Homoseksualnost: razlika između inačica

Kao [[Seksualna orijentacija|orijentacija]], homoseksualnost se odnosi na <nowiki>''</nowiki>trajni uzorak ili određenje iskustva seksualne, osjećajne ili romantične privlačnosti<nowiki>''</nowiki> primarno ili isključivo prema osobama istoga spola. <nowiki>''</nowiki>Također se odnosi na individualan osjećaj osobnog i društvenog identiteta baziranog na tim privlačnostima, ponašanju koje ih izražava i na pripadnosti zajednici drugih koji dijele iste.<nowiki>''</nowiki><ref name=":2">"[http://www.apa.org/helpcenter/sexual-orientation.aspx Sexual Orientation, Homosexuality, and Bisexuality]",  ''[https://en.wikipedia.org/wiki/American_Psychological_Association APA]HelpCenter.org'', pristupljeno 30. ožujka 2010.</ref><ref name=":3">[http://www.courts.ca.gov/documents/Amer_Psychological_Assn_Amicus_Curiae_Brief.pdf "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) - APA California Amicus Brief  — As Filed"  ](PDF). p.  30. pristupljeno 21. prosinca 2010.</ref>

Što se tiče znanstvene suglasnosti, ne postoji konsenzus među znanstvenicima o pitanju zašto osoba razvija određenu seksualnu orijentaciju, no stručnjaci favoriziraju teorije bazirane na biologiji <ref name=":4">Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (lipanj 2004).  "[http://pediatrics.aappublications.org/content/113/6/1827.long Sexual orientation and adolescents]".  ''Pediatrics''  '''113'''  (6): 1827–32.  doi:[[doi:10.1542/peds.113.6.1827|10.1542/peds.113.6.1827]].  PMID  15173519.</ref> koje ukazuju na [[Genetika|genetičke]] i [[Epigenetika|epigenetičke]] faktore, rano okruženje u [[Maternica|maternici]] ili kombinaciju istih. <ref name=":0">"[http://www.rcpsych.ac.uk/workinpsychiatry/specialinterestgroups/gaylesbian/submissiontothecofe.aspx Submission to the Church of England’s Listening Exercise on Human Sexuality]". The Royal College of Psychiatrists. pristupljeno 13. lipnja 2013.</ref> Nema pouzdanih znanstvenih dokaza koji bi upućivali da odgoj roditelja ili iskustva u ranom djetinjstvu igraju ulogu u definiranju seksualne orijentacije, <ref name=":0" /> a kada se radi o istospolnom seksualnom ponašanju, zajednički ili srodni okoliš ne igraju nikakvu ulogu kod muškaraca i malu ulogu kod žena. <ref>Långström, N.; Rahman, Q.; Carlström, E.; Lichtenstein, P. (2008). "Genetic and Environmental Effects on Same-sex Sexual Behavior: A Population Study of Twins in Sweden".  ''Archives of Sexual Behavior''  '''39'''  (1): 75–80.  doi:[[doi:10.1007/s10508-008-9386-1|10.1007/s10508-008-9386-1]].  PMID  [https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18536986 18536986].  </ref> S druge strane, [[Psihijatrija|psihijatri]] i [[Psihologija|psiholozi]] koji su pobornici tzv. [[reparativna terapija|reparativne terapije]] koja je sagrađena na djelima začetnika [[Psihoterapija|psihoterapije]] [[Sigmund Freud|Freuda]], [[Carl Gustav Jung|Junga]], [[Alfred Adler|Adlera]] i [[Viktor Frankl|Frankla]], smatraju da je homoseksualnost izraz preusmjeravanja neadekvatno realizirane čežnje za istospolnim prijateljstvom s vršnjacima i za dubokim odnosom sa starijim pripadnicima istog [[Spol i rod|spol]]<nowiki/>a (roditeljima, učiteljima) u mladosti. <ref>Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (lipanj 2004).  "[http://books.google.hr/books?id=38HsJed6_T8C&pg=PR1&lpg=PR1&dq=narth+manual+unwanted&source=bl&ots=2yyUDjTOxq&sig=HNLxuXpfh_kS6x_-Q_prEZ7j4qA&hl=en&sa=X&ei=6cXTU_PvJMuM4gT5_YCQBQ&ved=0CB0Q6AEwAA#v=onepage&q=narth&f=false Julie Harren Hamilton, Ph.D., Philip J. Henry, PhD i dr., "Handbook of Therapy for Unwanted Homosexual Attractions: A Guide to Treatment"], 2009., str. 55 - 67</ref>

Dok neki smatraju homoseksualnu aktivnost neprirodnom<ref>Robinson, B. A. (2010).  "[http://www.religioustolerance.org/hom_fixe.htm Divergent beliefs about the nature of homosexuality]". Religious Tolerance.org. pristupljeno 12. rujna 2011.</ref><ref>Schlessinger, Laura (2010).  "[http://www.religioustolerance.org/hom_0078.htm Dr. Laura Schlessinger and homosexuality]". Religious Tolerance.org. pristupljeno 19. rujna 2012.</ref>, značajan broj istraživanja ukazuje da je homoseksualnost primjer normalne i prirodne varijacije u ljudskoj seksualnosti i sama po sebi ne predstavlja i nije izvor negativnih psiholoških efekata<ref>[http://new.paho.org/hq/index.php?option=com_content&task=view&id=6803&Itemid=1926 ""Therapies" to change sexual orientation lack medical justification and threaten health"]. Pan American Health Organization. pristupljeno 26. svibnja 2012.  arhivirano ovdje  [1].</ref><ref name=":11">"[http://web.archive.org/web/20130808032050/http://www.apa.org/helpcenter/sexual-orientation.aspx Sexual orientation, homosexuality and bisexuality]".American Psychological Association. Arhivirano 8. kolovoza 2013. pristupljeno 10. kolovoza 2013.</ref>. Većina se ljudi istospolne seksualnosti izjašnjava da su vrlo malo ili nimalo bili ili jesu u mogućnosti odabrati svoju seksualnu orijentaciju.<ref name=":11" /> Velik broj pripadnika znanstvene zajednice tvrdi kako nema dovoljno dokaza koji bi opravdali upotrebu [[Psihologija|psiholoških]] intervencija sa svrhom promjene seksualne orijentacije.<ref>American Psychological Association:  [http://www.apa.org/about/governance/council/policy/sexual-orientation.aspx Resolution on Appropriate Affirmative Responses to Sexual Orientation Distress and Change Efforts]</ref>

Kada se radi o brojnosti i učestalosti, postoje različita gledišta o kriterijima utvrđivanja broja ljudi koji se deklariraju kao gay ili lezbijka tj. onih koji su primarno homoseksualni u svom spolnom i romantičnom životu za razliku od onih osoba koje su neko vrijeme ili naizmjence imale istospolno seksualno ili romantično iskustvo. Broj osoba koji se javno deklariraju kao homoseksualne ovisi o prihvaćenosti i riziku od [[Stigmatizacija|stigmatizacije]] u društvu. Sigurno da broj osoba, koje se javno izjašnjavaju kao homoseksualne, ovisi o pravnom sustavu, odnosno jesu li homoseksualni odnosi kažnjivi zakonom <ref name=":6">LeVay, Simon  (1996).  ''Queer Science: [http://www.washingtonpost.com/wp-srv/style/longterm/books/chap1/queerscience.htm The Use and Abuse of Research into Homosexuality].''  Cambridge: The MIT Press  ISBN 0-262-12199-9</ref>; uz to postoje osobe koje ne žele svoju egzistenciju obilježavati deklariranjem, bilo iz osobnih razloga ili pak zbog toga što u nju nisu posve sigurne ([[seksualna fluidnost]]).<ref>[http://www.psych.utah.edu/people/people/diamond/Publications/Was%20it%20a%20Phase.pdf "Was it a phase? Young women's relinquishment of lesbian/bisexual identities over a 5-year period."] Diamond, Lisa M., Journal of Personality and Social Psychology, Vol 84(2), Feb 2003, 352-364.]</ref> Politički uvjeti su tek u najnovije vrijeme, i to samo u nekim zemljama, takvi da je postalo moguće formirati statističke obrasce koji su omogućili upisivanje homoseksualnih sklonosti kao identitetskih određenja.

