Maximilien Robespierre: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Robespierre.jpg|mini|'''Maximilien Robespierre''']]
'''Maximilien François Marie Isidore de Robespierre''' (Arras, [[6. svibnja]] [[1758]]. - [[Pariz]], [[28. srpnja]] [[1794]].), francuski revolucionar, fizički vođa Francuske revoulucije, osnivač državne deističke religije, progonitelj katoličanstva i jedan od glavnih zagovornika revolucionarnog terora tijekom [[Jakobinska diktatura|Jakobinske diktature]] 1793/1794. godine.
 
Zadojen idejama [[Jean Jacques Rousseau|Rousseaua]] istupa protiv kraljevskog apsolutizma. U Ustavotvornoj skupštini zalaže se za opće pravo glasa, istupa protiv imovinskog cenzusa, a za ravnopravnost Židova i domorodaca u kolonijama (to francuski revolucionari poslije nisu proveli, nego su naprotiv krvavo ugušili veliki ustanak crnih robova na [[Haiti|Haitiju]]) te traži ukidanje ropstva. Član je Društva prijatelja Crnaca. Vjernost revolucionarnim idealima te odbijanje unosnih mjesta i počasti pribavili su mu nadimak - ''Nepotkupljivi''. Od [[1791]]. godine istaknuta je ličnost [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]].
 
Robespierre je smatrao kako se blagostanje naroda ne može osigurati bez obaranja [[wikt:plutokracija|plutokracije]]: Robespierre smatra da velika bogatstva kvare one koji ih posjeduju, kao i one koji im zavide...(uz njih) čak se i sam talent smatra sredstvom ne toliko korisnim za domovinu koliko za to da se stekne imetak. Pod tim okolnostima sloboda je isprazna [[himera]], a zakoni su samo instrument ugnjetavanja.
Redak 20:
"''Ukoliko je vrlina izvor narodne vlasti u vremenima mira, izvor te vlasti tijekom revolucije je vrlina povezana s terorom: vrlina, bez koje je teror destruktivan; teror, bez koje je vrlina nemoćna. Teror je naprosto pravda koja je brza, stroga i nepopustljiva; stoga on predstavlja izraz vrline; on zapravo i ne predstavlja neko posebno načelo, nego prirodnu posljedicu općeg načela demokracije, primjenjenog u svrhu ostvarenja najprečih potreba nacije... Vlast u revoluciji jest despotizam slobode protiv tiranije.''"<ref>[//legacy.fordham.edu/halsall/mod/1794robespierre.asp "On the Principles of Political Morality"], Maximilien Robespierre, veljača 1794.</ref>
 
Kao rusoovski [[Deizam|deist]] pokušava zemlji dati novu duhovnu bazu, koju ne vidi u ateizmu za kojega se zalažu hebertisti. Robespierre postiže da se širom države u Crkvecrkve - koje su sve redom oduzete Katoličkoj Crkvi, a katoličko bogoslužje je zabranjeno pod prijetnjom smrtne kazne - uđe deistički "Kult Razuma i Višnjeg Bića" (franc. ''Culte de la Raison et de l'Être suprême)''.[[File:Execution_robespierre,_saint_just....jpg|mini|Giljotinjiranje Maximiliena Robespierrea i njegovih suradnika]]
Političke snage koje se protive teroru počinju prevladavati početkom 1794. godine. Kao svojevrsni amblem revolucije i revolucionarnog terora, Robespierre se distancira od [[Georges Danton|Dantona]], koji je bio naljutio mnoge članova Komiteta javne sigurnosti (državnog tijela koje je provodilo teror) zbog zalaganja za umjerenost u provođenju strahovlade. Robespierre se pridružuje napadima na Dantona, te nastavlja s napadima na Héberta. Kao posljedica tih političkih napada, Hébert je zajedno s 19 svojih pristalica giljotiniran 24. ožujka, a Danton je s pet svojih tzv. ''popustljivaca'' (ti nisu bili protiv terora, nego su se zalagali za veću umjerenost u ubijanju) giljotiniran 5. travnja 1794. Naposljetku, uz nekakvo savezništvo heberista i popustljivaca koji su Robespierreu složno zamjerali ubijanje svojih vođa, biva sam Robespierre 27. srpnja 1794. godine oboren u [[Narodni konvent|Konvent]]u, gdje se glasuje za smjenu Robespierra kojem se tom prilikom nije dalo pravo da govori. Narednog su ga dana na [[Giljotina|giljotini]] smaknuli zajedno s njegovim najbližim suradnicima - [[Louis Antoine Léon de Saint-Just|Saint-Jus]]teom i [[Coulthon]]om. Ta pogubljenja naznačuju kraj razdoblja revolucionarnog terora: nakon pogubljenja vođa sve tri grupe zagovornika strahovlade, nije više postojala prava motivacija da se nastavi sa samovoljnim ubijanjem političkih neistomišljenika.