USS Enterprise (CVN-65): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m bez googleovog prevoditelja, dodan ZP
sređivanje
Redak 7:
|zastava broda = [[Datoteka:Flag of the United States.svg|75px]]
|imenjak =
|klasa broda = [[Nosač zrakoplova klase Enterprise]] <small>(jedini u klasi)</small>
|naručitelj broda = [[SAD]]
|brodogradilište = Newport News Shipbuilding
Redak 14:
|kum broda =
|brod nabavljen =
|stavljen u službu = [[12. siječnja]] [[1962.]]<ref>[http://www.public.navy.mil/airfor/enterprise/Documents/Enterprise/facts_and_stats.html ENTERPRISE Facts & Stats] Službene stanice ''[[Ratna mornarica SAD-a|Američke mornarice]]'' {{Eng oznaka}}, pristupljeno 27. rujna 2014. godine</ref>{{bilješka|Budući da je prvi brod takve vrste, nakon što su svi reaktori stavljeni u pogon, brod je prvi puta i zaplovio. Taj datum obilježava ulazak u službu broda, iako je u narednim mjesecima proveo sve faze testiranjaispitivanja novih sustava}}
|povučen iz službe = [[1. prosinca]] [[2012.]]
|ponovno stavljen u službu =
Redak 29:
|visina =
|gaz = 12 m
|pogon = 8× Westinghouse A4W [[nuklearni reaktor]] <br> 4× [[Parna turbina|parne turbine]] <br> sveukupno 210 MW
|brzina = 33,6 čvorova (62,2 km/h)
|doplov = <!--dolet kod aviona-->
Redak 51:
}}
 
'''USS ''Enterprise'' (CVN-65)''', prvotno CVA(N)-65, je prvi [[nosač zrakoplova]] na nuklearni pogon na svijetu i osmi brod američke mornarice koji nosi ime USS Enterprise. Kao i njegov prethodnik u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] ''([[USS Enterprise (CV-6)]])'', dan mu je nadimak '''Big E'''. S dužinomDužina od 342<ref>[http://www.enterprise.navy.mil/thebige.html About the ''Big E'']</ref> metra on ječini iga najdužinajdužim vojnivojnim brodbrodm na svijetu, a njegova istisnina od ukupno 93.500 tona ga čini jedanaestim najtežim nosačem zrakoplova, lakšim samo od 10 [[Nosači zrakoplova klase Nimitz|nosača zrakoplova klase Nimitz]].
 
Enterprise je jedini nosač zrakoplova klase Enterprise i trenutno najstariji brod u aktivnoj službi u američkoj mornarici. Zbog starosti i cijene održavanja (ima 8 [[Nuklearni reaktor|nuklearnih reaktora]]) planira se njegovo povlačenje iz službe [[2014.]]-[[2015.]] godine., a zamijenili bi ga [[Nosači zrakoplova klase Gerald R. Ford|nosači zrakoplova klase Gerald R. Ford]].<ref name="decom">[http://www.history.navy.mil/library/online/navycvn21.htm Navy CVN-21 Aircraft Carrier Program: Background and Issues for Congress] Preuzeto 8. prosinca 2006.</ref> Razmatra se i povlačenje [[2012.]]-[[2013.]] godine, ali američki kongres to još nije potvrdio.<ref name="retire">[http://www.navytimes.com/news/2009/04/navy_enterprise_040509w/ "CNO wants faster decommissioning for Enterprise"], Preuzeto 7. travnja 2009.</ref> I najraniji datum povlačenja iz službe znači da će Enterprise biti povučen u "mirovinuumirovinu" s više od 50 godina aktivne službe, što bi bilo najduže aktivno razdoblje za bilo koji nosač zrakoplova u povijesti.<ref name="retire"/>
 
Enterpriseova trenutna matična luka je Norfolk u Virginiji, [[SAD]]. Trenutni zapovjednik broda je [[kapetankomodor]] O. P. Honors, Jr..
 
== Povijest ==
Redak 66:
[[Datoteka:USS Enterprise (CVN-65) coat of arms.png|mini|lijevo|200px]]
 