Osim kod anatomski modernog čovjeka (lat. ''Homo sapiens sapiens'') homoseksualno je ponašanje također zabilježeno i promatrano kod [[Homoseksualno ponašanje kod životinja|mnogih drugih životinjskih vrsta]]. <ref>[http://www.sciencedaily.com/releases/2009/06/090616122106.htm Science Daily: Same-Sex Behavior Seen In Nearly All Animals] </ref><ref>''[http://www.news-medical.net/news/2006/10/23/20718.aspx 1,500 animal species practice homosexuality]''[[1,500 animal species practice homosexuality.  The Medical News, 23. listopada 2006|.  ''The Medical News'', 23. listopada 2006.]]</ref><ref>Sommer, Volker & Paul L. Vasey (2006), Homosexual Behaviour in Animals, An Evolutionary Perspective.Cambridge University Press, Cambridge.  [[ISBN 0-521-86446-1]]</ref><ref>[https://en.wikipedia.org/wiki/Homosexuality#CITEREFBagemihl1999 (Bagemihl 1999)]</ref><ref>Harrold, Max (16. veljače 1999).  [http://www.thefreelibrary.com/Biological+Exuberance:+Animal+Homosexuality+and+Natural+Diversity.-a053877996 "Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity"].  The Advocate, reprinted in Highbeam Encyclopedia. pristupljeno 10. rujna 2007.</ref>

[[File:Hyakinthos.jpg|thumb|239x239px|''[[Zefir]]  ''i''  [[Hijacint]], 480 pr.n.e.'']]

[[Riječ]] ''homoseksualan ''je spoj grčkog i latinskog gdje prvi dio potječe od grčkog ὁμός homos, 'isto' (nije povezano s latinskim homo, 'čovjek', kao u [[Homo sapiens]]) te se odnosi na seksualne aktivnosti i privlačnost među pripadnicima istog spola.<ref>Room, Adrian (1986).  ''A Dictionary of True Etymologies''. p.  84.  ISBN  [https://en.wikipedia.org/wiki/Special:BookSources/978-0710203403 978-0710203403.]</ref><ref>Statt, David A. (2004).  ''A Student's Dictionary of Psychology''. Psychology Press. p.  93.  ISBN  [https://en.wikipedia.org/wiki/Special:BookSources/978-1841693422 978-1841693422.]</ref> Prvo je pojavljivanje te riječi u tiskanom obliku zabilježeno u njemačkom [[Pamflet|pamfletu]] iz 1869. austrijskog autora Karl-Marie Kertbenyija koji ga je tada objavio anonimno. <ref>"[http://www.glbtq.com/social-sciences/kertbeny_km.html Karl-Maria Kertbeny: The Coinage and Dissemination of the Term]",  ''glbtq.com'', pristupljeno 12. lipnja 2012.</ref> U njemu se bunio protiv pruskog anti-sodomskog zakona.<ref>Feray Jean-Claude, Herzer Manfred (1990). "Homosexual Studies and Politics in the 19th Century: Karl Maria Kertbeny".  ''Journal of Homosexuality''  '''19''': 1.</ref> 1886. je [[Richard von Krafft-Ebing]] upotrijebio izraze ''homoseksualnost ''(njem. Homosexualität) i ''heteroseksualnost ''(njem. Heterosexualität)'' ''u svojoj knjizi ''[[Psychopathia Sexualis]]. ''Njegova je knjiga bila toliko popularna i kod laika i kod liječnika da su izrazi <nowiki>''</nowiki>heteroseksualnost<nowiki>'' i ''</nowiki>homoseksualnost<nowiki>''</nowiki> postali najšire prihvaćeni izrazi za varijacije [[seksualna orijentacija|seksualne orijentacije]].<ref>[http://www.glbtq.com/social-sciences/krafft_ebing_r.html Krafft-Ebing, Richard von (1840-1902)].  ''glbtq.com''</ref><ref>"[http://www.kino.com/psychopathia/history.html Psychopathia Sexualis]",  ''Kino.com'', pristupljeno 7. rujna 2007.</ref>

[[Kinseyjeva ljestvica|Kinseyeva skala]] (također zvana eng.  Heterosexual-Homosexual Rating Scale<ref>[http://www.kinseyinstitute.org/research/ak-hhscale.html "Kinsey's Heterosexual-Homosexual Rating Scale]". The  Kinsey Institute. pristupljeno 8. rujna 2011.</ref>) pokušava opisati seksualnu povijest osobe ili epizode seksualne aktivnosti u određenom vremenu. Skala počinje s 0 što se odnosi na isključivo heteroseksualno ponašanje i završava sa 6 što označava isključivo homoseksualno ponašanje. Kinsey je u svojim djelima tzv. Kinseyjevim izvještajima koristio i oznaku <nowiki>''X''</nowiki> za [[aseksualnost]].<ref>(Male volume, Table 141; Female volume, page 472)</ref><ref>Mary Zeiss Stange, Carol K. Oyster, Jane E. Sloan (2011).  ''[http://books.google.com/books?id=bOkPjFQoBj8C&pg=PA158&dq=Kinsey+and+asexuality+Encyclopedia+of+Women+in+Today%27s+World&hl=en&sa=X&ei=Ae_sTuuxKYfg2QWJ4bGlDw&sqi=2&ved=0CDAQ6AEwAA#v=onepage&q&f=falsee Encyclopedia of Women in Today's World]''. Sage Pubns. p.  2016.  ISBN  1-4129-7685-5. pristupljeno 17. prosinca 2011.</ref>

Američko psihološko društvo i Američko psihijatrijsko društvo (eng.  American Psychological Association i American Psychiatric Association) komentiraju seksualnu orijentaciju na sljedeći način:

<nowiki>''</nowiki>Seksualna orijentacija se često definira kao karakteristika individue kao što je to i biološki [[Spol i rod|spol]], rodni identitet ili dob. Ta je perspektiva nepotpuna jer seksualna orijentacija nužno uključuje veze s drugim individuama. Seksualni čini i romantička privlačnost su kategorizirani kao homoseksualni ili heteroseksualni s obzirom na biološki spol individua međusobno uključenih u njih. Doista, individue izražavaju svoju homoseksualnost, heteroseksualnost ili biseksualnost interakcijom ili željom za interakcijom s drugim osobama. Te interakcije uključuju i jednostavne radnje kao što su držanje za ruke ili ljubljenje. Shodno tome, seksualna je orijentacija povezana i s osobnim vezama koje ljudska bića ostvaruju s drugim ljudima kako bi zadovoljili svoje potrebe za ljubavlju, povezivanjem i intimnošću. U kontekstu seksualnog ponašanja te veze obuhvaćaju neseksualne fizičke aktivnosti, zajedničke ciljeve i vrijednosti, međusobnu podršku i predanost.<nowiki>''</nowiki><ref>"[http://www.courts.ca.gov/documents/Amer_Psychological_Assn_Amicus_Curiae_Brief.pdf Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) – APA California Amicus Brief  — As Filed]"  (PDF). p.  30. pristupljeno 21. prosinca 2010.</ref>

