Van der Waalsove sile: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
e |
sitnice |
||
Redak 1:
[[Datoteka:dipole.gif|mini|desno|270px|Magnetsko polje titrajućeg električnog dipola]]
[[Datoteka:Water-elpot-transparent-3D-balls.png|mini|desno|270px|Molekula vode je polarna zbog nejednake raspodjele elektrona. Negativni električni naboj je u sredini (crveni dio), a pozitivni električni naboj je na krajevima (plavi dio)]]
'''Van der Waalsove sile''' su slabe privlačne [[sila|sile]] između dviju [[molekula]], koje se javljaju zbog interakcije električnih dipola. Mogu dovesti do stvaranja stabilnih, ali slabo povezanih dimernih molekula ili skupina. Nazvane su po [[Nizozemska|nizozemskom]] [[fizičar]]u [[Johannes Diderik van der Waals|Johannesu van der Waalsu]].
Van der Waalsove sile su slabije od [[Kovalentna veza|kovalentnih veza]], a posljedica njihovog djelovanja su različita [[agregatna stanja]] tvari. Molekule mogu imati stalan, ali i inducirani dipol. Stalan dipol imaju polarne molekule. Privlače se suprotno nabijeni krajevi dipolnih molekula (privlačne sile su [[Coulombov zakon|elektrostatske prirode]]).
[[Elektron]]i su u [[atom]]u i molekuli u stalnom gibanju (raspodjela [[Električni naboj|električnog naboja]] je nestalna). U jednom trenutku elektronski oblak može imati simetričnu raspodjelu, a u drugom trenutku elektronski oblak postaje gušći na jednoj, a rjeđi na drugoj strani atoma. Na taj način nastaje trenutačni dipol. Trenutačni dipoli uzrokuju nastajanje induciranih dipola u susjednim atomima ili molekulama, jer dolazi do privlačenja jezgre jednog i elektronskog oblaka drugog atoma, koji nisu [[Kemijska veza|kemijski vezani]]. Među induciranim dipolima djeluju vrlo slabe i kratkotrajne sile.
Redak 18:
Mjera za van der Waalsove privlačne sile između molekula u tekućini je molarna [[Toplina isparivanja|toplina isparavanja]], a u čvrstom stanju molarna toplina [[Sublimacija|sublimacije]]. Te topline prestavljaju onu energiju koja je potrebna da se sve molekule potpuno odvoje jedna od druge.
Van der Waalsovim privlačnim silama suprostavljaju se odbojne sile između elektrona koji imaju isti [[spin]]. Smanjenjem razmaka između molekula, odbojne sile vrlo brzo rastu. Kompresibilnost tekućina i kristala je vrlo mala. Postoji ravnotežni razmak, na kojem su van der Waalsove privlačne sile izjednačene sa odbojnim elektrostatičkim silama, i taj razmak se naziva van der '''Waalsov polumjer'''.
Četiri su glavna uzroka nastajanja Van der Waalsovih sila:
Redak 30:
{|class="wikitable"
!Vrsta kemijske veze
!Energija disocijacije (kcal),<ref> "Intermolecular Forces" Dr. Walt Volland [http://www.800mainstreet.com/08/0008-0012-interforce.html] 2009.</ref>
|-
|[[Kovalentna veza]]
Redak 51:
:<math>\frac{E}{a} = -\frac{A}{12\pi D^2},</math>
gdje je: ''A'' – Hamakerova konstanta, koja ovisi o svojstvima materijala, ''D'' – udaljenost izmedu površina.
Sposobnost guštera [[macaklin]]a da hodaju po staklenoj površini, pripisuje se van der Waalsovim silama.
== Izvori ==
{{izvori|
==Vanjske poveznice==
|