USS Enterprise, prvi u nizu od planiranih šest nosača zrakoplova klase Enterprise, je naručen [[15. studenog]] [[1957.]] godine. Kobilica je položena u [[Brodogradilište|brodogradilištu]] Newport News Shipbuilding [[4. veljače]] [[1958.]], da bi dvije i pol godine kasnije, [[24. rujna]] [[1960.]] bio porinut. Tog jutra, brod je krstila supruga tadašnjeg tajnika američke mornarice, Williama B. Frankea.<ref name="military">[http://www.military.cz/usa/navy/uss/carriers/enterprise/enterprise_en.htm Military.cz]</ref> Bio je to osmi u nizu brod američke mornarice koji nosi ime Enterprise. Prvi kapetan tada najvećeg i prvog broda na nuklearni pogon koji je ikad zaplovio postao je [[Vincent P. de Poix]].<ref name="military"/> Enterprise je [[12. siječnja]] [[1961.]] krenuo na svoju prvu plovidbu u trajanju od 3 mjeseca, nakon čega je započeo dugotrajan niz testiranjaispitivanja i treningtrenažnih vježbi kako bi se ustvrdila pouzdanost i mogućnosti nuklearno pogonjenog [[Nosač zrakoplova|nosača zrakoplova]]. Nakon Enterprisa, niti jedan drugi nuklearni nosač zrakoplova ove klase zbog velike cijene izgradnje (451,3 milijuna [[Američki dolar|američkih dolara]])<ref>Jane's American fighting ships of the 20th century New York, NY: Mallard Press, 1991. ISBN 0-79-245-6262</ref> nije dovršen, čime je USS Enterprise (CVN-65) ostao jedini u svojoj klasi. Klasu Enterprise je nastavila klasa Nimitz. <ref name="chinfo"/>
 
=== 1960. do 1969., Kubanska kriza ===
 
Dana [[20. veljače]] [[1962.]] Enterprise je igrao ulogu kao mjerna postaja za praćenje leta svemirske letjelice [[Friendship 7]] u misiji [[Mercury Atlas 6]] u kojoj je pukovnik [[John H. Glenn Jr.]] napravio prvi američki let u orbiti. U kolovozu iste godine, nosač zrakoplova se pridružio 6. floti američke mornarice u [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]]. Ubrzo nakon povratka u Norfolk, Virginia u listopadu, Enterprise je poslan u svoju prvu misiju u [[Kubanska kriza|međunarodnoj krizi na Kubi]]. U istom mjesecu, [[SAD]] su nadlijetale Kubu s [[Lockheed U-2|U-2 izviđačkim avionima]]. Tijekom takvog nadlijetanja i snimanja otoka Kube, špijunski avioni su snimili [[SSSR|sovjetske]] lansirne rampe za nuklearne projektile koje su bile u izgradnji na otoku.<ref name="military"/> Pripremljeni na najgore, [[SAD]] su počele pripremati vojnu akciju protiv Kube, šaljući nekoliko postrojba na [[Florida|Floridu]] koje su bile potpomognute jakim postrojbama i brodovima mornarice. Predsjednik [[John F. Kennedy]] je naredio pomorsku i zračnu blokadu Kube. Enterprise zajedno s nosačima [[USS Independenc]], [[USS Essex]] i [[USS Randolph]] i drugim brodovima 2. flote postavili su Kubu u izolaciju i sprječavali švercanjekrijumčarenje i opskrbu [[Oružje|oružja]] na [[Kuba|Kubu]]. Tijekom tih sedam napetih dana (od 22. do 28. listopada 1962.) Enterprise je plovio vodama oko Kube spreman za napad na položaje kubanske vojske, ali i na sovjetske brodove koji su prevozili projektile. Blokada je postavljena [[24. listopada]], a prvi sovjetski brod je zaustavljen već sljedećeg dana. [[28. listopada]] sovjetski predsjednik [[Nikita Hruščov]] je prihvatio američki prijedlog i povukao nuklearno oružje s Kube.
 
Dana [[19. prosinca]] [[1962.]], zrakoplov [[E-2 Hawkeye]] je bio katapultiran s Enterprisea na prvom palubnom testiranjuispitivanju novog uređaja za izbacivanje, projektiranog da zamijeni stari uređaj. Novi uređaj je na paru i znatno skraćuje duljinu piste potrebne za uzlijetanje. Minutu kasnije lansiran je i drugi [[zrakoplov]], [[A-6 Intruder|A-6A]].
 
[[Datoteka:TaskForce One.jpg|lijevo|mini|250px|'''Task Force One''', prva svjetska nuklearna borbena grupa. USS Enterprise, USS Long Beach i USS Bainbridge u formaciju u Sredozemnom moru, [[18. lipnja]] [[1964.]] godine.]]
 
