Ivo Pukanić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodatci članku, oblik., izvori. |
HULAPAIRS |
||
Redak 2:
== Životopis ==
Živio je u [[Velika Gorica|Velikoj Gorici]], gdje je išao u školu. Već se u mladim danima počeo baviti novinarstvom, a ponajprije fotografijom.
Diplomirao je na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti]], a od 1991. godine radio je kao urednik u političkom tjedniku ''[[Globus (tjednik)|Globus]]''[[Globus (tjednik)|;]] ispočetka nastavlja pisati o estradi, a poslije - kako Hrvatska tone u rat - piše sve više o politici. Radeći, sklapa komunikativni i socijalno prodorni Pukanić prijateljstva s cijelim nizom istaknutih političara i gospodarstvenika, ali i poznanstva s osobama koje su u javnosti prepoznavane kao pripadnici kriminalnog miljea. [[1995.]] godine osnovao je tjednik ''[[Nacional (tjednik)|Nacional]]'' i bio u njemu glavni urednik do [[2000.]] godine. Iste je godine primio nagradu [[Hrvatsko novinarsko društvo|Hrvatskog novinarskog društva]] za istraživačko novinarstvo.
Od 2000. godine nastavlja raditi kao predsjednik NCL Media Grupe, u čijem sklopu izlazi i tjednik Nacional kojega je on bio osnovao 1995.<ref>[http://www.jutarnji.hr/biografija-ive-pukanica--napadali-su-ga-i-hvalili/264305/ "Biografija Ive Pukanića: Napadali su ga i hvalili"], "Jutarnji list", 23. listopada 2008.</ref> 2004. godine je nagrađen godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva, za intervju s generalom [[Ante Gotovina|Antom Gotovinom]] iz listopada 2003.; Gotovina se tada nalazio u bijegu od kaznenog progona pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Haaškim sudom za ratne zločine]].<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040504/novosti04.asp "Dežulović i Valdec u utrci za laureata"], HINA kod "Slobodna Dalmacija", 4. svibnja 2004.</ref><ref>[http://arhiva.nacional.hr/clanak/10613/ante-gotovina-spreman-sam-razgovarati-s-haaskim-istraziteljima-u-zagrebu "Ante Gotovina: 'Spreman sam razgovarati s haaškim istražiteljima u Zagrebu'"], Ivo Pukanić za "Nacional" br. 395, 6. listopada 2003.</ref>
2007. godine pokrenuo je Pukanić ''NCL Visoku novinarsku školu'', trogodišnji studij novinarstva kojemu je prvi dekan bio raniji ministar vanjskih poslova u Vladi RH [[Mate Granić|prof. dr. Mate Granić]].<ref>[http://arhiva.nacional.hr/clanak/36155/ncl-visoka-novinarska-skola-s-radom-pocinje-u-rujnu "NCL Visoka novinarska škola s radom počinje u rujnu"], Ante Pavić za "Nacional" br. 609, 16. srpnja 2007.
</ref> Od 2011. godine djeluje ta ustanova kao Studij novinarstva [[Veleučilište VERN'|Veleučilišta VERN']].
Nakon smrti u atentatu 2008. god., iza sebe je ostavio udovicu Mirjanu i kćer Saru.
== Prvi atentat ==
Line 16 ⟶ 25:
Mogući sumnjivac bio je uočen netom nakon eksplozije. Policija je izvijestila da je bio u ranim tridesetim godinama, nosio šiltericu i da je bježao ne obazirući se na promet.<ref name=ezadar_ass>{{cite web| url = http://www.ezadar.hr/clanak/eksplodirao-auto-bomba-pored-nacionala-ubijen-ivo-pukanic| title = Eksplodirao auto bomba pored Nacionala, ubijen Ivo Pukanić?!| date = 23. listopada 2008.| accessdate = 23. listopada 2008.| work = Ezadar.hr| language = }}</ref><ref name=poslovni_ass>{{cite web| url = http://www.poslovni.hr/96427.aspx| title = Ubijen Ivo Pukanić| date = 23. listopada 2008.| accessdate = 23. listopada 2008.| work = Poslovni.hr| language = }}</ref><ref name=javno_ass>{{cite web| url = http://www.javno.com/en/croatia/clanak.php?id=195619| title = Ivo Pukanic, Niko Franjic Killed, Two Injured| date = 23. listopada 2008.| accessdate = 23. listopada 2008.| work = Javno.hr| language = Engleski}}</ref>
