Srednjočakavski dijalekt: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ceha (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Ceha (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 9:
* ispred dentalnih suglasnika (''t'', ''d'', ''s'', ''z'', ''l'', ''r'', ''n'') ako iza njih slijede stražnji samoglasnici (''a'', ''o'', ''u'') ili ako su na kraju riječi, prelazi u ''e'' (''l<b>e</b>to'', ''kol<b>e</b>no'', ''m<b>e</b>ra'')
* u svim drugim slučajevima, prelazi u ''i'' (''d<b>i</b>ca'', ''vr<b>i</b>me'', ''r<b>i</b>ka'', ''br<b>i</b>g'').
 
Dijalekt se sastoji od 3 poddijalekta, rubnog, primorskog i kontinentalnog. Kontinentalnim se govori i u Gradišću (govor Haca, Poljanaca i Doljanaca), a neki lingvisti (npr. Iva Lukežić) primorski poddijalekt radi zajedničkih isoglosa prebacuju u sjevernočanavsku skupinu kao njen ikavsko-ekavski dijalekt.
 
Na srednjočakavskom dijalektu temelji se [[gradišćanskohrvatski jezik|standardizirani jezik gradišćanskih Hrvata]].