Enterprise je napravio svoju drugu i treću plovidbu Sredozemljem [[1963.]] i [[1964.]] godine. Tijekom kasnijih plovidbi, [[13. svibnja]], formiranaosnovana je prva svjetska borbena grupa na nuklearni pogon, koju su uz USS Enterprise činili još i [[USS Long Beach]] i [[USS Bainbridge]]. Dana [[31. srpnja]], ova tri broda su stavljenistavljena u grupaciju nazvanu ''"Task Force One"'' ''(hrv. Prva borbena grupa)'' i poslani su u operaciju Morska orbita, ''"Operation Sea Orbit"'', povijesno 30,.565 milja dugo putovanje oko svijeta, obavljeno bez nadolijevanja ili izmijeneizmjene goriva. U listopadu, Enterprise se vratio u brodogradilište Newport News Shipbuilding i Dry Dock Company za svoje prvo nadolijevanje goriva i tehnički pregled. Big E (nadimak broda) je poslan u pacifičku 7. flotu u studenom [[1965.]] i postao je prvi brod na nuklearni pogon kada je sudjelovao u bombardiranju [[Vijetkong]]a [[2. prosinca]] [[1965.]] u [[Rat u Vijetnamu|ratu u Vijetnamu]]. S njegove palube se prvog dana obavilo 125 uzlijetanja, bacivši i ispalivši 167 tona bomba i raketa na neprijateljsku liniju. Već sljedećeg dana postavljen je rekord od 165 uzlijetanja u samo jednom danu. <ref name="chinfo"/>
 
U siječnju 1968., [[Sjeverna Koreja|sjevernokorejsko]] zarobljivanje USS Puebla ''(istraživačkog broda)'' od strane [[Sjeverna Koreja|Sjeverne Koreje]] dovelo je do diplomatske krize ''(ovaj incident naziva se još i Pueblov incident)''. Enterprise je poslan u Tihi ocean i dobio je zapovijed patroliranjaophođenja i plovidbe blizu voda [[Južna Koreja|Južne Koreje]], gdje se zadržao gotovo cijeli mjesec.<ref name="chinfo"/>
 
[[Datoteka:USS Enterprise (CVN-65) burning, stern view.jpg|mini|desno|250px|USS Enterprise u vatri [[14. siječnja]] [[1969.]] godine]]
Redak 84:
Nakon incidenta, plan je bio da se u siječnju ili veljači [[1969.]] priključi pomorskim snagama kod Vijetnama. Međutim, ujutro [[14. siječnja]] [[1969.]] došlo je do eksplozije projektila MK-32 Zuni podvješenog pod krilo lovca [[F-4 Phantom II]]. Eksplozija je zahvatila dio aviona na krmi broda što je dovelo do nekontroliranog širenja plamena. Od posljedica eksplozije i plamena poginuo je 27 članova posade, dok ih je 314 ozlijeđeno. Petnaest je aviona uništeno, a na krmi broda je napravljena velika šteta, zbog čega je Enterprise morao na popravak.<ref>This [http://www.youtube.com/watch?v=UKCT0vOnF-Q&mode=related&search= film extract] shows some of the events. The film can also be seen on [http://www.militaryvideo.com/store/store.cfm?titleID=EnterpriseF&do=detail this website].</ref> Popravak je obavljen u [[Pearl Harbor]]u na [[Havaji]]ma i Enterprise se vratio u operativnu uporabu već u ožujku 1969.
 
Dne [[14. travnja]] [[1969.]], tenzijenapetosti sa [[Sjeverna Koreja|Sjevernom Korejom]] su se povećale kada je Sjeverno korejski zrakoplov [[MiG-17]] u međunarodnim vodama srušio nenaoružani [[EC-121 Warning Star]] tijekom rutinskog patroliranjaophođenja Istočno-korejskog mora iz baze u Atsugi, [[Japan]]. Svih 31 članova posade je poginulo. [[SAD]] su reagirale i aktivirale "Task Force 71" kako bi zaštitile međunarodni zračni prostor od ovakvih napada. Brodovlje borbene grupe (Task Force) bilo je sastavljeno većinom od [[krstarica]] i [[razarač]]a u misijama u [[Jugoistočna Azija|Jugoistočnoj Aziji]] i nosača Enterprise, Ticonderoga, Ranger i Hornet. Formacija ove grupe postala je najveće pokazivanje vojne moći u tom području od [[Korejski rat|Korejskog rata]].
 
== Od 1970. do 1979. ==
Redak 90:
[[Datoteka:Enterprise Tomcat.JPG|mini|lijevo|250px|[[F-14 Tomcat]] na palubi USS Enterprisea]]
 
Od [[1969.]] do [[1970.]], Enterprise se vratio u Newport News Shipbuilding gdje je detaljno pregledan i servisiran. Istodobno je po drugi put napunjen.<ref name="military"/> U siječnju [[1971.]], dovršio je probne plovidbe sa svojim novo projektiranim jezgrama nuklearnih reaktora, koji su sadržavali dovoljno energijegoriva da ga pogone narednih 10 godina. Nakon toga, zaplovio je za [[Vijetnam]], kako bi pružio zračnu potporu američkim i južnovjetnamskim postrojbama.
 
