Francusko-pruski rat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 28:
}}'''Francusko-pruski rat''', ponekad poznat i kao '''Njemačko-francuski rat''' je naziv za oružani sukob koji se između [[19. srpnja]] [[1870]]. i [[10. svibnja]] [[1871]]. godine vodio između [[Francuska|Francuske]] i saveza njemačkih država na čelu s [[Pruska|Pruskom]].
 
'''Uzrok rata''' bilo je jačanje utjecaja Pruske u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Europa|Europi]] nakon pobjede u [[Prusko-austrijski rat|prusko-austrijskom ratu]] godine [[1866]]. te stvaranje Sjevernonjemačkog saveza koji je imao potencijal postati, ako bude ujedinjen s južnim dijelom Njemačke, većom silom od dotada dominantne Francuske. Francuska je svim sredstvima nastojala '''spriječiti [[ujedinjenje Njemačke]]'''.
 
Neposredan povod za rat bio je bezuspješni pokušaj pruske dinastije [[Hohenzollern]] da jednog svog člana postavi na španjolsko prijestolje. Hohenzollerni su odustali nakon francuskog ultimatuma, ali je kancelar [[Otto von Bismarck]] cijelu aferu objavio u tzv. [[Emski brzojav|Emskom brzojavu]] čiji je uvredljivi ton natjerao francusku vladu da pod pritiskom svoje šovinističke javnosti Pruskoj objavi rat Pruskoj.
 
Francuska je u rat ušla uvjerena u brzu pobjedu zbog postojanja profesionalne vojske koja se proslavila u [[Krimski rat|krimskom ratu]], ratu s Austrijom godine 1859. te brojnim kolonijalnim pohodima. Francuzi su bili naoružani puškom [[Chassepot]] koja je u to vrijeme bila najmodernije standardno streljačko oružje na svijetu, a njihove su snage raspolagale i s primitivnim mitraljezima. S druge strane Prusi su imali nadmoć u artiljeriji, ali je glavna prednost bila u postojanju [[glavni stožer|glavnog stožera]] na čelu s Helmuthom von Moltkeom – institucije koja je godinama prije izrađivala detaljne ratne planove i detaljno koordinirala pokrete vojske, u potpunosti koristeći novostvorenu željezničku mrežu.
 
Ta se prednost pokazala već na samom početku rata kada su se obje vojske sudarile na granici. Francuske snage nisu bile dovoljno koncentrirane, pa su Prusi i njihovi njemački saveznici u svim većim sudarima uspijevali postići lokalnu nadmoć te ih tjerati na povlačenje u tvrđave. Nova francuska armija na čelu s carem [[Napoleon III.|Napoleonom III.]], stvorenaorganizirana s ciljem oslobađanjadeblokade tih snaga, je umjesto toga [[1. rujna]] [[1870]]. godine opkoljena, teško poražena u [[Bitka kod Sedana|bitki kod Sedana]] i prisiljena na predaju: čitava armija od 120.000 ljudi je bila zarobljena, među zarobljenicima su bili i najviši zapovjednici vojske, pa čak i sam car Napoleon III.
 
Vijest o '''katastrofi kod Sedana''' dovela je do pada carske vlade i proglašenja francuske [[Treća Francuska Republika|'''Treće republike''']]. Nova republikanska vlada držala je kako je vojni poraz rezultat nesposobnosti starog režima, te da će, kao i 1793. godine, za vrijeme [[Francuska revolucija|francuske revolucije]] revolucionarni elan i stvaranje masovne vojske regruta uspjeti preokrenuti stanje na bojištu. No, prije nego što se ta vojska mogla stvoriti, Prusi su uspjeli [[Pariz]] staviti pod opsadu, a ubrzo nakon toga okupirati i veći dio sjeverne Francuske.
 
U pozadini njemačkih snaga stvorio se partizanski pokret tzv. ''slobodnih strijelaca'', kojega su Nijemci počeli gušiti uzimanjem talaca i drugim represalijama. U međuvremenu se težište ratnih operacija premjestilo na rijeku [[Loire]], gdje su francuske snage, usprkos povremenim lokalnim uspjesima, pokazale da nisu u stanju osloboditi Pariz od opsade.
 
Zbog svega toga je '''28. siječnja 1871. potpisano primirje'''. Nekoliko dana ranije je '''u okupiranom Versaillesu''' pruski kralj proglašen njemačkim carem i proglašeno [[ujedinjenje Njemačke]], čime je '''stvoren [[Njemačko Carstvo|Drugi Reich]]'''.
 
Dok su trajali pregovori, radikalno raspoloženi elementi Nacionalne garde, lijevo orijentirani političari i gradska sirotinja u Parizu su se odbili pomiriti s porazom, te su podigli pobunu koja će postati poznata kao [[Pariška komuna]]. No taj pokret nije stekao simpatije izvan područja opkoljenog Pariza te je ugušen uz pomoć Prusa koje su vladine snage propustile kroz svoje redove.
 
Mirovnim ugovorom potpisanim 10. svibnja 1871. Francuska se obvezala platiti veliku '''ratnu odštetu - 5 milijardi zlatnih''' franaka u samo 5 godina -(odmjerena teje točno onakva visina odštete po stanovniku Francuske, kakvu je Napoleon I. bio 1807. godine nametnuo Pruskoj); Pruska je držala '''pod okupacijom sjeveroistok Francuske''' (čak i okolicu Pariza) sve dok reparacije nisu bile podmirene. Francuska je ujedno bila prisiljena Njemačkoj predati'''trajno predati pokrajine [[Alsace]] i [[Lotaringija|Lorraine]]''' u kojima je postojala njemačka nacionalna manjina i koje su u prošlosti bile dio Njemačke.
 
Mnogo je važniji rezultat bila pojava ujedinjene Njemačke kao najjače vojne sile u Europi, a djelomično zahvaljujući ugljenu iz novih pokrajina nova je država postala i velikom industrijskom silom koja će s vremenom, poput [[SAD]]-a u isto vrijeme, početi ugrožavati primat [[Britanski Imperij|Britanskog Imperija]] kao jedine globalne supersile.