[[File:Johanna Sigurdardottir, statsminister Island. Nordiska radets session 2011 i Kopenhamn.jpg|thumb|[[Jóhanna Sigurðardóttir]], bivša premijerka [[Island]]<nowiki/>a, bila je prva otvoreno gay političarka na čelu neke vlade u moderno doba.<ref>Moody, Jonas (30. siječnja 2009).  "''Iceland Picks the World's First Openly Gay PM''".  ''TIME''. pristupljeno 13. studeni 2013.</ref>|250x250px]]

Izlaženje iz ormara (eng. coming out ili žargon <nowiki>''outanje''</nowiki>) je fraza koja se odnosi na razotkrivanje vlastite seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te je opisano i doživljeno kao psihološki proces ili čak psihološko putovanje.<ref>"[http://utahpridecenter.org/index.php?option=com_content&task=view&id=25&Itemid=44 Coming Out: A Journey]". Utahpridecenter.org. pristupljeno 22. srpnja 2012.</ref> Općenito, izlaženje iz ormara opisuje se kroz 3 faze. Prva je faza da pojedinac upozna samog sebe i svoju seksualnost, a ta spoznaja proizlazi iz svjesne otvorenosti prema istospolnim vezama.<ref>In a joint statement with other major American medical organizations, the APA says that "different people realize at different points in their lives that they are heterosexual, gay, lesbian, or bisexual".  "[http://web.archive.org/web/20070807205013/http://www.apa.org/pi/lgbc/publications/justthefacts.html Just the Facts About Sexual Orientation & Youth: A Primer for Principals, Educators and School Personnel]". American Academy of Pediatrics, American Counseling Association, American Association of School Administrators, American Federation of Teachers, American Psychological Association, American School Health Association, The Interfaith Alliance, National Association of School Psychologists, National Association of Social Workers, National Education Association. 1999. Arhivirano 7. kolovoza 2007. pristupljeno 28. kolovoza 2007.</ref> To se često opisuje kao unutarnje razotkrivanje, a druga se faza odnosi na odluku pojedinca da svoju seksualnost obznani drugima npr. roditeljima, prijateljima i kolegama. Treća se faza odnosi na življenje otvoreno kao [[LGBT]] osoba.<ref>"[http://web.archive.org/web/20071102101657/http://dev.hrc.org/issues/3333.htm The Coming Out Continuum]",  ''Human Rights Campaign'', arhivirano 2. studenog 2007., pristupljeno 4. svibnja 2007.</ref> To se obično događa u srednjoškolskom ili fakultetskom razdoblju, a čest je slučaj da osoba razotkrije svoju seksualnost određenim pripadnicima društva, ali ne i vlastitoj obitelji - najčešće iz straha od neprihvaćanja.<nowiki/>

Prema istraživanju objavljenom u  časopisu ''Journal of Sex Research'' razvoj lezbijskog, gay ili biseksualnog (LGB) identiteta složen je i vrlo često težak proces. Za razliku od drugih manjinskih grupa, kao što su etničke i rasne manjine, većina LGB osoba nije odgojeno u zajednici koja bi se sastojala od osoba od kakvih su učili o vlastitom identitetu i koje bi poticale te podržavale taj identitet. U većini slučajeva LGB osobe su odrasle u društvenom okruženju koje je ili ignorantno ili otvoreno neprijateljsko prema homoseksualnosti.<ref>Rosario, M., Schrimshaw, E., Hunter, J., & Braun, L. (veljača 2006). Sexual identity development among lesbian, gay, and bisexual youths: Consistency and change over time.  ''Journal of Sex Research'', 43(1), 46–58. pristupljeno 4. travnja 2009., from PsycINFO database.</ref>

Istaknuti političari, zvijezde, vojne osobe i članovi [[Kler|klera]] su razotkriveni u javnosti - tuđom zlobom ili pak motivirani vlastitim političkim i moralnim stavovima. Mnogi se protive takvoj praksi kada se radi o javnim osobama<ref>Maggio, Rosalie (1991),  ''The Dictionary of Bias-Free Usage: A Guide to Nondiscriminatory Language'', Oryx Press, p.  208,  ISBN  0-89774-653-8</ref> dok neki potiču razotkrivanje javnih osoba koje koriste svoje pozicije i utjecaj kako bi naštetili drugim gay osobama.<ref>Tatchell, Peter (23. travnja 2007.),  "[http://www.newstatesman.com/life-and-society/2007/04/human-rights-gay-outing-outed Outing hypocrites is justified]",  ''The New Statesman'', pristupljeno 4. svibnja 2007.</ref>  

Početkom dvadesetog stoljeća oni koji su pisali o homoseksualnoj orijentaciji obično su smatrali da je ona intrinzično povezana sa spolom osobe npr. mislilo se da će osoba ženske građe, koju privlače druge osobe ženske građe, imati muževne atribute i obrnuto.<ref>Minton, H. L. (1986).  ''Femininity in men and masculinity in women: American psychiatry and psychology portray homosexuality in the 1930s'',[[:en:Journal_of_Homosexuality|Journal of Homosexuality]], 13(1), 1–21.<br>

<nowiki>*</nowiki>Terry, J. (1999).  ''An American obsession: Science, medicine, and homosexuality in modern society.''Chicago: University of Chicago Press</ref> No, to je viđenje seksualne orijentacije kao seksualne inverzije dovedeno u pitanje pa u drugoj polovici dvadesetog stoljeća dolazi do značajnog porasta broja zagovaratelja rodnog identiteta kao fenomena koji je odvojen od seksualne orijentacije.

Unatoč tome, istraživanja J. Michaela Baileya i K.J. Zuckera su pokazala kako većina gay muškaraca i lezbijka priznaje kako su tijekom djetinjstva bili rodno-nepotvrdni što bi značilo da gay muškarci smatraju kako su u djetinjstvu bili feminizirani.<ref>Bailey, J.M., Zucker, K.J. (1995),  ''Childhood sex-typed behavior and sexual orientation: a conceptual analysis and quantitative review.''  Developmental Psychology 31(1):43</ref>   

Istraživanje L. Diamond iz 2008. god., gdje je praćeno 79 mladih ne-heteroseksualnih žena tijekom 10- godišnjeg razdoblja, pokazuje značajnu fluidnost u biseksualnim, nedeklariranim i lezbijskim privlačnostima, ponašanjima i identitetima: čak je 2/3 tih učesnica promijenilo seksualnu orijentaciju. Većinom se opaža promjena iz isključivo istospolne u biseksualnu orijentaciju. Autorica zaključuje da "ovakvi nalazi pokazuju da je razlika između lezbijstva i biseksualnosti prije pitanje mjere, nego pitanje vrste".<ref>[http://www.glhv.org.au/files/Female_bisexuality_results_from_a_10-year_study_0.pdf Diamond, Lisa M. (siječnja 2008).  ''Female bisexuality from adolescence to adulthood: Results from a 10-year longitudinal study.'']  (PDF)  '''44'''  (1).  Developmental Psychology. pp.  5–14.  doi:10.1037/0012-1649.44.1.5.PMID  18194000.</ref><ref>"'''Bisexual women  – new research findings'''". Women's Health News. 17. siječnja 2008.</ref>

