'''Tit Livije''' ([[59. pr. Kr.|59. pr. K.]] - [[17]].), [[rimljani|rimski]] povjesničar čije je djelo ''[[Ab Urbe condita|Povijest Rima]]'' glavni izvor za proučavanje najstarije rimske povijesti.
Livije je rođen u [[Padova|Padovi]], ali cijeli život provodi u [[Rim]]u. ''Povijest Rima'' govori o događajima od osnutka Rima [[753. pr. Kr.]] do njegova doba[[9. pr. Kr.]] u 142 knjige od kojih je sačuvano samo 3435, odnosno odn. sažetci svih knjiga (Periochae).<ref>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1556 Istarska enciklopedija] R. Matijašić: Livije, Tit (pristupljeno 22. listopada 2015.)</ref> Od prve do desete knjige pisac govori o legendama i mitovima vezanim za nastanak Rima i njegove najranije vladare. Od 21.-34. knjige obrađuje [[Drugi punski rat]] i makedonske ratove. Postoje fragmenti i drugih knjiga ili se o njima govori u knjigama drugih autora. Budući da su knjige pisane za vrijeme prvog rimskog cara [[August]]a, kada cvjeta moćno [[Rimsko Carstvo]], svaka od knjiga želi potvrditi da je Rim metropola svijeta koja je predodređena za velike stvari. Zbog toga danas ''Povijest Rima'' cijenimo više kao zanimljiv tekst nego kao skup povijesnih činjenica, bez obzira na to što je bio najčitanija povijest Rima sve do razdoblja [[humanizam|humanizma]] i [[renesansa|renesanse]].
