Rakovički ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Rovoobo je premjestio stranicu Rakovička buna na Rakovički ustanak |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Oružani sukob
|naziv =
|dio =
|slika = [[Datoteka:Oton Ivekovic, Rakovicka pogibja (smrt Eugena Kvaternika).jpg|300px|]]
Redak 23:
}}
'''
Ustanak je započeo [[8. listopada]] [[1871.]] godine u selu [[Broćanac (Rakovica)|Broćancu]] te se istoga dana proširio i na [[Rakovica|Rakovicu]] i nekoliko okolnih sela. Kao cilj ustanka u proglasu je navedeno oslobođenje [[hrvat]]skoga naroda "ispod švabsko-mađarskoga gospodstva". Ustanak je vojno poduprlo nekoliko stotina krajišnika čiji je cilj bio sjedinjenje s drugim nezadovoljnim krajiškim postrojbama. Dne [[10. listopada]] 1871. godine austrijske jedinice opkolile su
== Uzroci ustanka ==
U ozračju nezadovoljstva koje je nastalo u [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatskoj i Slavoniji]] nakon sklapanja [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] ([[1868.]]), dolazi do okupljanja dijela pripadnika Stranke prava oko ideje pobune protiv vlasti [[Beč]]a i [[Budimpešta|Budimpešte]], ali i protiv banovanja [[Mađaroni|unionista]] [[Levin Rauch|Levina Raucha]].
Potkraj [[1870.]] i početkom [[1871.]] godine došlo je do velikih razlika unutar stranke koje su gotovo dovele do rascjepa. Osnovni razlog sukoba bilo je pitanje vjere no to je kompromisom izglađeno. Previranja u [[Vojna krajina|Vojnoj krajini]] s obzirom na početak procesa razvojačenja i priključenja Hrvatskoj probudilo je u njega nadu kako će ga krajiški puk slijediti u borbi za slobodu, a protiv "švabsko-madžarskoga gospodstva". No tada su krajiški seljaci više zazirali od Mađara no od Austrije, jer su se plašili uvođenja novih [[porez]]a, što se kasnije i dogodilo. Usto, stanovnici toga kraja bili su uznemireni zbog mjerenja zemljišnih posjeda za [[katastar]] i krčenja [[šuma]]. Kvaternik je tako stekao dojam kako je to pravi kraj za
== Tijek ustanka ==
Redak 39:
Dne [[7. listopada]] [[1871.]] godine skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu i istoga dana formirali Privremenu narodnu hrvatsku vladu na čelu s Kvaternikom.
Sutradan, [[8. listopada]] [[1871.]] godine
{{citat2|»Proglas« narodne hrvatske vlade od istoga dana, upravljen na sve »izvanjske povjerenike narodne vlade«, koji su imali narodu objasniti i objaviti ova »načela, koja ravnaju narodnim vlastima, pozvavši narod prije svega na dužnu poslušnost«. Ta »načela« glase:
Redak 53:
Istoga dana upućen je Rakijaš s 300 vojnika da pobuni [[Drežnik Grad|Drežnik]], ali se neobavljena posla vratio u Rakovicu.<ref>[http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf] Ferdo Šišić, ''Kvaternik (Rakovička buna)'', str. 19.</ref>
[[9. listopada]] odatle su ustanici na čelu s Kvaternikom krenuli u Plaški, prenoćivši u Plavčoj drazi. Stigavši tamo u utorak [[10. listopada]] oko podne nisu naišli ni na kakvi vojnički otpor.<ref>[http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf] Ferdo Šišić, ''Kvaternik (Rakovička buna)'', str. 22.</ref> Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske [[Regimenta|regimente]] većina od 1.700 vojnika razbježala te je ostalo uz Kvaternika nešto više od 400 momaka.<ref name="Ferdo Šišić">[http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf] Ferdo Šišić, ''Kvaternik (Rakovička buna)'', str. 24.</ref> Kvaternik se
[[11. listopada]] Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić ubijeni su, dok je drugi brat Čuić, Rade, uspio pobjeći, prvo u Bosnu a zatim u [[Srbija|Srbiju]].
== Posljedice ustanka ==
Čim je ustanak likvidiran, vlasti su krenule u akciju hvatanja ostalih ustanika. Odmah ih je uhićeno devedeset i osam.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 685.</ref> Četvrti dan sedmorica su osuđena na smrt vješanjem "zbog zločinstva pobune". To su bili Petar Ugarković (graničar pješak), Petar Čuić (regrut), Marko Milošević (graničar), Janko Čuić (graničar), Ilija Šaša (graničar), Jozo Stergar (regrut) i Petar Tepavac (graničar). Budući da nije bilo krvnika koji bi izvršio tu zadaću, svi su istoga dana strijeljani. Tri dana kasnije osuđeni su na smrt Lazo Čuić (graničar), Filip Milanović (podbaša), Petar Došen (graničar) i Miladin Šaša (regrut). Svi su strijeljani izuzev posljednjega koji je pomilovan na osamnaest godina teške tamnice. Uhićeni su, također, Petar Vrdoljak (kasnije osuđen na 12 godina teške tamnice, s time da kroz mjesece travanj i listopad bude do kraja robijanja zatvoren u [[Samica|samici]]), Rudolf Fabijani (proglašen nekrivim - oslobođen) i Franjo Turkalj te graničari Milovan Miljković (14 godina teške tamnice), Maksim Čuić (8 godina teške tamnice), Lazo Šaša (4 godine teške tamnice), Mihael Bosnić (proglašen nekrivim - oslobođen), Petar Vojnović (proglašen nekrivim - oslobođen), Mihajlo Manojlović (proglašen nekrivim - oslobođen) i Stjepan Đaković (proglašen nekrivim - oslobođen).
Uhićivanja nisu prestajala te su, između [[12. listopada|12.]] i [[13. listopada]], uhićeni gotovo svi stanovnici Zagreba koji su nosili prezime Starčević.<ref name="Zvonimir Kulundžić">Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 688.</ref> Uhićeni su Antun Starčević, njegov sinovac [[David Starčević|David]], [[Đuro Starčević|Đuro]] svršeni preparandist{{fusg|1}} i Antun ml. u to vrijeme još uvijek [[gimnazija]]lac.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> Također, uz njih uhićeni su i pravnik [[Franjo Matasić]] urednik posljednjega broja ''Hervatske'', [[Milan Novak]] vježbenik kod Poreznog ureda (osumnjičen za pisanje proglasȃ) te književnik [[Danilo Medić]]. Oba mlada Starčevića, Milan Novak i Danilo Medić ubrzo su bili pušteni dok su Antun i David Starčević ostali u istražnome zatvoru nepuna dva i pol mjeseca, do [[24. prosinca]] 1871. godine, kada su bili pušteni i protiv njih bio je obustavljen svaki daljnji postupak.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> Jedini iz te grupe bio je izveden pred sud i osuđen,<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> na sedam godina [[Tamnica|tamnice]],<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 49.</ref> pravnik Franjo Matasić.
== Bilješke ==
{{fusd|1}}Učiteljski pripravnik.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/>
== Izvori ==
{{Izvori|1}}
* Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 685.
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.crohis.com/sknjige/sisickvaternik.htm Ferdo Šišić: Kvaternik (Rakovička buna)]
|