Jakobinska diktatura: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 6:
U isto vrijeme, i u jednoj mjeri potaknut republikanskim terorom, na sjeveru Francuske rasplamsao pravi građanski rat poznat pod imenom [[Pobuna u Vandeji]], te [[Pobuna Šuana]] (u Normandiji, Bretanji, te u pokraini Maine), uz daleko veće žrtve.
 
Republika je u ožujku 1793. god. proglasila masovnu regrutaciju, gdje se tražilo 300.000 mladića za vojsku; nakon što se pozivu u vojsku nije odazvalo dovoljno dragovoljaca, započelo se s prisilnom mobilizacijom, koja je među stanovništvom izazvala nemalo nezadovoljstvo. Istovremeno su državne vlasti pojačavale neprijateljske postupke prema katoličkoj crkvi, uz javno deklariranu želju da se Francuska posve dekristijanizira; (u listopadu 1793. godine će katolička vjera biti posve zabranjena, a sve crkve u zemlji zatvorene ili pretvorene u hramove državnog "[[Kult Razuma i Višnjeg bića|Kulta Razuma i Višnjeg bića]]". Razni drugi izrazi revolucionarne samovolje - poput drastične izmjene kalendara (franc: ''calendrier républicain français)'' ozakonjene 24. listopada 1793. (gdje su tjedni imali po deset dana, a dani i mjeseci su dobili nova imena), iritirali su veliki broj Francuza.
 
Na sve veće nezadovoljsto naroda, vladajući [[Jakobinci]] reagiraju osnivanjem ''Komiteta javnog spasa''. Jakobinski vođe [[ Maximilien Robespierre]],[[Jacques Hébert]] i [[Georges Danton]] se zalažu za pristupanje teroru, koji bi trebao rezultirati konsolidiranjem dostignuća Revolucije i inducirati kulturalnu promjenu u kojoj će Francuzi posve napustiti kršćanstvo. 17. rujna 1793. godine središnji Komitet javnog spasa donosi ''Zakon o sumnjivcima'' (franc. ''Loi des suspects''), koji izaziva pravu "revolucionarnu paranoju" i pojačava teror. Prema tom propisu ''sumnjiv'' je "''onaj, to svojim ponašenjem ili svojim vezama, bilo rječju bilo pisanjem, pokazuje da je pristalica tiranije i savezništva s neprijateljima slobode ...'' (spominju se neke druge kategorije sumnjivih osoba) ''i bivši plemići, svi njihovu muževi i žene, očevi, majke, sinovi i kćeri, braće i sestre i povjerenici emigranata''" su trebali biti uhićeni i stavljeni pod nadzor mjesnih Komiteta javnog spasa (dakle, ne pravosudnih tijela) koja su ih prema svojoj prosudbi mogli držati u zatvoru ili pogubiti."<ref>[https://books.google.hr/books?id=RFgXl1EG5soC&pg=PA31&lpg=PA31&dq=law+suspects+french+revolution&source=bl&ots=GV8aHQfLej&sig=j5H_XpaIQQLsJ1xSt-s_pSCFiQw&hl=hr&sa=X&ved=0CF4Q6AEwCGoVChMIyPuYxfimyAIVzA8sCh0eHgoh#v=onepage&q=law%20suspects%20french%20revolution&f=false "The French Revolution", Linda Frey, Marsha Frey, Greenwood Publishing Group, 2004., str. 31]</ref> Kako odvjetnici - od kojih su neki bili na dobrom glasu među revolucionarima - uspijevaju u nekim slučajevima "ometati" samovoljno djelovanje Komiteta javnog spasa, 10. lipnja 1794. godine propisujeće središnji Komitet izrijekom propisati da uhićeni nemaju pravo na odvjetnika, te se jasno propisuje da lokalni komiteti mogu donijeti samo dvije presude: oslobađajuću i na smrt.
 
Na sve veće nezadovoljsto naroda, vladajući [[Jakobinci]] reagirajući osnivanjem ''Komiteta javnog spasa''. Jakobinski vođe [[ Maximilien Robespierre]],[[Jacques Hébert]]će isvoje [[Georgesideje Danton]]o se zalažu za pristupanjerevolucionarnom teroru, koji bi trebao rezultirati konsolidiranjem dostignuća Revolucije i inducirati kulturalnu promjenu u kojoj će Francuzi posve napustiti kršćanstvo. Robespierre će svoje ideje na zaokružen način iskazati u pamfletu "O principima političke moralnosti". Uiz veljačiveljače 1794. godine piše on pamflet "O principima političke moralnosti", ugdje kojemu "predstavnicima naroda" u tijelima državne vlasti predlaže revolucionarnise teror (u to vrijeme revolucionarne vlasti širom Francuske doista i provode masovna politička pogubljenja; tako primjerice u slučaju [[Utapanja u Nantesu]])prikazuje kao osobito uzvišen metod političkog rada i zapravo moralni imperativ za revolucionara: "''Ukoliko je vrlina izvor narodne vlasti u vremenima mira, izvor te vlasti tijekom revolucije je vrlina povezana s terorom: vrlina, bez koje je teror destruktivan; teror, bez koje je vrlina nemoćna. Teror je naprosto pravda koja je brza, stroga i nepopustljiva; stoga on predstavlja izraz vrline; on zapravo i ne predstavlja neko posebno načelo, nego prirodnu posljedicu općeg načela demokracije, primjenjenog u svrhu ostvarenja najprečih potreba nacije... Vlast u revoluciji jest despotizam slobode protiv tiranije.''"<ref>[//legacy.fordham.edu/halsall/mod/1794robespierre.asp "On the Principles of Political Morality"], Maximilien Robespierre, veljača 1794.</ref>
 
Političke snage koje se protive teroru počinju prevladavati početkom 1794. godine. Najprije se Robespierre se distancira od Dantona, koji je bio naljutio mnoge članova Komiteta javne sigurnosti (državnog tijela koje je provodilo teror) zbog zalaganja za umjerenost u provođenju strahovlade. Robespierre se pridružuje napadima na Dantona, te nastavlja s napadima na Héberta - koji je bio radikalniji i od samosamog Rebespierrea. Kao posljedica tih političkih napada, Hébert je zajedno s 19 svojih pristalica giljotiniran 24. ožujka, a Danton je s pet svojih tzv. popustljivaca giljotiniran 5. travnja 1794. Naposljetku, uz nekakvo savezništvo "heberista" i "popustljivaca" koji su Robespierreu složno zamjerali ubijanje svojih vođa, biva sam Robespierre 27. srpnja 1794. godine smijenjen u Konventu (republikanskom parlamentu). Narednog su ga dana na giljotini smaknuli zajedno s njegovim najbližim suradnicima - [[Louis Antoine Léon de Saint-Just|Saint-Justeom]] i Coulthonom. Ta pogubljenja naznačuju kraj razdoblja revolucionarnog terora: nakon pogubljenja vođa sve tri grupe zagovornika strahovlade, nije više postojala prava motivacija da se nastavi sa samovoljnim ubijanjem političkih neistomišljenika.
 
== Izvori ==