Razlika između inačica stranice »Giuseppe Farina«

Obrisano 9 bajtova ,  prije 4 godine
m
ispravak
m (ispravak)
| Podiji = 20
| Prvo sm = 5
| Bodovi = 115.,33 (127.,33)
| Najbrži krugovi = 5
| Prva utrka = [[Velika nagrada Velike Britanije]] 1950.
Kada je Međunarodna automobilistička federacija (FIA) objavila pokretanje Svjetskog prvenstva od 1950. godine Farina je osigurao mjesto u tada dominantnoj momčadi Alfa Romeo uz [[Juan Manuel Fangio|Juan Manuel Fangia]] i svog zemljaka Luigi Fagiolia. Momčad je imala tada nepobjedive automobile 158 Alfetta. Farina je osvojio tri utrke od ukupno sedam održanih u sezoni 1950., i time osigurao u dobi od 44 godine prvu ikada osvojenu titulu Svjetskog prvaka. Bio je to vrhunac njegove karijere.
 
Tijekom 1951. godine bio je prisiljen igrati sekundarnu ulogu pored Fangia, na čiju brzinu nije mogao naći odgovor. Te se godine morao zadovoljiti jednom pobjedom na Velikoj nagradi Belgije, kao i sas nekoliko pobjeda u utrkama koje se nisu bodovale za Svjetsko prvenstvo.
 
Prešavši iduće, 1952. godine u [[Ferrari]], Farina se ponovno našao u situaciji da ga nadmaši mlađi momčadski kolega. Ovaj put to je bio [[Alberto Ascari]] koji je u sezonama 1952. i 1953. pobijedio u devet Velikih nagrada koje su se bodovale za Svjetsko prvenstvo za redom. Zanimljivo je da je njegova prva pobjeda za momčad Ferraria ujedno bila i zadnja od njegovih pet pobjeda u Velikim nagradama koje su se bodovale za Svjetsko prvenstvo. To se dogodilo na stazi u [[Nürburgring|Nürburgringu]] 1953. godine na [[Velika nagrada Njemačke|Velikoj nagradi Njemačke]]. Iste godine je zajedno sas kolegom vozačem Formule 1 [[Mike Hawthorn|Mike Hawthornom]] osvojio utrku izdržljivosti [[24 sata Spa]].
 
Na [[Velika nagrada Argentine|Velikoj nagradi Argentine]] 1954. godine Farina je u kvalifikacijama osvojio prvo mjesto na startu utrke i time postao i ostao do danas najstariji vozač Formule 1 kojemu je to uspjelo. Te je godine osvojio i pobjedu u [[Svjetsko prvenstvo Sportskih Automobila|Svjetskom prvenstvu Sportskih Automobila]], da bi na utrci te serije u [[Monza|Monzi]] doživio nesreću na startu i zadobio opekotine.
Njegova je smrt bila direktno povezana s Formulom 1, iako je u tom trenutku prošlo cijelo desetljeće od kada je prestao s utrkama. Nino Farina poginuo je 30. lipnja 1966. u prometnoj nesreći kod mjesta [[Aiguebelle]] u pokrajini [[Savoja]] u Francuskoj, dok je bio na putu da gleda [[Velika nagrada Francuske|Veliku nagradu Francuske]] 1966. u [[Reims|Reimsu]]. U nepovoljnim vremenskim uvjetima izgubio je kontrolu nad [[Lotus Cortina|Lotus Cortinom]] koju je vozio te udario u telegrafski stup.<ref> Nye, Great Racing Drivers, p. 91 </ref>
 
=== Izvori ===
{{izvori}}
 
<references/>
 
 
{{Svjetski prvaci u Formuli 1}}