Inačica od 3. listopada 2015. u 20:06 uredi RadioElectrico (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.429 edits Nema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 3. listopada 2015. u 20:09 uredi ukloni ovu izmjenu RadioElectrico (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.429 edits Nema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 1: [[File:Execution_robespierre,_saint_just....jpg\|mini\|Giljotinjiranje [[Maximilien Robespierre\|Maximiliena Robespierrea]] i njegovih suradnika 28. srpnja 1794.: jakobinska strahovlada je okončana kada su sami jakobinci pogubili sve svoje glavne predvodnike]] '''Jakobinska diktatura''' (franc. ''la Terreur'' eng. ''Reign of Terror'') je naziv za ~~raydoblje~~razdoblje [[Revolucionarni teror\|revolucionarnog terora]] koji je nastupio u razdoblju od 5. rujna 1793. do. 28. srpnja 1794. godine, nakon [[Francuska revolucija\|Francuske revolucije]]. Povjesničari smatraju da su tijekom tih 15 mjeseci republikanske vlasti uhitile oko pola milijuna i pogubile preko 100.000 ljudi osumnjičenih da su rojalisti i pobornici katoličanstva. Preko 16.000 ljudi je pogubljeno na [[giljotina\|giljotini]], više tisuća utapanjem v. ([[Utapanja u Nantesu]]), a ostali strijeljanjem.<ref>''"Histoire et dictionnaire de la Révolution française, 1789-1799", J. Tulard, J.-F. Fayard, A. Fierro'', 1987, str. 1114.</ref> U isto vrijeme, i u jednoj mjeri potaknut republikanskim terorom, na sjeveru Francuske rasplamsao pravi građanski rat poznat pod imenom [[Pobuna ~~u Vandeji\|Pobune~~ u Vandeji]], te [[Pobuna Šuana]] (u Normandiji, Bretanji, te u pokraini Maine), uz daleko veće žrtve. Republika je u ožujku 1793. god. proglasila masovnu regrutaciju, gdje se tražilo 300.000 mladića za vojsku; nakon što se pozivu u vojsku nije odazvalo dovoljno dragovoljaca, započelo se s prisilnom mobilizacijom, koja je među stanovništvom izazvala nemalo nezadovoljstvo. Istovremeno su državne vlasti pojačavale neprijateljske postupke prema katoličkoj crkvi, uz javno deklariranu želju da se Francuska posve dekristijanizira (u listopadu 1793. godine će katolička vjera biti posve zabranjena, a sve crkve u zemlji zatvorene ili pretvorene u hramove državnog "[[Kult Razuma i Višnjeg bića\|Kulta Razuma i Višnjeg bića]]"). Na sve veće nezadovoljsto naroda, vladajući [[Jakobinci]] reagirajući osnivanjem ''Komiteta javnog spasa''. Jakobinski vođe [[ Maximilien Robespierre]],[[Jacques Hébert]] i [[Georges Danton]] se zalažu za pristupanje teroru, koji bi trebao rezultirati konsolidiranjem dostignuća Revolucije i inducirati kulturalnu promjenu u kojoj će Francuzi posve napustiti kršćanstvo. Robespierre će svoje ideje na zaokružen način iskazati u pamfletu "O principima političke moralnosti"-. U veljači 1794. godine piše on pamflet "O principima političke moralnosti", u kojemu "predstavnicima naroda" u tijelima državne vlasti predlaže revolucionarni teror (u to vrijeme revolucionarne vlasti širom Francuske doista i provode masovna politička pogubljenja; tako primjerice u slučaju [[Utapanja u Nantesu]]) kao osobito uzvišen metod političkog rada i zapravo moralni imperativ za revolucionara: "''Ukoliko je vrlina izvor narodne vlasti u vremenima mira, izvor te vlasti tijekom revolucije je vrlina povezana s terorom: vrlina, bez koje je teror destruktivan; teror, bez koje je vrlina nemoćna. Teror je naprosto pravda koja je brza, stroga i nepopustljiva; stoga on predstavlja izraz vrline; on zapravo i ne predstavlja neko posebno načelo, nego prirodnu posljedicu općeg načela demokracije, primjenjenog u svrhu ostvarenja najprečih potreba nacije... Vlast u revoluciji jest despotizam slobode protiv tiranije.''"<ref>[//legacy.fordham.edu/halsall/mod/1794robespierre.asp "On the Principles of Political Morality"], Maximilien Robespierre, veljača 1794.</ref> Političke snage koje se protive teroru počinju prevladavati početkom 1794. godine. Najprije se Robespierre se distancira od Dantona, koji je bio naljutio mnoge članova Komiteta javne sigurnosti (državnog tijela koje je provodilo teror) zbog zalaganja za umjerenost u provođenju strahovlade. Robespierre se pridružuje napadima na Dantona, te nastavlja s napadima na Héberta - koji je bio radikalniji i od samo Rebespierrea. Kao posljedica tih političkih napada, Hébert je zajedno s 19 svojih pristalica giljotiniran 24. ožujka, a Danton je s pet svojih tzv. popustljivaca giljotiniran 5. travnja 1794. Naposljetku, uz nekakvo savezništvo "heberista" i "popustljivaca" koji su Robespierreu složno zamjerali ubijanje svojih vođa, biva sam Robespierre 27. srpnja 1794. godine smijenjen u Konventu (republikanskom parlamentu). Narednog su ga dana na giljotini smaknuli zajedno s njegovim najbližim suradnicima - [[Louis Antoine Léon de Saint-Just\|Saint-Justeom]] i Coulthonom. Ta pogubljenja naznačuju kraj razdoblja revolucionarnog terora: nakon pogubljenja vođa sve tri grupe zagovornika strahovlade, nije više postojala prava motivacija da se nastavi sa samovoljnim ubijanjem političkih neistomišljenika.

Jakobinska diktatura: razlika između inačica