Zapadni dijalekt: razlika između inačica

{{Štokavsko narječje}}

 

'''Zapadni dijalekt''' je novoštokavski dijalekt [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] i najrasprostranjeniji je među [[Hrvati|Hrvatima]] od sva četiri hrvatska [[Zapadnoštokavsko narječje|zapadnoštokavska]] dijalekta [[Štokavsko narječje|štokavskoga narječja]]. Ovim dijalektom apsolutnom večinom govore [[Hrvati]] a uz njih rabi ga i manji dio Bošnjaka u zapadnoj Bosni, drugi narodi u načelu ne rabe ovaj dijalekt kojeg ponajprije karakterizira ikavski refleks glasa ''jat'' te izuzetno velika bliskost sa [[Južnočakavski dijalekt|južnočakavskim dijalektom]] [[Čakavsko narječje|čakavskoga narječja]].

* refleks šta i prelazak samoglasnog -l u -o oko Mostara (to je sjever Zapadnohumskog, od tuda su dalmatinski, lički i bački Bunjevci)

* refleks šća i prelazak samoglasnog -l u -o (to su Livanjsko-vrbaski govori, koji su se npr. kasnije proširili do Dervente)

Prijelaz samoglasnog -l u -a ili -o su raspodijeljeni po isoglosi unutar zapadnohumskog pri čemu se nastavak na -a smatra "adrijanizmom", odnosno pojavom koja se obično događala bliže Jadranskom moru.<br>

Ti dijalekti su se u turskim migracijama ujednačili i napravili jedan dijalekt (iako sa štakavskim i šćakavskim poddijalektom).<br>

U Turskim migracijama su govornici ovog dijalekta napustili velike prostore na zapadu današnje BiH, te su na tim prostorima ostale samo rijetke enklave, ali su se zato proširili na nekoć čakavska područja zapadne Like, južnog Gorskog Kotara, sjeverne Dalmacije (prvenstveno Zagore), pojedine enklave u Slavoniji (oko Vuke) i Bosanskoj Posavini (oko Dervente) te na sjever Bačke (bunjevci). Također, čakavizirani govori ovog narječja su u jugozapadnoj istri (zapadnohumski i cetinsko-biokovski) stvorili novi dijalekt [[jugozapadni_istarski_dijalekt]].<br>

 

Ovaj dijalekt karakterizira ikavski refleks jata (originalno nastao jačanjem prvog dijela iz dvoglasa ie), prijelaz poluglasa u a, a samoglasnog -l i stražnjeg nazala u -u.