Ljudi homoseksualne orijentacije mogu izraziti svoju seksualnost na brojne načine i pokazati je ili ne u svojem ponašanju. Mnogi imaju seksualne veze predominantno s ljudima njihovog rodnog identiteta, iako neki stupaju u vezu s onima suprotnog roda, biseksualne veze ili žive u celibatu. Istraživanje pokazuje da mnoge lezbijke i gay muškarci žele te uspijevaju u postizanju posvećene i trajne veze. Ankete također pokazuju da između 40% i 60% gay muškaraca te između 45% i 80% lezbijka su trenutačno uključeni u romantičnu vezu.<ref name=":1">"Resolution on Sexual Orientation and Marriage – Research Summary".  American Psychological Association. pristupljeno 4. listopada 2012.</ref> Osim toga, pokazuju da su partneri u između 18% i 28% gay parova te između 8% i 21% lezbijskih parova u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u živjeli zajedno 10 ili više godina.<ref name=":1" />

26. lipnja 2015. [[Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država]] proglasio je presudom u slučaju ''Obergefell v. Hodges'' zabrane istospolnih brakova neustavnim čime je gay parovima omogućio pravo na legalno sklapanje braka na teritoriju svih 50 saveznih država SAD-a. Presuda je donijeta preglasavanajem, pri čemu je 4 od ukupno 9 sudaca glasovalo protiv, uključujući i samog predsjednika Vrhovnog suda, konzervativca Johna Robertsa. Suci koji su bili "za" odluku na kraju obrazloženja presude iznose objašnjenje da osobe istog spola teže pravu na brak i da je "njihova nada da ne budu osuđeni da žive u osamljenosti,svojem isključenimišljenju izistaknuo najstarijihkako ustanovazagovornici civilizacije.istospolnih Onibrakova traže jednako dostojanstvo u očima zakona. Ustav im daje takvoimaju pravo". Suciodluku kojisuda suslaviti "protiv",kao napisalinovi sunačin izdvojenaiskazivanja mišljenjaprivrženosti u kojima prigovaraju svojih petero kolegapartneru, koji su glasovali "za",ali da suUstav prisvojilinije uloguimao zakonodavcaništa kojus prematim Ustavu SAD zapravo ima Kongres, te dajer se ustavnenjegove odredbe iz 19. stoljeća doista neteško mogu čitatitumačiti nau načinkorist kaohomoseksualnih da bi štitile bilo kakav drugi brak izuzev tradicionalnog braka između muškarca i ženebrakova. "Ukoliko ste jedan od mnogih Amerikanaca - bilo koje seksualne orijentacije - koji podupiru širenje istospolnog braka, svakako slavite današnju odluku. Slavite postignuće željenog cilja. Slavite priliku za novi način iskazivanja privrženosti partneru. Slavite dostupnost novih prava. Ali nemojte slaviti Ustav. On nije imao ništa s tim", završne su riječi izdvojenog mišljenja predsjednika Vrhovnog suda SAD J. Robertsa. <ref><nowiki>''</nowiki>[http://www.washingtonpost.com/politics/gay-marriage-and-other-major-rulings-at-the-supreme-court/2015/06/25/ef75a120-1b6d-11e5-bd7f-4611a60dd8e5_story.html Supreme Court rules gay couples nationwide have a right to marry]<nowiki>''</nowiki>, pristupljeno 26. lipnja 2015.</ref><ref>[http://www.supremecourt.gov/opinions/14pdf/14-556_3204.pdf Prikaz slučaja Obergefel v. Hodges] (presuda, sažetak i izdvojena mišljenja) službene stranice Vrhovnog suda SAD, lipanj 2015., v. str. 28. presude, te str. 10, 16 i 29 izdvojenog mišljenja Predsjednika suda J. Robertsa</ref> U raspravi koja se potkraj travnja i početkom svibnja održavala pred Vrhovnim sudom u Washingtonu Sudac, američkog vrhovnog suda Antonin Scalia upozoravao je da ako američki Vrhovni sud odluči da je homoseksualni ‘brak’ pravo koje jamči Ustav SAD-a, država će moći tražiti od katoličkih svećenika da ‘vjenčavaju’ istospolne parove ili sklapanje katoličkog braka više neće imati nikakvu pravnu težinu pred institucijama američke države16. Skrenuo je pozornost da ćestudenog u slučaju da Vrhovni sud odluči da[[Irska|Irskoj]] je gayna ‘brak’snagu ustavnostupio pravo, katolički svećenici kao i predstavnici drugih vjera morati sklapati takve ‘brakove’ ili će snositi posljedice. Do tada je svaka savezna država dopuštala vjerskim službenicima vjenčavati parove i pri tome priznavati brakove sklopljene u vjerskim organizacijama, a Scalia je upozorio da će se to promijeniti ako se odluči da države imaju ustavnu obvezu dopuštati vjenčavanje dva muškarca ili dvije žene. Kolege su mu protuargumentirale da se to neće dogoditi i da američki zakon predviđa slobodno ispovijedanje vjere u svojoj Povelji[[Zakon]] o ljudskim[[Istospolni pravima.brak|istospolnim Scalia je dao jači protuargumentbrakovima]], ponovivšišest damjeseci odlukanakon Vrhovnogpovijesnog suda o uzdizanju prava na gay ‘brak’ na ustavnu razinu to mijenja te da u takvim slučajevima izuzeće zbog vjerske slobode više ne vrijedi i da brakovi sklopljeni u vjerskim organizacijama koje ne žele ‘vjenčavati’ gay parove više neće imati nikakvu pravnu težinu pred državom. Zbog toga će neke ‘liberalne’ vjerske organizacije, poput Episkopalne crkve koja priznaje gay ‘brakove’, biti favorizirane pred državom u odnosu na one koji ih ne priznaju, što će za posljedicu imati da će moguća odluka Vrhovnog suda ugroziti vjerske slobode i ravnopravnost vjerskih zajednica. Zbog[[Referendum|referenduma]] togakojim je ScaliaIrska jasnopostala daoprva dozemlja znanja da će glasovati protiv nametanja obveze državama da priznaju gay ‘brakove’, jer ne želi dati državi pravo da dovede nekoga u situaciju da djeluje protiv svoje savjesti. Izrazio je zabrinutost “Brine me koliko je mudro da ovaj sud kroz Ustav nameće obvezu djelovanjasvijeta koja je neprihvatljivaplebiscitom mnogimsa građanima62% zbogglasova vjerskihprihvatila razloga.istospolne Vjerske zajednice sigurno neće nakon takve odluke promijeniti stajalište o tome što brak jeste”brakove.<ref><nowiki>''</nowiki>[http://www.bitnovijesti.rtl.nethr/vijestinovosti/drzavasvijet/1830511/sest-bimjeseci-uskorood-moglapovijesnog-tjeratirefereduma-katolickeu-svecenikeirskoj-dana-snagu-stupio-zakon-o-vjencavajuistospolnim-homoseksualcebrakovima/ DržavaŠest bimjeseci uskorood moglapovijesnog tjeratirefereduma: katoličkeu svećenikeIrskoj dana ‘vjenčavaju’snagu homoseksualcestupio Zakon o istospolnim brakovima]<nowiki>''</nowiki> pristupljeno 16. studenog 2015.</ref>

