Cim: razlika između inačica

Cim je prigradsko naselje grada Mostara. Bilo je naseljeno još u rimsko doba. Iskapanjima su nađeni ostatci starokršćanske [[Bazilika|bazilike]] koja je vjerojatno bila sjedištem starokršćanske biskupije Sarsentensis koju se spominje još 530. godine. <ref>[http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/mostar/mostarske-crkve-prije-turske-okupacije/print:true Mostarske crkve prije turske okupacije], hercegovina.info, preuzeto 1. siječnja 2014.</ref>

== O mjestu ==

Na padinama Cima njegovani su poznati cimski vinogradi i voćnjaci. Ovo područje opustjelo je 1687. napadom mletačkog plaćenika Stojana Jankovića i njegove bande na Mostar. Janković se pri svom pohodu spustio preko [[Goranci_(mjesto)|Goranaca]] i Cima, kako bi što neprimjetnije došao do isturenih mostarskih mahala. Bježeći pred mostarskom potjerom, vraćao se istim putem kojim je i došao. Pri ovom pohodu Jankovićeva banda ubijala je i palila sve na što je naišla. Poginuli članovi Jankovićeve družine zakopani su u cimskom gaju Smrčenjaci. O ovom piše i Mostarac Luka Grđić Bjelokosić, pa kaže ''"... Ako je u tome boju poginulo dosta Mostaraca, poginulo je i dosta uskoka iz Stojanove družine. Te je svoje drugove Stojan pokopao u gaju Smrčenjaci. Docnije se u taj gaj počeše kopati okolni seljaci te je danas u njemu veliko katoličko groblje..."'' <ref>"Mostar nekad i sad", Beograd 1901. str. 16</ref>

 

Na ovim prostorima postojala su i mnoga grobišta mostarskih muslimana nestala za vrijeme Austro-Ugarske uprave. Poslije pomenutog Jankovićevog pohoda zgarišta u neposrednoj blizini Mostara, Cima i Vihovićima skoro dva vijeka nisu obnovljena, stalno su podsjećala na dane u kojima su zgarišta nastala. Kasnije su se na ove prostore naseljavali katolici i pravoslavci, piše Husein Ćišić u knjizi "Mostar u Herceg-Bosni". Zna se da je na imanjima Mostaraca u Cimu i Vihovićima postojao znatan broj kula (ljetnikovaca), u kojima su njihovi vlasnici boravili za vrijeme ljeta. U legendu je ušla kula porodice Humo zahvaljujući članu ove porodice, poznatom mostarskom književniku [[Hamza Humo|Hamzi Humi]] ([[1895]] - [[1970]]). Humo je sa radošću boravio na ovom imanju pa su mu Cim i njegov tadašnji ambijent sa prelijepim vinogradima i voćnjacima bili inspiracija za mnoge njegove stihove i prozu. Bez dvojbe je opis ovih prostora kulminirao u njegovom lirskom romanu "Grozdanin kikot", "malom remek - djelu" kako kažu književni kritičari.{{izvor}} Prvo izdanje ovog romana objavljeno je u [[Beograd]]u [[1927]]. godine, a ovaj roman preveden je i na njemački jezik. Teoretičari književnosti kažu da je "Grozdanin kikot", ''jedinstveno djelo stvoreno na prostoru BiH koje će trajati koliko i ljudsko interesovanje za neke vječne i univerzalne teme kao što su ljubav, sjeta, radost i smrt''. Zbog dobrog vina sa cimskog vinogorja, odavno je u Mostaru poznata poslovica "Nema Cima do Rima". Pomenuti Luka Grđić Bjelokosić kaže u navedenom djelu na 20. stranici, da se zbog vinopija dobrog cimskog vina ustalila u Mostaru poslovica "Nema Cima do Rima za pjanca i za kenjca".

 

Jedna od jako važnih historijskih građevina kod nas je starokršćanska – kasnoantička bazilika u Cimu, sjeverozapadnom dijelu Mostara na lokalitetu zvanom Crkvine. Ona datira između 4. i 6. vijeka.

==Stanovništvo==