Pablo Escobar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
wikipoveznice
Redak 9:
== Narodni junak i bezobzirni kriminalac==
Sa svojim bogatstvom Escobar je zadobio popularnost i imao je imidž [[Robin Hood|Robina Hooda]] među siromašnim stanovništvom Medellína, jer je davao donacije u razne dobrotvorne svrhe, a jedno vrijeme početkom 1980-ih je bio i politički aktivan i izabran je kao zamjena u parlamentu. Prema izvorima, imao je ambicije vremenom postati predsjednik države. Ministar pravosuđa, Rodrigo Lara Bonilla,
međutim objavljuje da je Escobar kriminalac, što je rezultiralo Escobarovom naredbom o njegovom ubojstvu [[1984.]], poslije čega se Escobar sklanja jedno vrijeme u [[egzil]] u [[Panama|Panami]] i [[Nikaragva|Nikaragvi]]. 1989. naredio je ubojstvo predsjedničkog kandidata Luisa Carlosa Galána. [[Medellinski kartel]] je teroristički djelovao ne samo protiv pravosudnog aparata već i protiv civilnog stanovništva, kolumbijskih inženjera, [[odvjetnik]]a i [[ekonomist]]a. U borbi protiv drugih narko-liga, kartel je koristio profesionalne ubojice. Osim ubojstava političara, sudaca i [[policija|policajaca]], Medellinski kartel je također provodio teror protiv civilnog stanovništva, između ostalog podmetnuli su eksplozivnu napravu u zrakoplov s ciljem ubojstva predsjedničkog kandidata Césara Gaviria, atentat u kojem je poginulo 110 osoba (ali ne i sam Gaviria, koji nije bio u zrakoplovu), a postavljali su eksplozivne naprave i u uredništva novina.
 
== Put u propast ==
Redak 17:
Escobar je stavljen u ''La Catedral'', luksuzan zatvor koji je Escobar sam uređivao. Iz zatvora je mogao upravljati svojim kriminalnim carstvom, a poslije kada je prebačen u običan zatvor, odlučuje se na bijeg.
 
Kako bi pomogli kolumbijskoj policiji i vojsci, SAD šalju u ljeto 1992. specijalne snage [[Delta Force]] u Kolumbiju i lov na Pabla Escobara započinje. Praćenjima i prisluškivanjima pokušalo se lokalizirati njegovo skrovište u Medellínu. Odgovornost za operativna dejstvadjelovanja preuzeo je [[pukovnik]] Hugo Martinez. Na kraju uspijeva mu se ući u trag, prisliškivanjem razgovora s Escobarovog mobilnog telefona, i na taj način biva lokaliziran. Tijekom uhićenja Escobar i njegov tjelohranitelj pokušavaju pobjeći, ali su obojica ubijeni.
Čak je i druga paramilitarna formacija Los Pepes ('''Pe'''rseguidos por '''P'''ablo '''Es'''cobar), koja se sastojala od članova iz drugih narko-kartela, učestvovala u traženju Escobara, i ubila je više njegovih članova.
 
Istovremeno kad je proslavljana Escobareva smrt, veliki broj njegovih pristalica je žalio za njim; tisuće osoba su došle na njegov sprovod. Escobarova udovica s njihovih dvoje djece su su pobjegli iz Kolumbije, ali su imali problema dobiti azil u inozemstvu. Sin Juan Pablo je promjenio ime u Sebastian Marroquin i radi kao arhitekt u [[Buenos Aires]]u. Njegovo pomirenje s žrtvama ubojstva Lara Bonillas i Galánovim sinovima je tema dokumentarnog filma ''Sins of My Father'' (2009).
 
== Izvori ==