvi, što mu je pomoglo da učvrsti vlast te razvije [[feudalizam]], dajući joj za uzvrat određene povlastice, velike zemljišne posjede, zidajući manastire i crkvene hramove. Oštro se suprotstavio širenju [[Bogumili|bogumilskog]] pokreta na srpskim teritorijima. Godine [[1196]]. odrekao se prestolja u korist srednjeg sina [[Stefan Prvovjenčani|Stefana Prvovjenčanog]], zamonašio se u Studenici i uzeo ime Simeon, a potom otišao na Svetu Goru, gdje je sa najmlađim sinom, [[Sveti Sava|svetim Savom]], podigao manastir Hilandar načinivši od njega značajno srednjovijekovno književno i duhovno središte. U njegove se zadužbine u Srbiji ubrajaju Bogorodičin manastir i Sveti Nikola kod Kuršumlije, Đurđevi stupovi i Studenica. Umro je u [[Hilandar]]u te proglašen za sveca a njegove moći se nalaze u manastiru Studenica.