Istraživanja su pokazala kako su istospolni i heteroseksualni parovi ekvivalentni kada se radi o mjerenju zadovoljstva i predanosti u vezama, da su dob i rod relevantniji indikatori zadovoljstva od seksualne orijentacije i da ljudi, koji su heteroseksualni, i oni, koji su homoseksualni, dijele usporediva očekivanja i ideale o ljubavnim vezama.<ref>"[http://www.eurekalert.org/pub_releases/2008-01/apa-elo011708.php Relationship Satisfaction and Commitment]". Eurekalert.org. 22. siječnja 2008. pristupljeno 24. kolovoza 2010.</ref><ref>Duffy, S.M/; C.E. Rusbult (1985).  "[http://www.labmeeting.com/paper/17688909/duffy-rusbult-1985-satisfaction-and-commitment-in-homosexual-and-heterosexual-relationships Satisfaction and commitment in homosexual and heterosexual relationships]".  ''Journal of Homosexuality''  '''12'''  (2): 1–23.doi:10.1300/J082v12n02_01.  PMID  3835198. pristupljeno 29. srpnja 2009.</ref><ref>Charlotte, Baccman; Per Folkesson, Torsten Norlander (1999).  "[http://www.sbp-journal.com/index.php/sbp/article/view/976 Expectations of romantic relationships: A comparison between homosexual and heterosexual men with regard to Baxter's criteria]".''Social Behavior and Personality''. pristupljeno 4. listopada 2012.</ref>

</ref> [[Hrvatski sabor]] je 15. srpnja 2014. usvojio [[Zakon]] o životnom partnerstvu osoba istog spola čime su se istospolnim parovima omogućila sva prava koja uživaju bračni partneri osim prava na [[posvajanje djece]] (međutim taj zakon u čl. 40. - 49. uređuje ''roditeljsku'' i tzv. ''partnersku skrb'' nad tuđim biološkim djetetom). Istospolni parovi će sukladno zakonu sklapati životno partnerstvo pred matičarom/kom <nowiki>''</nowiki>čime će [[Republika Hrvatska]] i na simbolični način obje obiteljske zajednice,  brak i životno partnerstvo, tretirati jednako.<nowiki>''</nowiki><ref><nowiki>''</nowiki>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/sabor-usvojio-zakon-o-zivotnom-partnerstvu-osoba-istog-spola-950588 Sabor usvojio Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola']' pristupljeno 10.08.2014.

[[File:Male Couple With Child-01.jpg|thumb|250x250px|Gay par s djetetom.]]Znanstvena istraživanja uglavnom skladno ukazuju da su homoseksualni roditelji jednako sposobni kao i heteroseksualni, te da su njihova djeca jednako psihološki zdrava i prilagođena kao i djeca koju su odgajali heteroseksualni roditelji.<ref>''"Marriage of Same-Sex Couples  – 2006 Position Statement Canadian Psychological Association"''  (PDF). pristupljeno 2. rujna 2012.

</ref><ref>"Elizabeth Short, Damien W. Riggs, Amaryll Perlesz, Rhonda Brown, Graeme Kane: Lesbian, Gay, Bisexual and Transgender (LGBT) Parented Families  – A Literature Review prepared for The Australian Psychological Society"  (PDF). pristupljeno 5. studenog 2010.

</ref><ref>"[[romantika|Brief of the American Psychological Association, The California Psychological Association, The American Psychiatric Association, and the American Association for Marriage and Family Therapy as Amici Curiae in support of plaintiff-appellees]]"  (PDF). pristupljeno 21. prosinca 2010.

</ref> Prema nekim pregledima znanstvene literature nema dokaza za suprotno<ref>"[[seksualnost|Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) – APA California Amicus Brief  — As Filed]]"(PDF). p.  30. pristupljeno 21. prosinca 2010.

</ref><ref>Pawelski JG, Perrin EC, Foy JM, et al. (srpanj 2006). "The effects of marriage, civil union, and domestic partnership laws on the health and well-being of children".  Pediatrics  [[Spol i rod|118]]  (1): 349–64.doi:1[[Seksualna orijentacija|0.1542/peds.2006-1279]].PMID  16818585.

</ref><ref>Herek GM (rujan 2006).  "Legal recognition of same-sex relationships in the United States: a social science perspective".  The American Psychologist  61(6): 607–21.  doi:10.1037/0003-066X.61.6.607.PMID  16953748.

</ref><ref>"[[Heteroseksualnost|Brief presented to the Legislative House of Commons Committee on Bill C38 by the Canadian Psychological Association – 2. lipnja 2005.]]"  (PDF). pristupljeno 2. rujna 2012.

</ref>, 2012. piše kako su dosadašnja istraživanja redom nepouzdana zbog malih i nehomogenih uzoraka na kojima su rađena, nepostojanja usporednih grupa djece, ograničenih i kontradiktornih podataka i drugih razloga. Stoga on zaključuje da navedene "''snažne tvrdnje, uključujući one koje su došle iz Američke psihijatrijske asocijacije, nisu empirički potvrđene''".<ref>'''Marks, L. (2012).   Same-sex parenting and children’s outcomes:   A closer examination of the American Psychological Association’s Brief on Lesbian and Gay Parenting.'''   [[reparativna terapija|Social Science Research, 41,  ]]735-751.

<nowiki>''</nowiki>In this context, it is of great note that Loren Marks, a Louisiana State University Associate Professor, earlier was disallowed from giving expert testimony in a Proposition 8-related case when, under questioning,  he admitted  he had cherry-picked information from studies he had not read, and that he knew nothing about same-sex couples.<nowiki>''</nowiki>

</ref>) prikuplja već u lipnju 2012. godine (isti mjesec kada je objavljen objave Regnerusovog članka) potpise 200 znanstvenika koji kritiziraju znanstveni časopis ''Social Science Research'' što je uopće odlučio objaviti rad Marka Regnerusa.<ref>[[Viktor Frankl|200 researchers respond to Regnerus  paper]], "Family Inequality", 29.6.2012.

</ref><ref>[http://familyinequality.wordpress.com/2013/10/11/the-douglas-allen-study-of-canadian-children-of-gaylesbian-parents-is-worthless/ The Douglas Allen study of Canadian children of gay/lesbian parents is  worthless], pristupljeno 20. studenog 2014.</ref> Ove prigovore protiv Allenove studije iznose Philip N. Cohen i njegovi ko-autori Andrew J. Perrin i Neal Caren u znanstvenom članku objavljenom 2013. godine u "Journal of Gay & Lesbian Mental Health".<ref>[http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/19359705.2013.772553#.VG4RVTSG-QA "Are Children of Parents Who Had Same-Sex Relationships Disadvantaged? A Scientific Evaluation of the No-Differences Hypothesis"], Andrew J. Perrin, Philip N. Cohen i Neal Caren, "Journal of Gay & Lesbian Mental Health", Vol. 17, br. 3, 2013, pristupljeno 20. studenog 2014.</ref>

Neka istraživanja koja su prošla uz manje javnih prijepora ukazuju kako su djeca homoseksualnih roditelja tolerantnija i da će kasnije u životu vrlo vjerojatno biti otvorenija prema homoerotičkim vezama - djelomično zbog genetike (80% djece odgojene od strane homoseksualnih roditelja u SAD-u nisu posvojena, već su rezultat heteroseksualnih veza<ref>DONALDSON JAMES, SUSAN (23. lipnja 2011.)."Census 2010: One-Quarter of Gay Couples Raising Children".  ''ABC News''. pristupljeno 11. srpnja 2013. "Still, more than 80 percent of the children being raised by gay couples are not adopted, according to Gates."

