Stjepan II. Kotromanić: razlika između inačica

Poslije smrti Karla Roberta [[1342]]. godine vlast preuzima maloletnimaloljetni [[Ludovik I. Anžuvinac]] u čije ime vlada njegova majka Elizabeta Pjast.Ovu promjenu Stjepan odlučuje da iskoristi i da se potpuno odvoji od Ugarske, tako da se već od 1343. godine u [[Venecija|Veneciji]] nalaze njegovi predstavnici koji se dogovaraju o zajedničkoj akciji, pošto su Mlečani u stalnom sukobu sa Ugarima oko dalmatinskih gradova. Neka vrsta dogovora je stvorena, ali čvrst savez nije formiran, pošto to u tom trenutku nije u potpunosti odgovaralo Mletačkoj republici koja je bila zauzeta sukobom sa knezom Nelipcem. Naredne godine Nelipac umire, a vlast nad njegovim posedima preuzima njegova udovica Vladislava u ime njihovog sina [[Ivan Nelipčić|Ivana]]. Ludovik I. je želio da iskoristi trenutak i poslao je odmah bana Nikolu Banića da ih primora na prihvatanje kraljeve volje, a da je dobro procjenio situaciju najbolje govori činjenica da je bio dovoljan samo dolazak Nikole sa trupama pod utvrđeni Knin, da bi ona popustila. Međutim nakon Nikolinog povlačenja, ona posleposlje obećanja podrške od strane Mlečana i drugih hrvatskih velikaša odbija da ispuni kraljeve zahtjeve i sukob se nastavlja.

Ludovik I. nije dva puta napravio istu grešku i sam je pokrenuo svoju vojsku ka jugu, a kao njegova prethodnica pod [[Knin]] su pristigli banovi Nikola i Stjepan II sa oko 10.000 vojnika. Ovoga puta načinjen je dogovor da Nelipčići predaju odmah [[Unac]],[[Počitelj]],[[Srb]] i [[Stolec]], a da Knin i Brač zadrže pod kontrolom dok im se ne predaju [[Cetina]] i [[Klis]], a jedan od potpisnika i garanata ovog sporazuma bio je i Stjepan II. sa dvanaest svojih vitezova. Kralj je stigao sredinom [[1345]]. godine sa oko 30.000 vojnika, potvrdio ugovor, sproveo ga u djelo i krajem godine se povukao nazad, iako se očekivalo da se akcija neće zaustaviti na Nelipčićima, već da će i Mlečani biti protjerani iz Dalmacije, ali se to nije dogodilo.

Pojava LudovikLudovika I na Jadranu dovela je do toga da [[Zadar]], koji su [[1202]]. godine krstašikrižari IV krstaškogkrižarskog pohoda zauzeli za Mlečane, prizna vrhovnu vlast kralja Ugarske.[[Mletačka republika ]]je odmah odreagovalareagirala i sa vojskom je opsjela grad, ali ni Ludovik I. nije sedeosjedio skrštenihskrušenih ruku, već je naredio banovima Nikoli i Stjepanu da sa svojih 10.000 trupavojnika probiju opsadu. Međutim kada su njih dvojica pristigla, oko opsjednutog grada već se nalazilo veliko drveno mletačko utvrđenje sa 28. kula. Umjesto borbe, banovi su otpočeli pregovore i poslije nekakvog dogovora su se povukli, što su Zadrani smatrali Stjepanovom izdajom, iako se on Ludoviku I. opravdao da su Mlečani bili suviše jaki da bi njih dvojica sami mogli da probiju opsadu.