Inačica od 5. travnja 2014. u 23:32 uredi Dean72 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Administratori 14.875 edits Uklonio tekst s netočnostima i poveznicama na nepostojeće izvore u skladu sa SZR. ← Starija izmjena		Inačica od 3. listopada 2015. u 14:48 uredi ukloni ovu izmjenu RadioElectrico (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.429 edits Nema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 13: === Poslije 2. svjetskog rata === Od 1945. do 1953. god. bio je predsjednik Vlade [[Socijalistička Republika Hrvatska\|Narodne Republike Hrvatske]] - u vrijeme kada komunisti čvrsto preuzimaju vlast u čitavoj [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija\|Jugoslaviji]] koja se iznimno sporo (u znatnoj mjeri zbog intenzivne politike [[Nacionalizacija\|nacionalizacije gospodarstva]] koje provode komunističke vlasti) oporavlja od rata i koja 1948. godine dolazi u položaj socijalističke zemlje koju je preostali dio međunarodnog komunističkog bloka stavio u izolaciju zbog neposluha [[Josif Staljin\|Staljinu]] i koja je preživljavala zahvaljujući humanitarnoj i vojnoj pomoći iz SAD i drugih kapitalističkih zemalja. Od 1953. do 1965. je predsjednik Sabora. Od [[1948.\|1948]]. do [[1969.\|1969]]. bio je predsjednik [[Savez komunista Hrvatske\|Saveza komunista Hrvatske (SKH)]], i kao takav bio je blizak suradnik [[Josip Broz Tito\| Josipa Broza Tita]]. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji, zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. Zajedno s [[Edvard Kardelj\|Edvardom Kardeljem]] smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite i poznat je po svojoj izjavi o potrebi ''federiranja federacije'', koja se odnosila na borbu između [[Jugounitarizam\|jugoslavenskih unitarista]] i onih koji su nastojali dati više ovlasti republikama. Bakarić je bio jako obazriv u svojim javnim istupima, zazirao je od radikalnijih izjava, zbog čega je od nekih svojih oponenata dobio nadimak ''Mrtvac''.<ref name="Supek"/> Njegov politički uspon podudara se s 1948. i s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista. Tita je podržao i u njegovom obračunu s "[[Hrvatsko proljeće\|proljećarima]]" 1971-e.▼ Od [[1948.\|1948]]. do [[1969.\|1969]]. bio je predsjednik Centralnog komiteta [[Savez komunista Hrvatske\|Saveza komunista Hrvatske (SKH)]] - tj. obnašao je apsolutno najutjecajniju političku dužnosti u tadašnjem [[Jednostranački sustav\|jednostranačkom]] [[Komunizam\|komunističkom]] sustavu - i kao takav bio je blizak suradnik jugoslavenskog vođe[[Josip Broz Tito\| Josipa Broza Tita]]. Ostaje zapažen njegov govor protiv [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika\|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] s govornice u Saboru, odmah po objavi te Deklaracije u tisku 1967. godine, nakon čega je otpočeo ozbiljan socijalni progon potpisnika, koje je zacijelo "spasila" jedino činjenica da je Deklaraciju potpisao sam [[Miroslav Krleža]], komunistički intelektualac najvećeg ugleda zaštićen dugogodišnjim osobnim prijateljstvom s Josipom Brozom Titom. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji - mora se opaziti da je on od 1966. godine član Predsjedništva Centralnog komiteta [[Savez komunista Jugoslavije\|Saveza komunista Jugoslavije]] - zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. 1971. godine staje na stranu snaga koje si uzimaju za zadaću da okončaju "[[Hrvatsko proljeće]]" i sudjeluje u smjenjivanju nacionalno-reformskog vodstva SKH kojem je na čelu [[Savka Dabčević-Kučar]]. ▲Od [[1948.\|1948]]. do [[1969.\|1969]]. bio je predsjednik [[Savez komunista Hrvatske\|Saveza komunista Hrvatske (SKH)]], i kao takav bio je blizak suradnik [[Josip Broz Tito\| Josipa Broza Tita]]. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji, zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. Zajedno s [[Edvard Kardelj\|Edvardom Kardeljem]] smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite i poznat je po svojoj izjavi o potrebi ''federiranja federacije'', koja se odnosila na borbu između [[Jugounitarizam\|jugoslavenskih unitarista]] i onih koji su nastojali dati više ovlasti republikama. Bakarić je bio jako obazriv u svojim javnim istupima, zazirao je od radikalnijih izjava, zbog čega je od nekih svojih oponenata dobio nadimak ''Mrtvac''.<ref name="Supek" /> Njegov politički uspon podudara se s 1948. i s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista. Tita je podržao i u njegovom obračunu s "[[Hrvatsko proljeće\|proljećarima]]" 1971-e. Pripisuju mu se znatne zasluge za jačanje položaja republika (tako i Hrvatske) u [[Ustav Jugoslavije iz 1974. godine\|ustavnoj reformi SFRJ iz 1974. godine]]. Napisao je mnogo članaka i javnih govora, te objavio više knjiga, među kojima se ističu, "O poljoprivredi i problemima sela" (zbirka govora i članaka, 569 stranica) iz 1960., "Društvene klase, nacije i socijalizam" (250 stranica) iz 1976., "O ekonomskom i društvenom razvoju i nekim međunarodnim temama" (150 stranica) iz 1982. Zadnje njegovo djelo bila je knjiga ''Josip Broz Tito'' (knjiga na 83 stranice, s ilustracijama) iz 1983. godine. Umire u Zagrebu 18. siječnja 1983. godine. [[Stipe Šuvar]] ga smatra, poslije Josipa Broza, najvećim hrvatskim komunistom.<ref>Šuvar, Stipe. ''Pitanja kontinuiteta'', Biblioteka »Posebna izdanja«, Globus, Zagreb, 1986., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=8&id=KIwcAAAAMAAJ&q=Tita+ponikao str. 150.,] ISBN 86-343-0015-3 {{Citat\|Ako se izuzme neusporediva, nesravnjiva ličnost druga Tita, Vladimir Bakarić je najveći komunist ponikao u hrvatskom narodu, ...}}</ref>

Vladimir Bakarić: razlika između inačica