Jandre Verdenić: razlika između inačica

'''Jandre (Andrija) Verdenić''' (Werdenich Endré) ([[Bijelo Selo]], [[Niuzalj]], [[25. studenoga]] [[1871.]] - [[Jura (Mađarska)|Jura]], Mađarska, [[16. veljače]] [[1933.]]), časni doktor bečanskoga i budimpeštanskoga sveučilišća, filozof, teologa, sveučilišni profesor, [[kanonik]] [[gradišćanski Hrvati|gradišćanskoga hrvatskog]] porijekla.<ref name="smrtni dan">[http://www.zigh.at/index_old.html ZIGH] 75. smrtni dan Jandre Verdenića (pristupljeno 30. listopada 2015.)</ref><ref name="ORF">[http://volksgruppenv1.orf.at/hrvati/visti/stories/52884 ORF] Spomenik Jandri Verdeniću, 14. srpnja 2001. (pristupljeno 30. listopada 2015.)</ref>

RodjeniRođen je Bijeloselac. Rođen ljeta 1871.<ref name="smrtni dan"/> Posvećen 1894. 1897. položi u bečanskom [[Augustineum|Augustineumu]] doktorat iz [[bogoslovlje|bogoslovlja]]. Bio je [[kapelan]] u [[Ugarski Stari Grad|Ugrskom Starom Gradu]], zatim vjeroučitelj časničke škole u [[Šopron|Šopronu]]. Od 1900. ljetagodine priglednik naukov u jurskom sjemenišću. U Juri ljetodangodinedan kašnje profesor filozofije i bogoslovije, kašnje cesarskicarski i kraljevski dvorski kapelan i ravnatelj Augustineuma. U Juri po prvom svitskomsvjetskom bojuratu profesor bogoslovlja i ravnatelj velikogavelikog sjemenišća. Časni doktor [[beč|bečanskoga]] i [[budimpešta|budimpeštanskoga]] sveučilišća. Autor filozofskih i teoloških djel. Ugled dobio da za filozofiju i dogmatiku, ka se je tada pisalo samo na latinskom jeziku, stvorio ugarsku terminologiju. Rastumačio je hrvatske bilješke u "[[Klimpuški misal|Klimpuškom misalu]]". Publicirao je u različni časopisi. Nekoliko knjig izašlo mu je na ugarskom jeziku. Skupa s [[Martin Borenić|Martinom Borenićem]] slao je gradišćanskohrvatske djakedijake Zagreb na školovanje.<ref>[http://www.zigh.at/hrv/leksikon/V/verdenic_jandre.html ZIGH] Verdenić Andrija, dr. /Werdenich Endré/ (pristupljeno 30. listopada 2015.)</ref> Istraživač književnosti gradišćanskih Hrvatov. Osobit Verdenićev prinos povijesti hrvatske knjževnosti je istraživanje najstarjega pismenoga dokumenta Gradišćanskih Hrvatov - i to "Klimpuškoga misala". Verdenićevim radom ov pismeni spomenik vrnut je Hrvatom. Dotad su ga znanstveniki zbog zapisov i na ćirilici desetljeća dugo bili držali za srpski dokumenat.<ref name="ORF"/>

Govorio je mnogo jezikov: ugarski, nimškinjemački, hrvatski, latinski, grčki, talijanski, francuski i hebrejski. Stao je protiv one linije ku je zastupao i Miloradić da je [[gradišćanskohrvatski jezik|gradišćanski jezik]] dost bogat osvidočenjemosvjedočenjem da se jezik gradišćanskih Hrvatov mora približiti književnomu hrvatskomu. Bio poznat kot svistansvjestan Hrvat, zbog česa su ga u Ugrskoj imenovali "velikim Hrvatom". Umro je u Juri, kade je i pokopan.<ref name="ORF"/>