U [[Rat u Vijetnamu|Vjetnamskom ratu]] Enterprise je po prvi put sudjelovao [[1971.]] godine. U Vijetnamu, Enterprise, [[USS Oriskany (CVA-34)]] i [[USS Midway (CVA-41)]] su zajedno imali ukupno 2.001 uzlijetanje sa svojih paluba do [[30. lipnja]] [[1971.]] Djelovanje se nastavilo i u sljedećem mjesecu, 22 dana s dva nosača i 9 dana s jednim. Zračne operacije tijekom srpnja su bile ograničene zbog tri [[Monsun|tropska monsuna]] tog mjeseca. Broj uzlijetanja za napadne operacije u Sjevernom Vijetnamu su se pred kraj mjeseca povećale. Bili su to napadi na protivničke postrojbe i ciljeve i potpora američkim jedinicama s helikopterima.
Od kolovoza do studenoga [[1971.]] USS Enterprise je sudjelovao u operacijama na takozvanoj "Yankee Station" ''(hrv: Američka postaja)''. Tijekom kolovoza 1971., djelovanje je nastavljeno prvih osam dana u mjesecu s dva nosača zrakoplova, a tijekom ostalih 23 dana tog mjeseca je djelovao sam jedan sam. Tog mjeseca je zabilježeno 1915 uzlijetanja.<ref name="chinfo"/>
U rujnu 1971., uz iznimku od dva dana. nosači su djelovali samostalno (svaki za sebe). Prvih par dana tog mjeseca se uzlijetalo samo s Enterprisea, sredinom mjeseca samo s Orskanya, a pred kraj mjeseca s Midwaya. Stav sa samo jednim aktivnim nosačem i izmjenjivanjem nosača uzrokovao je malo manje uzlijetanja od prijašnjih mjeseci, pa je tako izvršeno 1.243 uzlijetanja tijekom rujna. Na "Yankee Stationu" tijekom listopada 1971., nastavljene su operacije sa samo jednim aktivnim nosačem, dok se druga dva "odmaraju". Midway je završio svoj dio [[10. listopada]], nakon čega ga je zamijenio Enterprise. Pred kraj mjeseca Enterprisea je zamijenio Oriskany. Sa sva tri nosača zajedno je zabilježeno 1024 uzlijetanja, 30 od njih u Sjeverni Vijetnam, a ostali u [[Laos]].
U studenom naizmjence na "Yankee Station" su djelovali USS Enterprise, USS Oriskany i USS Constellation. 22 dana su djelovala dva nosača istovremeno, s ukupno 1766 uzlijetanja.<ref name="chinfo"/>
 
U prosincu 1971. tijekom [[Indijsko-pakistanski rat 1971.|Indijsko-pakistanskog rata 1971.]], Enterprise je poslan u [[Bengalski zaljev]] kako bi demonstriraopokazao nadmoć nad Indijskomindijskom pomorskom blokadom od strane indijskog lakog nosača zrakoplova [[INS Vikrant]]. Američku borbenu flotu je pratila i [[SSSR|sovjetska]] [[podmornica]]. Sukob je izbjegnut kada su se amerikanci maknuliudaljili iz [[Indijski ocean|Indijskog oceana]] i krenuli prema Sjeveroistočnoj Aziji.<ref>[http://www.bharat-rakshak.com/NAVY/History/1971War/Games.html COLD WAR GAMES]</ref>
 
U listopadu [[1972.]], [[SAD]] su obavile sve taktičke zračne napade u Sjevernom Vijetnamu iznad 20-te paralele, privodeći operaciju "Linbacker I" kraju. Ova gesta i plan o prestanku napada i bombardiranja Sjevernog Vijetnama iznad 20-tedvadesete paralele je osmišljen kako bi se promicala ideja i olakšali pregovori oko mira koji su se održavali u [[Pariz]]u. Od listopada do prosinca, Enterprise je ostao na položaju na "Yenkee Stationu" s ostalim nosačima i bio u pripravnosti za napad. Kao rezultat obustave bombardiranja Sjevernog Vijetnama, u tom razdoblju nije srušen niti jedan [[MiG]] niti je bilo američkih gubitaka.<ref name="chinfo"/>
 
