Franjevačka provincija Bosna Srebrena: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 55:
Posebno teško stanje za katolički narod bilo je u [[Hercegovina|Hercegovini]] jer ondje nije bilo sakralnih objekata, pa se svećenička služba obavljala iz susjednih samostana u Dalmaciji i Bosni. Tijekom 19. stoljeća samostan u [[Kreševo|Kreševu]] postaje središte iz kojega je obavljano bogoslužje Hercegovine. Zbog udaljenosti (tri dana hoda) među franjevcima, koji su rodom iz Hercegovine, sazrijeva ideja da se [[samostan]] i [[crkva]] grade u Hercegovini. Za ostvarenje te ideje trebalo je dobiti dekret od Kongregacije za širenje vjere, suglasnost [[ali-paša Rizvanbegović|Ali-paše Rizvanbegovića]] i carev ferman te odabrati mjesto za gradnju crkve i samostana. Nakon nekoliko godina upornog traženja franjevci su dobili tražena dopuštenja i odvojili se od subraće u Bosni.
 
Gradnjom crkve i samostana na [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]] i osnivanjem Kustodije godine [[1852.]] te Provincije [[1892.]] izgradila se franjevačka crkvena organizacija u Hercegovini. Grade se samostani na [[Humac (Ljubuški, BiH)|Humcu]] i u Mostaru, a otvaranjem škola: u Vukodolu kod [[Mostar]]a [[1852.]], [[Samostan Gorica|Gorici]] 1853., Veljacima [[1860.]], Humcu [[1866.]], Širokom Brijegu i [[Tomislavgrad]]u 1866., Gradinićima i [[Posušje|Posušju]] [[1867.]] te katolikih učionica u [[Gabela|Gabeli]], Humcu, Širokom Brijegu i [[Konjic]]u, otpočeo je kulturni preporod u Hercegovini. Zahvaljujući osnutku prve hrvatske tiskare ("Tipografija katoličkog poslanstva u Hercegovini") u Bosni i Hercegovine, godine [[1872.]] u Mostaru, koju je vodio [[Franjo MiličevićMilićević]], taj je proces još ubrzaniji. Tiskara je imala veliku ulogu u prosvjećivanju hrvatskog naroda i razvijanju hrvatske narodne svijesti. U razdoblju od tridesetak godina objavljeno je oko 600 knjiga pa je [[Mostar]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća postao jače kulturno središte od većine gradova na [[Balkan]]u.<ref name="Herceg-Bosna">[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/austro-ugarska-vlast-protektorat-i-nacionalne-ideologije-1878-1918-5.html HercegBosna.org] Austro-Ugarska vlast: Protektorat i nacionalne ideologije, 15. prosinca 2009., pristupljeno 6. studenoga 2015.</ref>
[[Datoteka:First Croatian printing office in Mostar, 1920.jpg|desno|mini|Prva hrvatska tiskara u Mostaru]]
[[Datoteka:HŠKZ history photo.jpg|desno|mini|Hrvatsko kulturno društvo Hrvoje u Mostaru]]
Uz franjevce u preporodna gibanja uključuje se i hrvatsko građanstvo. Osniva se niz organizacija i društava koja ističu nacionalnu hrvatsku pripadnost u svom nazivu, a preko njih [[hrvat]]sko ime prodire u hrvatski narod koji postaje svjestan svoje nacionalne pripadnosti. Hrvatska društva iz ovog perioda: Hrvoje u [[Mostar]]u, Slavuj u [[Trebinje|Trebinju]], Trebižat u [[Ljubuški|Ljubuškom]], Dinara u [[Livno|Livnu]], Trebević u [[Sarajevo|Sarajevu]], Majevica u [[Tuzla|Tuzli]], Nada u [[Banja Luka|Banja Luci]]... žarišta su hrvatskog narodnog preporoda u Bosni i Hercegovini. Uz društva se osnivaju čitaonice i knjižnice, u kojima se čitaju knjige, novine i kalendari, a održavaju se i tečajevi opismenjavanja.
 
Valja posebno istaknuti značenje prvih hrvatskih novina na tlu Bosne i Hercegovine što ih je pokrenuo i uređivao [[Franjo MiličevićMilićević]] sa svojim suradnicima, a to su: "Hercegovački bosiljak" ([[1883.]]), "Novi hercegovački bosiljak" ([[1884.]]), "Glas Hercegovca" ([[1885.]]). U ljeto [[1898.]] godine na idejnim temeljima Franje MiličevićaMilićevića, koji mu je bio stric i u duhu pravaške orijentacije, [[Ivan Aziz MiličevićMilićević]] i njegovi suradnici u Mostaru pokreću "Osvit" ([[1898.]]), koji izlazi do [[1907.]] godine.<ref name="Herceg-Bosna" /> Ova su [[mostar]]ska glasila pronosila pravašku orijentaciju za razliku od ilirske - preporodne ideje u [[Zagreb]]u i u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Za temeljnu odrednica svojih programa, časopisi su uzeli [[Hrvatsko državno pravo|prirodno, povijesno i narodno pravo]] [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata u Bosni i Hercegovini]] na sjedinjenje sa [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Banskom Hrvatskom]] i ostalim hrvatskim zemljama.
 
U preporodnom pokretu Hrvata u Bosni i Hercegovini veliku ulogu imali su franjevci. Oni su jedini imali utjecaj na hrvatske seljake koji su činili veliku većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Franjevci ističu da nisu pripadnici nijedne stranke iako su im bliske ideje [[Stranka prava|Stranke prava]], a krajem 19. stoljeća deklariraju se kao pripadnici Stranke prava. Stalno ističu da su oni najprije [[Hrvati]] pa tek onda [[katolici]]. Dolaze u sukob s vlasti jer ona širi katoličku svijest u narodu i u tome ima oslonac u redovitoj katoličkoj hijerarhiji na čelu s nadbiskupom Stadlerom. Najpoznatiji preporoditelji bili su franjevci: [[Anđeo Kraljević]], [[Radoslav Glavaš]], [[Anđeo Nuić]], [[Nikola Šimović]], [[Augustin Zubac]], [[Petar Bakula]] i [[Franjo MiličevićMilićević]] koji su se dokazali kao graditelji, učitelji, dušobrižnici, ali i kao pisci prvih udžbenika, priručnika i kalendara, novina i samostalnih književnih ostvarenja.
 
== Kulturna baština ==
Redak 128:
== Vanjske poveznice ==
 
* [http://www.bosnasrebrena.ba Franjevačka provincija Bosna Srebrena]
* [http://www.samostan.ba Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici]
* [http://ks-samostan.net/ Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska]
* [http://www.fraklas-gimnazija.edu.ba/index.html Franjevačka klasična gimnazija u Visokom]
* [http://www.nsk.hr/ruk/?language= Zbirka rukopisa i starih knjiga]
 
== Izvori ==