Émile Verhaeren: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
lektura
Redak 1:
'''Émile Verhaeren''' ([[Saint-Amand les Puers]], [[21. svibnja]] [[1855.]]. - [[Rouen]], [[27. studenog]] [[1916.]].), [[Belgija|belgijski]] pjesnik francuskog jezičnog izraza.
[[Datoteka:Emile Verhaeren.jpg|minijatura|desno|Émile Verhaeren, portret]]
Verhaeren je pjesnik moderne civilizacije, rada i radnog čovječanstva. Jedan je od najvećih belgijskih pjesnika i preteča simbolizma u Belgiji. Već u prvim, [[naturalizam|naturalistički]] obojenim [[pjesme|pjesmama]] otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza. Jedan je od osnivača časopisa ''La Jeune Belgique'' (hrv. mlada Belgija).<ref>Encyclopedia Britannica, ''Émile Verhaeren, Belgian poet'' http://www.britannica.com/biography/Emile-Verhaeren (pristupljeno 15. rujna 2015.)</ref>
 
==Biografija Životopis ==
[[Émile Verhaeren|Émile Verhaeren]] rođen je 21. svibnja 1855. u Saint-Amandu, nedaleko Anversa. Njegovi roditelji, Henri Verheren i Jeanne De Bock, bavili su se prodajom tkanina. Majčina sestra, Amélie, često ga je čuvala, a njoj je bila povjerena i briga za njegovo obrazovanje. Djetinjstvo je proveo u svom rodnom mjestu, malom industrijskom i poljoprivrednom selu. 1868. godine upisuje [[isusovci|isusovačku]] školu Sainte-Barbe à Grand, gdje sluša klasične predmete, a najviše interesa pokazuje prema romantičnim romanima. Profesori su ga opisivali kao učenika slobodna uma s provokantnim idejama. Srednju školu završava 1874. te se zapošljava u uljari svog ujaka. Ondje radi godinu dana te donosi odluku da računovodstvo i upravljanje ipak nije za njega. Upisuje studij prava na Sveučilištu u Louvainu. U studentskim danima surađuje na časopisu ˝La semaine des étudiants˝. 1875. godine nestaje njegova tetka koja će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Sveučilište završava 1881. kao doktor prava te počinje stažirati kod Edmonda Picarda, književnika i suca ujedno angažiranog u politici. On ga podržava u pozivu pisca te zahvaljujući njegovog potpori, nakon odrađena svega dva odvjetnička slučaja, Verhaeren odlučuje da svoj život ipak želi posvetiti poeziji i književnosti. <ref>Franz Hellens, ''Émile Verhaeren'', Editions Pierre Seghers, Paris. 1953.</ref>