</ref>) i procesa [[Socijalizacija|socijalizacije]] (djeca obično odrastaju u relativno tolerantnijim školama, susjedstvima i socijalnim okruženjima koja su manje heteroseksistička), iako se velika većina djece odgojene od strane istospolnih parova deklarira heteroseksualno.<ref>Stacey J, Biblarz TJ (2001).  "[[lezbijka|(How) Does the Sexual Orientation of Parents Matter?]]"  (PDF).  ''American Sociological Review''  [[gay|66]]  (2): 159–183.doi:10.2307/2657413. "This may be partly due to genetic and family socialization processes, but what sociologists refer to as "contextual effects" not yet investigated by psychologists may also be important...even though children of lesbian and gay parents appear to express a significant increase in homoeroticism, the majority of all children nonetheless identify as heterosexual, as most theories across the essentialistt" to "social constructionist" spectrum seem (perhaps too hastily) to expect."

</ref> Recenzija Charlotte J. Patterson za Američko psihološko društvo 2005. je zaključila da postojeći podaci ne pokazuju više stope homoseksualnosti među djecom istospolnih parova.<ref>American Psychological Association  ''Lesbian & Gay Parenting''

</ref> Jedno je istraživanje pokazalo kako postoji veća vjerojatnost da će djeca gay i lezbijskih roditelja željeti posvojiti ne-heteroseksualne osobe, posebice kćeri lezbijskih roditelja.<ref>Schumm, W. R. (2010). "Children of Homosexuals More Apt to Be Homosexuals? A Reply to Morrison and to Cameron Based on an Examination of Multiple Sources of Data".  '''Journal of Biosocial Science'''  [[diskriminacija|42]]  (6): 721–742.  doi:1[[seksulana tečnost|0.1017/S0021932010000325]].PMID  20642872.  

1948. i 1953. Alfred Kinsey je iznio podatke da je gotovo 46% muških ispitanika seksualno reagiralo na osobe oba spola tijekom odrasle dobi, a 37% ih je imalo barem jedno homoseksualno iskustvo; nešto više od 10% muških ispitanika je pokazivalo znatnu (makar ne isključivo homoseksualnu) spolnu privučenost osobama istog spola.<ref>Sexual Behavior in the Human Male, p. 656</ref><ref>Harford, Tim (1. listopada 2010.).  "[http://www.bbc.co.uk/programmes/b00tznbk More or Less examines Office for National Statistics figures on gay, lesbian and bisexual people]". BBC.</ref> John Tukey je kritizirao njegovu metodologiju navodeći da je koristio njemu odgovarajuće uzorke ispitanike umjesto da ih je birao potpuno slučajno.<ref>David Leonhardt  (28. srpnja 2000.). "John Tukey, 85, Statistician; Coined the Word 'Software'".''The New York Times''.</ref><ref>"[http://www.swlearning.com/quant/kohler/stat/biographical_sketches/bio15.1.html Biography 15.1,  ''John W. Tukey''  (1915–2000)]". pristupljeno 19. svibnja 2009.  John Tukey criticizes sample procedure</ref> Kasnija revizija anketnog materijala koja je provedena u organizaciji ''[[Institut Kinsey|Kinsey Institute]]'' pokušala je eliminirati pristranost u biranju uzorka ispitanika, ali se rezultati nisu bitno razlikovali od onih koje je 1940.- ih godina iznio sam A. Kinsey.<ref>"[http://www.kinseyinstitute.org/publications/duberman.html Book Review by Martin Duberman,  ''The Nation'', 3. studenog 1997.]".  Martin Duberman on Gebhart's "cleaning" of data</ref> Opsežno (na 50.000 ispitanika) znanstveno istraživanje provedeno 2002. godine u organizaciji federalnih zdravstvenih vlasti u SAD, ukazuje ipak manje podatke: među muškim ispitanicima u dobi 15 - 44 godina prijavilo je njih 6,5 posto da su bilo kada u životu imali oralne ili analne seksualne odnose s drugim muškarcem <ref>"[http://www.cdc.gov/nchs/data/ad/ad362.pdf Sexual Behavior and Selected Health Measures: Men][http://www.cdc.gov/nchs/data/ad/ad362.pdf and Women 15–44 Years of Age, United States, 2002]", William D. Mosher, Ph.D.; Anjani Chandra, Ph.D. i Jo Jones, Ph.D., Division of Vital Statistics, "Advance Data" br. 362, 15.9.2005.

Prema opsežnim istraživanjima 2-11% ljudi je imalo nekakav oblik istospolnog seksualnog kontakta tijekom života.<ref>Billy JO, Tanfer K, Grady WR, Klepinger DH (1993). "The sexual behavior of men in the United States".  ''Family Planning Perspectives''  '''25'''(2): 52–60.  doi:[[doi:10.2307/2136206|10.2307/2136206]].JSTOR  2136206.  PMID  8491287.</ref><ref>Binson, Diane; Michaels, Stuart; Stall, Ron; Coates, Thomas J.; Gagnon, John H.; Catania, Joseph A. (1995). "Prevalence and Social Distribution of Men Who Have Sex with Men: United States and Its Urban Centers".  ''The Journal of Sex Research''  '''32'''  (3): 245–54.doi:[[doi:10.1080/00224499509551795|10.1080/00224499509551795]].  JSTOR  3812794</ref><ref>Laumann, E. O., Gagnon, J. H., Michael, R. T., & Michaels, S. (1994).  ''The social organization of sexuality: Sexual practices in the United States.''Chicago: University of Chicago Press</ref><ref>Johnson AM, Wadsworth J, Wellings K, Bradshaw S, Field J (prosinac 1992). "Sexual lifestyles and HIV risk".  ''Nature''  '''360'''  (6403): 410–2.doi:[[doi:10.1038/360410a0|10.1038/360410a0]].  PMID  1448163.</ref><ref>Fay RE, Turner CF, Klassen AD, Gagnon JH (siječnja 1989). "Prevalence and patterns of same-gender sexual contact among men".  ''Science''  '''243'''  (4889): 338–48.doi:1[[doi:10.1126/science.2911744|0.1126/science.2911744]].  PMID  2911744.</ref> Taj se postotak penje na 16-21% kad se uz kontakt uzima u obzir i istospolna privlačnost i/ili ponašanje.<ref>Hope, Debra A, ed. (2009).  ''Contemporary Perspectives on Lesbian, Gay, and Bisexual Identities''. Nebraska Symposium on Motivation  '''54'''.doi:[[doi:10.1007/978-0-387-09556-1|10.1007/978-0-387-09556-1]].  ISBN  978-0-387-09555-4</ref> U istraživanju iz 2006. 20% ispitanika se anonimno izjasnilo da su barem jednom iskusili homoseksualne osjećaje, iako ih se tek 2-3% deklariralo kao homoseksualci<ref>McConaghy et al., 2006</ref>. Ono iz 1992. je pokazalo da je 6.1% muškaraca u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] imalo homoseksualno iskustvo, dok je taj broj u [[Francuska|Francuskoj]] bio 4.1%<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9E0CE0D91E3EF93BA35751C1A964958260&sec=&spon=&pagewanted=all Sexual Behavior Levels Compared in Studies In Britain and France]</ref>. Prema jednoj anketi iz 2008. 13% Britanaca je imalo nekakav istospolni seksualni kontakt dok ih se tek 6% izjasnilo homoseksualnim ili biseksualnim<ref>"[http://www.guardian.co.uk/lifeandstyle/2008/oct/26/relationships Sex uncovered poll: Homosexuality]". London: Guardian. 26. listopada 2008. pristupljeno 24. kolovoza 2010.</ref>; kasnije istraživanje provedeno na 245 tisuća ispitanika, "Integrated Household Survey April 2011 to March 2012" iskazuje da u toj zemlji 1,5 posto ljudi sebe smatraju bilo homoseksualcima, bilo biseksualcima, bilo lezbijkama; najviše je takvih osoba - 2,7 posto - među adolescentima (starosti 16-24 godine).<ref> [http://www.ons.gov.uk/ons/dcp171778_280451.pdf] "Integrated Household Survey April 2011 to March 2012" (UK)</ref> Nije razjašnjeno da li bi to bilo zbog toga što su stariji ispitanici svoje obrasce seksualnog ponašanja formirali u vrijeme kada se na seksualna eksperimentiranja nije gledalo blagonaklono ili stoga što se tijekom seksualnog sazrijevanja u [[Adolescencija|adolescenciji]] postotak homoseksualaca smanjuje. Ured za nacionalnu statistiku (ONS) je 2010. objavio anketu u kojoj se 95% Britanca izjašnjavaju kao heteroseksualci, 1.5% homoseksualci ili biseksualci (3.5% ih se nije izjasnilo ili su dali odgovore kao što su <nowiki>''ne znam'' ili ''ostalo'')</nowiki>.<ref>Harford, Tim (1. listopada 2010.).  "[http://www.bbc.co.uk/programmes/b00tznbk More or Less examines Office for National Statistics figures on gay, lesbian and bisexual people]". BBC</ref><ref>"[http://www.ons.gov.uk/ons/rel/ethnicity/measuring-sexual-identity---evaluation-report/2010/index.html Measuring Sexual Identity  : Evaluation Report, 2010]".  Office for National Statistics. 23. rujna 2010.</ref>