Dne [[18. prosinca]] [[1972.]], [[SAD]] su nastavile bombardiranje [[Vijetnam]]a iznad 20-te paralele pod imenom "Linebacker II". Tijekom operacije Linebacker II, Enterprise i drugi nosači koncentrirali su napade na zemlja-zrak projektile i protuavionskuprotuavionsko artiljerijutopništvo, neprijateljske kasarnevojarne, skladišta goriva, Haiphong pomorsko i brodogradilišno područje, željezničke meteciljeve itd. Mornarički taktički zračni napadi operacije Linebacker II su bili centriraniusredotočeni na priobalnimpriobalna područjimapodručja oko Hanoia i Haiphonga. NapravljenoIzvedeno je 705 mornaričkih napada u tom području tijekom ove operacije. Između [[18. prosinca|18.]] i [[22. prosinca]] mornarica je izvršila 119 napada u Sjevernom Vijetnamu, s velikim ograničenjem djelovanja zbog lošeg vremena.<ref name="chinfo"/>
 
Pred kraj prosinca 1972. Sjeverni Vijetnam se vratio "mirovnom stolu". Operacija Linebacker II je završila. U siječnju [[1973.]], dogovoreno je primirje i sva napadna djelovanja na Vijetnam su otkazana. Od [[28. siječnja]] [[1973.]], zrakoplovi s Enterprisea i Rangera uzlijetali su zbog napada na glavne komunikacijskeputove linijeopskrbe u [[Laos]]u. Laos nije imao nikakve veze s primirjem u Vijetnamu.<ref name="chinfo"/>
 
Nakon primirja u Vijetnamu, USS Enterprise je zaplovio prema Puget Sound mornaričkom brodogradilištu u Bremertonu, Washington, gdje je [[18. ožujka]] [[1974.]] postao prvi američki nosač zrakoplova s kojeg su počeli operativno djelovati tada najbolji američki lovački avioni [[F-14 Tomcat]]. F-14 avioni VF-1 Wolfpack i VF-2 Bounty Hunters napravili su svoja prva uzlijetanja i slijetanja na nosač. U rujnu 1974. Enterprise je postao prvi nosač koji je bio opremljen F-14 borbenim lovcima F-14.<ref name="chinfo"/>
 
U veljači [[1975.]] tajfun Gervaise obrušio se na otok Republike [[MaruicijusMauricijus]]a u jugozapadnom dijelu Tihog Oceana. Enterprise je odgovorio na pozive u pomoć i uplovio u luku Louis, gdje je osoblje nosača provelo više od 10.000 radnih sati popravljajući, električni, telefonski i vodovodni sustav i prevozeći [[helikopter]]ima medicinske potrepštine, hranu i vodu u pogođena područja.<ref name="chinfo"/>
 
Zajedno s nosačima Midway, Coral Sea, Hancock i Okinawa, Enterprise je [[19. travnja]] [[1975.]] sudjelovao u operaciji Frequent Wind - spašavanju američkih državljana iz opkoljenog [[Sajgon]]a. Operacija se razvila u evakuaciju američkih građana iz glavnog grada Južnog Vijetnama koji je bio pod teškim napadima Sjeverno Vijetnamskesjevernovjetnamske vojske. Stanje oko Sajgona i njegove Tan Son Nhat zračne luke omogućilo je samo zračnu evakuaciju. Predsjednik SAD-a [[Gerald Ford]] naredio je evakuaciju. Sa zaštitom lovaca s nosača zrakoplova, helikopteri su sletjeli u Sajgonu i Tan Son Nhatu kako bi evakuirali amerikance. Zračna luka je postala glavno sletište američkih helikoptera, kojakoju jesu branjenabranili od strane marinacamarinci iz 9-tedevete amfibijske brigade. Evakuirano je 900 amerikanaca, a zadnji helikopter je napustio Američko veleposlanstvo noseći marince.<ref name="chinfo"/>
U siječnju [[1979.]] je uplovio u Puget Sound mornaričko brodogradilište zana 30-mjesečni remont. Tijekom ovog remonta maknut je SCANFAR [[radar]] i napravljeno je još par manjih izmjena. Tijekom remonta, zaposlenici brodogradilišta nazvali su ga "BildingBuilding 65".
 
== Od 1980. do 1989. ==
 
Godine [[1982.]] nosač je otišao na svoju 10. WESTPAC implementaciju. U travnju [[1983.]], Enterprise se nasukao u uvali [[San Francisco|San Francisca]] dok se vraćao iz plovidbe. Ostao je nasukan nekoliko sati.<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,923599,00.html Enterprise runs aground]</ref> U to vrijeme je na brodu bio George Takei, koji tumači lika Mr. Sulu, kormilara u popularnoj znanstveno-fantastičnoj seriji [[Zvjezdane Staze]].<ref>[http://www.history.navy.mil/danfs/e4/enterprise-viiie.htm]</ref> Iako nasukavanja i sudari svojih brodova znače kraj karijere za kapetana broda američkog ratnog broda, tadašnji kapetan Enterprisea, [[Robert J. Kelly]], koji je tada već bio predložen za [[komodor]]a, a kasnije je postao [[admiral]] i vrhovni zapovjednik američke pacifičke flote.<ref>[http://www.cpf.navy.mil/former_commander.htm]</ref>
 