Radi otkrivanja počinitelja pokrenuta je vrlo opsežna policijska akcija "''Balkan Express''". Uhićenja prve četvorice osumnjičenih za organiziranje i izvedbu ubojstva izvšeno je u Zagrebu 28. listopada 2008. godine.<ref>[http://vijestigorila.jutarnji.hr/galerije/dogadanja/tomislav_karamarko_potvrdio_uhicenja_uhiceni_su_robert_i_luka_matanic_amir_mafalani_i_tomislav_marjanovic "Tomislav Karamarko potvrdio uhićenja; Uhićeni su Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani i Tomislav Marjanović"], za "Gorila vijesti" (prema HRT i 24sata), 29. listopada 2015."</ref> Glavnoosumnjičenog Željka Milovanovića - ranije pripadnika specijalne srbijanske policijske postrojbe [[Crvene beretke|"Crvene beretke"]] - locirala je i uhitila srbijanska policija u Beogradu 30. svibnja 2009. godine. U sudskom postupku je utvrđeno da je Ž. Milovanović taj, koji je postavio bombu pod Pukanićev automobil.<ref>[http://www.vecernji.hr/crna-kronika/uhicen-zeljko-milovanovic-ubojica-ive-pukanica-875873 "Uhićen Željko Milovanović, ubojica Ive Pukanića!"], Ivana Jakelić za "Večernji list", 31. svibnja 2009.</ref> Srpsko pravosuđe je odlučilo da Milovanovića - koji ima kako hrvatsko, tako i srpsko državljanstvo - neće izručiti, nego će mu se suditi u Srbiji.<ref>[http://www.vecernji.hr/svijet/srbija-nece-izruciti-zeljka-milovanovica-hrvatskoj-33747 "Srbija neće izručiti Željka Milovanovića Hrvatskoj"], "Večernji list", 13. listopada 2010.</ref> Zadnji je u zatvoru završio Bojan Gudurić, koji je prema utvrđenim činjenicama sa snajperom u ruci čekao hoće li trebati metkom ubiti Pukanića, ako bi ovaj preživio eksploziju bombe; Gudurić se predao policiji u [[Banja Luka|Banja Luci]] (BiH) 1. veljače 2010.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/mup-rs-potvrdio-za-index-bojan-guduric-se-sam-predao-policiji/473489.aspx "Gudurićev odvjetnik za Index: On je držao pušku u ruci, ali nije ubio Pukanića!"], za "Index.hr", 2. veljače 2010.</ref>
Za njihovo ubojsto pravomoćno su odlukom Vrhovnoga suda [[14. siječnja]] [[2013.]] godine osuđeni Željko Milovanović (na 40 godina), Robert Matanić (na 35 godina), Bojan Gudurić (na 33 godine), Slobodan Đurović (na 25 godina) a još ranije Luka Matanić (na 16 godina) i Amir Mafalani (na 16 godina).<ref>Ivana Jakelić, [http://www.vecernji.hr/crna-kronika/matanicu-djurovicu-i-drugima-ukupno-165-godina-501837 ''Mataniću, Đuroviću i drugima ukupno 165 godina''], ''[[Večernji list]]'', 24. siječnja 2013., pristupljeno 6. rujna 2015.</ref> ▼
▲Za
Zbog sumnje da je naručio ubojstvo Ive Pukanića, u travnju 2014. godine započelo je u Beogradu suđenje Sretenu Jociću (zvanom "Joca Amsterdam"). Jocića se u javnosti spominje kao "kralja kokaina" u redovima [[Srpska mafija|srpske mafije]]. Zbog sumnji za umiješanost u Pukanićevo ubojstvo nalazio se Jocić u pritvoru još od travnja 2009. godine, da bi mu pritvor bio ukinut krajem prosinca 2012. godine, kako bi njegov boravak u zatvoru bio produžen temeljem kazne koja mu je izrečena za ubojstvo dvoje ljudi u Beogradu 1995. godine, koje je S. Jocić bio platio iznosom od 50.000 tadašnjih DEM.<ref>[http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/360303/Jocic-ide-na-odsluzenje-zatvorske-kazne-u-Sremsku-Mitrovicu/komentari/6636131/komentar-odgovor "Jocić ide na odsluženje zatvorske kazne u Sremsku Mitrovicu"], "Blic Online" 28. prosinca 2012.</ref> S. Jociću, ipak, optužbe za naručivanje Pukanićevog ubojstva nisu dokazane pred sudom, te je oslobođen pravomoćnom presudom Apelacionog suda u Beogradu od 2. ožujka 2015. godine; nastavio je međutim s izdržavanjem 10-godišnje zatvorske kazne (na koliko mu je uslijed [[Amnestija|amnestije]] umanjena presuda od 15 godina zatvora iz 2012.) za ubojstvo koje je bio naručio 1995. godine. Istom presudom Apelacionog suda u Beogradu kojom je od odgovornosti oslobođen Jocić, potvrđena je presuda srbijanskih sudova neposrednom izvršitelju Željku Milovanoviću, koji nikad nije bio izručen Hrvatskoj: u Srbiji je on osuđen na jednako dugotrajnu kaznu zatvora kao i u Hrvatskoj - 40 godina.<ref>[http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/538948/Joca-Amsterdam-oslobodjen-najavio-da-ce-tuziti-drzavu "Joca Amsterdam oslobođen, najavio da će tužiti državu"], Vuk Cvijić za "Blic online", 2. ožujka 2015.</ref>
== Izvori ==
| |||