Razlika između inačica stranice »Užička republika«

Dodano 1.115 bajtova ,  prije 5 godina
bez sažetka
 
2. i 3. studenog 1941. godine četnici su napali Užice u pokušaju da preuzmu kontrolu nad tim gradom: u tome nisu uspjeli, a u partizanskom protunapadu je 3. studenog 1941. godine četnicima oduzeta Požega. Međutim je u borbama kod [[Kosjerić|Kosjerića]] 7. i 8. studenog odred od oko 1.500 četnika pod zapovjedništvom kapetana Dragoslava Račića nanio ozbiljan poraz partizanima; barem 120 partizana se pritom predalo četnicima, koji su ih u grupi od ukupno 365 zarobljenih partizana predali [[Wehrmacht|Wehrmachtu]] 13. studenog 1941. godine u selu Slovac kod [[Lajkovac|Lajkovca]]; iz te grupe, njih 263 su Nijeci strijeljali u [[Valjevo|Valjevu]] 27. studenog 1941. Četnici Draže Mihailovića, koji su sada otvoreni neprijatelji partizanima, uspijevaju ostvariti kontrolu nad znatnim dijelom oslobođenog područja na zapadu i jugu Srbije.
 
Iza toga su četnici Draže Mihailovića - nakon što su četnici [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]] još od 18. kolovoza 1941. godine bili sklopili sporazum s Nijemcima - po selima legalizirani kao pomoćne trupe okupatora u ruralnoj Srbiji, koje su narednih godina primali plaće putem žandarmerije Nedićeve Srbije, a osobe koje bi uhitili zbog suradnje s komunistima su četnici nerijetko predavali Nijemcima i nedićevcima (koji su ih opet, uglavnom strijeljali) - ako ih sami četnici ne bi na svoju ruku pogubili.
 
Za vrijeme ovih sukoba, Nijemci su pazili svoje vojne snage, a za svoje gubitke su vršili vrlo teške represalije: prema zapovijedi [[Wilhelm Keitel|feldmaršala Keitela]] od 16. rujna 1941. god. trebalo je za svakog ubijenog njemačkog vojnika u Srbiji (i drugdje u Istočnoj Europi) pobiti 100 talaca, a za svakog ranjenog njih 50. Nakon što je u partizansko - četničkom napadu na [[Kraljevo]] poginulo 10 njemačkih vojnika, pogubili su Nijemci 20. rujna 1941. godine čak 1.700 srpskih civila. Od 21. do 23. rujna je u [[Kragujevac|Kragujevcu]] pogubljeno oko 2.300 civila, kao odmazdu za gubitke koje su Nijemci imali proteklih dana u tom dijelu Srbije.
 
Nakon teškog poraza na jugozapadu Srbije, snage NOVJ su se donekle konsolidirale na području Sandžaka, gdje su 2. prosinca 1941. godine zauzele gradić [[Nova Varoš|Novu Varoš]] i uspostavili manji slobodni teritorij na [[Zlatibor|Zlatiboru]].
 
=== "Operacija Mihailović" u prosincu 1941. ===
Od 4. do 9. prosinca 1941. godine Nijemci su proveli "Oparaciju Mihailović" s deklariranim ciljem da uhvate Dražu Mihailovića i razoružaju njegove četnike. U operaciji su skoro sve četničke postrojbe uspjele umaknuti izbjegavajući borbu, a nije uhvaćen ni Draža Mihailović. U manjim borbama izginulo je 12 četnika, a zapijenjeno im je 317 pušaka i nešto druge opreme. Međutim su četnici izbačeni iz svih većih mjesta i udaljeni od važnijih prometnih pravaca.
 
IzaU toganarednom tijeku rata su četnici Draže Mihailovića u Srbiji - nakon što su četnici [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]] još od 18. kolovoza 1941. godine bili sklopili sporazum s Nijemcima - po selima "legalizirani" kao pomoćne trupe okupatora u ruralnoj Srbiji, koje su narednih godina često i primali plaće putem žandarmerije Nedićeve Srbije, a osobe koje bi po selima uhitili zbog suradnje s komunistima su četnici nerijetko predavali Nijemcima i nedićevcima (koji su ih opet, uglavnom strijeljali) -, ako ih sami četnici ne bi na svoju ruku pogubili. Povremeno su se četnici iz Srbije uključivali u operacije u BiH i Crnoj Gori (Zlatiborski četnički odred čak u Hrvatskoj, na plaći i opskrbi kod Talijana). Nijemci i Bugari prema vojnim snagama koje su se klele u vjernost kralju [[Petar II. Karađorđević|Petru II. Karađorđeviću]] i izbjegličkoj vladi u Londonu (i iščekivali dolazak Britanaca) ipak nisu vjerovali, te su povremeno razoružavali i zatvarali, povremeno čak i strijeljali (osobito početkom 1942.godine) četnike - koji su se međutim vrlo trudili izbjegavati sukobe s okupatorom.
 
=== Slom partizana na Zlatiboru u veljači 1942. ===