Godine [[1984.]] krenuo je na svoju 11. WESTPAC implementaciju. [[2. studenog]] [[1985.]] Enterprise je zapeo na Bishop Rock kod Cortes Banka tijekom vojne vježbe, što je oštetilo vanjski dio trupa i propeler. Enterprise je nastavio s vježbama, a kasnije je otplovio na suhi dok za popravak oštećenja.
Godine [[1986.]] je krenuo na 12. WESTPAC implementaciju. Enterprise je [[28. travnja]] [[1986.]] je iz [[Crveno more|Crvenog mora]], preko [[Sueski kanal|Sueskog kanala]] uplovio u [[Sredozemno more]], postavši tako prvi nosač na nuklearni pogon koji je prošao tim kanalom. U sredozemnomSredozemnom moru se pridružio [[USS America (CV-66)|USS Americi (CV-66)]] kod obale [[Libija|Libije]]. Tamo je sudjelovao u operaciji [[Američki zračni udar na Libiju 1986.|"Eldorado Canyon"]], američkom bombardiranju Libije. To je bio prvi puta nakon 22 godine da je Enterprise ušao u [[Sredozemno more]].<ref name="chinfo"/>
 
U travnju [[1988.]], krenuo je na 13. WESTPAC implementaciju tijekom koje je Enterprise plovio [[Perzijski zaljev|Perzijskim zaljevom]] i sudjelovao u operaciji "Earnest Will" pomažući obrani kuvajtskih [[tanker]]a od iranskih napada. U isto vrijeme USS Samuel B. Roberts (FFG-58) je zapeo za iransku minu u međunarodnim vodama. Kao odgovor na to, pokrenuta je operacija "Praying Mantis". Započeti su napadi na [[Iran]]ske ciljeve i dvije naftne platforme koje su služile kao baza za iranske napade. Avioni iz CVW-11 ''(Carrier Air Wing Eleven)'' su pružali zračnu potporu i izviđanje, s [[A-6 Intruder]]ima i [[A-7 Cirsair II]] i borbenim avionima [[F-14 Tomcat]].<ref name="chinfo"/>
 
U rujnu [[1989.]], Enterprise je napustio NAS Alamedea i započeo svoju 14. implementaciju, krstarenje oko svijeta do nove matične luke u Norfolku. Početkom prosinca [[1989.]] Enterprise i [[USS Midway|Midway]] su sudjelovali u operaciji "Classic Resolve", američki predsjednik [[George H.W. Bush]] je odgovorio na poziv [[Filipini|filipinskog]] predsjednika Corazona Aquinoa za zračnu potporu tijekom pokušaja pobunjeničkog atentata. Enterprise je ostao blizu filipinskih voda sve dok se situacijastanje nije smirilasmirilo, a tada je nastavio plovidbu [[Indijski ocean|Indijskim oceanom]].
 
== Od 1990. do 1999. ==
 
[[Datoteka:Enterprise Cruising.JPG|mini|desno|250px|Enterprise patrolira u Perzijskomophodnji Perzijskim zaljevuzaljevom za vrijeme operacije "Desert Fox"]]
 
U ožujku [[1990.]] Enterprise je završio svoj put oko svijeta uploveći u svoju matičnu luku Norfoklk. Prešao je više od 69.000 km od svoje bivše matične luke u Almedi u [[Kalifornija|Kaliforniji]], preko [[Hong Kong]]a, Filipina, [[Tajland]]a, [[Singapur]]a, [[Rio de JeneroJaneiro|Rio de JeneraJaneira]], St.ThomasThomasa i Fort LauderdaleLauderdalea na Floridi. Zbog zamjene goriva i velikogopsežnog remonta koji je trajao od listopada [[1990.]] do rujna [[1994.]] otplovio je u Newport News Shipbuilding, te zbog toga nije sudjelovao u ratu za oslobođenje [[Kuvajt]]a od iračke okupacije. Tijekom ovog nadopunjavanja i pregleda, mornarica je produžila nosač s 336 na 342 metra iuz neke manje izmjene kako bi produžila životni vijek nosača.
 
DanaDne [[27. rujna]] [[1994.]] Enterprise je vraćen u more na testiranjaispitivanja, tijekom kojih je pokazao da je s punom snagom čak malo brži nego što je bio nov.
 