U SAD-u, prema izvještaju koje je za The Williams Institute (pravnički "think-thank" osnovan radi promoviranja jednakopravnosti LGBT osoba<ref>[http://williamsinstitute.law.ucla.edu/mission/ "The Williams Institute: Mission"], pristupljeno 12.08.2014.</ref>) sačinio znanstvenik Garry J. Gates iz travnja 2011. tek je 3.5% ili otprilike 9 milijuna odraslih homoseksualno ili biseksualno<ref>Gary Gates (travanj 2011).  "[http://williamsinstitute.law.ucla.edu/wp-content/uploads/Gates-How-Many-People-LGBT-Apr-2011.pdf How many people are lesbian, gay, bisexual, and transgender?"]  (PDF).  ''The Williams Institute''. p.  1.</ref>; riječ je o studiji koja nije koristila vlastito statističko istraživanje, nego je pokušala objediniti šarolike podatke iz različitih studija provedenih u različitim zapadnim zemljama - od Britanskih i Norveških podataka koji govore o približno 1,5% LGB osoba do jedne studije "Kinseyevog Instituta" iz Indijane koji govori o čak 5,6% LGB osoba. Prema popisu stanovništva iz 2000. bilo je u SAD 601,209 istospolnih nevjenčanih parova, te gej i lezbijska kućanstva predstavljaju 0,99% ukupnog broja partnerskih kućanstava u toj zemlji.<ref>Smith, David M.; Gates, Gary J. (22. kolovoza 2001.)."[http://www.urban.org/UploadedPDF/1000491_gl_partner_households.pdf Gay and Lesbian Families in the United States: Same-Sex Unmarried Partner Households]". pristupljeno 26. siječnja 2011.</ref>

Homoseksualne osobe su manje sklone prijaviti nasilje u svojim vezama, dijelom i stoga što nisu spremni "izaći iz ormara" pri prijavljivanju djela kojeg su žrtve. Tako je i kod traženja medicinske pomoći - lezbijke češće trpe teže ozljede uslijed nasilja intimnog partnera od heteroseksualki, ali rjeđe traže medicinsku njegu. U postupanju američke policije uočeno je da fizičko nasilje jednog homoseksualnog partnera nad drugim često tretiraju kao "međusobnu tučnjavu", te su čak skloni počinitelja i žrtvu smjestiti u istu zatvorsku ćeliju.<ref>[https://www.rit.edu/cla/criminaljustice/sites/rit.edu.cla.criminaljustice/files/docs/WorkingPapers/2009/2009-16.pdf "Domestic Violence in Gay Communities"], (pregledni rad) Laura Gottermeier, Center for Public Safety Initiatives Rochester Institute of Technology, Working Paper # 2009-16, July 7, 2009</ref> P. Latellier u studiji iz 1994. godine upozorava da su muškarci rjeđe spremni sebe sagledati kao žrtve, makar su objektivno izloženi nasilju u intimnoj vezi: to vrijedi i za homoseksualce koji su žrtve takve vrste nasilja.<ref>[https://www.ncjrs.gov/App/Publications/abstract.aspx?ID=153350 "Gay and Bisexual Male Domestic Violence Victimization: Challenges to Feminist Theory and Responses to Violence"], (sažetak) P. Letellier, Violence and Victims   Vol. 9/2, 1994., str. 95-106</ref>

Gay bullying može biti verbalno ili fizičko zlostavljanje osoba koje nasilnik doživljava kao lezbijku, gay, biseksualnu ili transrodnu uključujući i osobe koje su zapravo heteroseksualne ili nepoznate seksualne orijentacije. U Sjedinjenim Američkim Državama tinejdžeri su prosječno čuli 26 puta na dan ili svakih 14 minuta pogrdne nazive kao što su <nowiki>''homić'', ''pederčina''</nowiki> (eng. ''faggot'') i <nowiki>''curica''</nowiki> (eng. ''sissy''). Istraživanje je 1998. provelo udruženje Mental Health America.<ref>"Mental Health American, Bullying and Gay Youth".''Mental Health America''  formerly National Mental Health Association. pristupljeno 27. lipnja 2012.</ref>

U brojnim kulturama homoseksualni ljudi su učestalo predmet predrasuda i diskriminacije. Istraživanje provedeno u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] je 2011. pokazalo kako 49% tamošnje domaće i 58% strane mladeži odbija smatrati homoseksualnost za normalnu varijaciju ljudske seksualnosti.<ref>"[http://community.expatica.com/forums/topic/2993/half-of-young-dutch-people-reject-homosexuality Half of young Dutch people reject homosexuality]". Expatica/COC. pristupljeno 9. siječnja 2012.</ref> Takvi su stavovi obično povezani s oblicima homofobije i heteroseksizma koji uglavnom uključuje stavove da bi svi trebali biti heteroseksualni ili da su heteroseksualne privlačnosti i veze norma te stoga superiorni homoseksualnim. Homofobija je averzija prema homoseksualnim osobama ili neopravdani strah od istih te najčešće uključuje diskriminaciju. Manifestira se u različitim oblicima te su zabilježeni različiti tipovi: internalizirana homofobija, socijalna homofobija, emocionalna homofobija, racionalizirana homofobija i druge.<ref>The Riddle Homophobia Scale, from Allies Committee website, Department of Student Life, Texas A&M University  at the  Wayback Machine  (archived 4. rujna 2006</ref> Postoje još i lezbofobija (usmjerena isključivo prema lezbijkama) i bifobija (usmjerena prema biseksualnim ljudima). Kada se takvi stavovi manifestiraju kao zločini, vrlo se često nazivaju zločini iz mržnje ili eng. ''gay bashing. ''