Dne [[28. srpnja]] [[1996.]] započeo je svoju 15. implementaciju. Nosač je poslan u Bosnu[[Jadran]] kao dio operacije "Joint Endeavor" gdje je osiguravao zračni prostor [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Bio je i u [[Irak]]u u operaciji "Souther Watch". Ovo je bila i posljednja operacija u kojoj se sudjelovali A-6 Intruder avioni, nakon što su povučeni iz uporabe u američkoj mornarici. Tijekom tih 6 mjeseci plovidbe, brod je posjetio 8 luka. Do prosinca [[1996.]] završio je svoju implementaciju.<ref name="chinfo"/><ref name="military"/>
 
U veljači [[1997.]] Enterprise je uplovio u Newport News Shipbuilding na dodatne izmijeneizmjene, koje su trajale četiri i pol mjeseca.
 
U studenom [[1998.]], Enterprise je krenuo na 16. implementaciju, ovaj put s grupom CVW-3 (Carrier Air Wing Three). Tijekom noći [[8. studenog]] [[1998.]], [[EA-6B Prowler]] se zabio u [[S-3 Viking]]a na palubi nosača. Nezgoda se dogodila kada se EA-6B vraćao na Enterprise prateći noćno osvjetljenje i zapeo za S-3 koji se nalazio na letnoj palubi. ObijeObje posade aviona su se izbacile iz svojih aviona prije sudara. Vatra je zahvatila oba aviona, ali je požar posada broda brzo ugasila. Tri od četiri člana su izgubljena u moru. Drugi članovi posade broda nisu bili ozlijeđeni. Potraga za tri člana EA-6B Prowaler aviona je obustavljena nakon 24 sata potrage i pretraženog 340 km<sup>2</sup> područja.
 
[[Datoteka:USS Dwight D. Eisenhower and USS Enterprise.jpg|mini|desno|250px|[[USS Dwight D. Eisenhower (CVN-69)]] u pozadini, s USS Enterpriseom nakon uplovljavanja u [[Crveno more]], [[31. listopada]] [[2006.]]]]
 
Enterprise je [[23. studenog]] [[1998.]] otišao pomoći nosaču [[USS Dwight D. Eisenhower (CVN-69)]] u [[Perzijski zaljev|Perzijskom zaljevu]]. Tijekom sidrenja u luci Jebel Ali, [[UAE]], nosač je ugostio predsjednika [[George H.W. Bush]]a i imao live koncert uživo grupe Hootie & the Blowfish. U prosincu [[1998.]] Enterpriseova borbena grupa sudjelovala je u operaciji "Desert Fox", bombardirajući Iračkeiračke vojne ciljeve s više od 300 [[Tomahawk (raketa)|BGM-109 Tomahawk]] zrak-zemlja raketama i 313 tona artiljerijskogtopničkog naoružanja. 70-satni napad su izvodili Enterprise, [[USS Gettysburg (CG-64)]], [[USS Stout (DDG-55)]], [[USS Nicholson (DD-982)]] i [[USS Miami (SSN-755)]]. [[23. prosinca]] [[1998.]], na nosač su sletilisletjeli ministar obrane William Cohen, sa svojom ženom Janet, senator Daniel Inouye s Havaja, predstavnik John Murtha iz [[Pennsylvania]]e i pjevačima Mary Chapin Carpeter, Carole King i David Ball. Ministar je uživao u ručku s mornarima, nakon čega je održan koncert na palubi broda.
 
Prema operaciji "Sicily", Enterprise je trebao otići u posjet [[Cannes]]u, [[Francuska]]. No, pregovori o primirju s Jugoslavijom u Rambouilletu, Francuskau Francuskoj su se pogoršali i nosač je poslan u [[Jadransko more]] nakon samo 24 sata sidrenja u Cannesu. Početkom ožujka [[1999.]], Enterprise se usidrio u [[Trst]]u u [[Italija|Italiji]], za svoj zadnji posjet nekoj sredozemnojSredozemnoj luci prije plovidbe za Perzijski zaljev. Tamo [[14. ožujka]] [[1999.]] mijenja nosačanosač [[USS Carl Vinson (CVN-70)]]. Vraća se natrag u svibnju [[1999.]] Tijekom 1998.-1999. Enterprise je preplovio više od 80.000 km i na moru je proveo 151 dan. Avioni su s njega uzletjeli više od 9.000 puta, a proveli su u zraku oko 17.000 sati.
 
== Od 2000. do 2009. ==
Redak 148:
Dana [[25. travnja]] [[2001.]] Enterprise je krenu na svoju 17. implementaciju s grupom CVW-8. Od [[18. srpnja]] do [[28. srpnja]] [[2001.]], nosač i brodovi u pratnji ostalih brodova je sudjelovao zajedno s britanskom kraljevskom mornaricom u zajedničkoj vojnoj vježbi u [[Sjeverno more|Sjevernom moru]], blizu [[Škotska|Škotske]].<ref name="chinfo"/>
 
[[Datoteka:USS Enterprise FS Charles de Gaulle.jpg|mini|lijevo|250px|Enterprise, prvi svjetski nosač na nuklearni pogon s prvim francuskim nosačem na nuklearni pogon [[Charles de Gaulle (R91)|Charles De Gaulle]], 16. svibanjsvibnja 2001.]]
 
Enterprise je bio na putu iz Perzijskog zaljeva ka svojoj matičnoj luci Norfolk (Virginia), kada su se [[11. rujna]] [[2001.]] avioni zaletjeli u njujorške nebodere. Umjesto odlaska u Sjedinjene Države Enterprise je dobio zapovijed da se vrati u [[Indijski ocean]]. U listopadu 2001. SAD su pokrenule zračne napade na [[Al Qaida|Al Qaidine]] treningtrenažne kampove i talibanska uporišta u [[Afganistan]]u. Akcija je osmišljena kako bi se omelo korištenje [[Afganistan]]a kaoza bazuuporište terorista. Tijekom tri tjedna, avioni s nosača Enterprise su poletjeli u približno 700 misija i izbacili velike količine bombibomba i raketa na ciljeve u Afganistanu. Pri kraju listopada, nosač je zaplovio prema [[SAD]]-u.<ref name="chinfo"/>
 
U studenom [[2001.]] nosač je stigao u svoju matičnu luku u Norfolk, oko dva tjedna kasnije od planiranog. Tijekom zadnjih dana na moru, s nosača se prenosila dvosatna emisija "Good Morning America". Dana [[7. siječnja]] [[2002.]] Enterprise je ušao u Nortfol mornaričko brodogradilište za jednogodišnji remont.
Redak 158:
U kolovozu 2007. nosač se pridružio floti blizu [[Iran]]a.<ref>[http://www.freemarketnews.com/WorldNews.asp?nid=44396 Enterprise Joins Fleet Near Iran]</ref> Dana [[19. prosinca]] [[2007.]] vratio se u SAD nakon šest mjeseci provedenih u [[Perzijski zaljev|Perzijskom zaljevu]].<ref>[http://www.charlottesvillenewsplex.tv/home/headlines/12631106.html USS Enterprise Returns Home<!-- Bot generated title -->]</ref>
 
Dne [[12. travnja]] [[2008.]] uplovio je u Northrop Grumman Newport brodogradilište na planiran pregled u trajanju od 18 mjeseci. Vraćen je u službu u rujnu 2009. godine. Brod bi trebao obaviti još jednu plovidbu prije povlačenja iz službe.<ref name="navytimes.com">[http://www.navytimes.com/news/2009/04/navy_enterprise_040509w/ "CNO wants faster decommissioning for Enterprise"], Preuzeto 7. travnja 2009.</ref> Po sadašnjim planovima američke ratne mornarice Enterprise će ostati u operativnoj uporabi sve do 2014. kada bi ga trebao zamijeniti nuklearni nosač [[CVN-78]].
 
== Opis broda ==
 
Početno su Enterprise označili kao CVA(N)-65, pri čemu je N označavalo nuklearni pogon. Kasnije je ta oznaka skraćena u CVN-65. Nuklearni nosač zrakoplova Enterprise ostat će zapamćen i po još jednoj specifičnosti - nuklearnom pogonu od čak osam [[Nuklearni reaktor|reaktora]]. Naime, u trenutku njegove gradnje nisu postojali dovoljno snažni i pouzdani nuklearni reaktori te su projektanti morali uporabiti relativno slabe A2W reaktore tvrtke Westinghouse, koji su porijeklo vukli od nuklearnih reaktora namijenjenih podmornicama. [[Para]] proizvedena u osam [[reaktor]]areaktora odvodi se na četiri [[Parna turbina|parne turbine]] ukupne snage 280 000 konjskih snaga. Tošto je dovoljno za vršnu brzinu od 33 čvora.
Tako velika brzina potrebna je kako bi se olakšalo polijetanje aviona s letne palube na koju su postavljena četiri parna katapulta C-13 Mod 1 dužine 88,5 metara kojima se avioni doslovno ispaljuju u zrak (za dvije sekunde ubrzaju do brzine veće od 265 km/h). Kako je za pripremu svakog katapulta potrebno minuta i 45 sekundi, teoretski s palube Enterprisea avioni mogu polijetati svakih 30 sekundi.