Više znanstvenih studija provedenih u SAD u vrijeme ubrzanog širenja [[Sindrom stečene imunodeficijencije|AIDS-a]] ukazalo je da promiskuitet nije više u izrazitoj mjeri bio rasprostranjen među homoseksualnim osobama.<ref>Friedman, Richard C.; Downey, Jennifer I. (1994)."Homosexuality".  ''New England Journal of Medicine''(Massachusetts Medical Society)  '''331'''  (6. listopada 1994, Number 14):923930.doi:[[doi:10.1056/NEJM199410063311407|10.1056/NEJM199410063311407]].  PMID  8078554</ref> Sociološka studija koju je 2012. objavio Barry Reay otkriva da se učestalost promiskuitetnog ponašanja povećava i smanjuje iz desetljeća u desetljeće, kod homoseksualaca kao i kod heteroseksualaca.<ref>[http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/johs.12012/full#johs12012-note-0105 "Promiscuous Intimacies: Rethinking the History of American Casual Sex", Journal of Historical Sociology, Vol 27-1, str 1–24, 03/2014</ref> Gay muškarci i lezbijke su sposobni formirati stabilne, posvećene veze koje su u osnovi ekvivalentne heteroseksualnim vezama.<ref name=":3" />

Seksualna orijentacije ne utječe na veću vjerojatnost zlostavljanja djece.<ref name=":13">Michael Lamb, Ph.D.:  [http://www.glad.org/uploads/docs/cases/gill-v-office-of-personnel-management/2009-11-17-doma-aff-lamb.pdf Affidavit  – United States District Court for the District of Massachusetts (2009]</ref><ref name=":10">Gregory M. Herek, Ph.D.:  [http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/facts_molestation.html Facts About Homosexuality and Child Molestation]</ref><ref name=":14">American Psychological Association:  [http://www.apa.org/pi/lgbt/resources/parenting-full.pdf Lesbian & Gay Parenting]</ref> Tvrdnje da postoje znanstveni dokazi koji pokazuju vezu između homoseksualnosti i [[pedofilija|pedofilije]] su bazirane na zloupotrebi tih naziva i pogrešnoj interpretaciji stvarnih dokaza.<ref name=":10" />

2014. u svijetu su homoseksualne aktivnosti bile ilegalne i kažnjive zakonom u 81 zemalja svijeta<ref>[http://76crimes.com/76-countries-where-homosexuality-is-illegal/ 81 countries where homosexuality is  illegal] posjećeno 12.08.2014.

I u državama u kojima homoseksualnost nije kažnjiva zakonom nerijetki su ispadi osobnog nasilja protiv LGBT ljudi. Tako je za SAD [[FBI]] izvijestio da je 20.4% prijavljenih zločina iz mržnje 2011. godine bilo povezano sa seksualnom orijentacijom. 56.7% tih je zločina bilo usmjereno protiv muških homoseksualnih osoba, a 11.1% protiv ženskih. 29.6% ih je bilo usmjereno općenito prema homoseksualnim ljudima bez obzira na spol<ref>"[http://www.fbi.gov/about-us/cjis/ucr/hate-crime/2011/narratives/victims Victims]",  ''FBI'', pristupljeno 26. srpnja 2013.</ref>. LGBT osobe mogu postati žrtve tzv. ispravljačkog silovanja (eng. ''[[:en:Corrective_rape|corrective rape]]'') čiji je cilj osobu natjerati da postane heteroseksualna. Također su izložene riziku od [[ubojstvo iz časti|ubojstva iz časti]] koje ponekad izvrše članovi obitelji ili rodbine zbog mišljenja da im je homoseksualna osoba u obitelji nanijela veliku sramotu.<ref>[http://www.cbsnews.com/news/honor-killings-target-turkeys-lgbt-community/ "Honor killings" target Turkey's LGBT community]". CBS News. 12. listopada 2011. pristupljeno 23. prosinca 2013.</ref><ref>Di Piero Russo.  "[http://bari.repubblica.it/cronaca/2011/08/05/news/sei_il_disonore_della_famiglia-20061452/?ref=HREC2-6 "Sei il disonore della famiglia" e accoltella il fratello gay]". bari.repubblica.it. pristupljeno 23. prosinca 2013.</ref><ref>"[http://www.hurriyetdailynews.com/father-confesses-to-killing-his-own-son-in-landmark-homosexual-murder-case.aspx?PageID=238&NID=47579&NewsCatID=341 Father confesses to killing his own son in landmark homosexual murder case]". hurriyetdailynews.com. pristupljeno 23. prosinca 2013.</ref>

* Ističe se kako je istospolni nagon neprirodan. Takvu je opasku koristio još [[Platon]] u Zakonima I 636c i VIII 841d nazivajući homoseksualni sex neprirodnim tj. <nowiki>''izvan prirode''</nowiki> (''para phusin). ''Relativno ispravniji bi bio izraz da je homoseksualnost moralno neispravna<ref>"[http://www.lpva.com/Archives/Editorial/Hugman/20060415.shtml The Liberarian Party of Virginia, Opponents of same-sex marriage use flawed arguments, by Michael Hugman]". Lpva.com. Pristupljeno 9. listopada 2014.</ref>, a ne neprirodna budući da je homoseksualno ponašanje višestruko zabilježeno u prirodi. Takvo se razmišljanje povezuje s logički irelevantnim pristupom koji se naziva argument prirodnosti (eng. appeal to nature) koji se temelji na razmišljanju da prirodnost nužno uvjetuje ispravnost nečega. <ref>Moore, George E.:  ''Principia Ethica'', Barnes and Noble Publishing, Inc (1903, 2005) p. 47</ref> Moderni kršćanski slogan koji izražava takva stajališta jest: <nowiki>''</nowiki>Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu.<nowiki>''</nowiki><ref>Stuart Grudgings (15 May 2007).  "[http://www.reuters.com/article/newsOne/idUSN1542579420070515?sp=true Evangelist Jerry Falwell dies at 73]". Reuters. Pristupljeno 9. listopada 2014.</ref><ref><nowiki>''</nowiki>[http://www.jutarnji.hr/bog-je-stvorio-adama-i-evu--a-ne-adama-i-stevu/307787/ Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu]<nowiki>''</nowiki> jutarnji.hr, pristupljeno 9. listopada 2014.</ref>

* Kao anti-gay retorika javlja se uspoređivanje homoseksualnosti i pedofilije<ref>"[http://web.archive.org/web/20071218155700/http://www.frc.org/get.cfm?i=IS02E3 Timothy J. Dailey, <nowiki>''</nowiki>Homosexuality and Child Sexual Abuse]<nowiki>''</nowiki>". Web.archive.org. Archived from  the [http://www.frc.org/get.cfm?i=IS02E3 original]  on 2007-12-18. Pristupljeno 9. listopad 2014.</ref>, no seksualna orijentacije ne utječe na veću vjerojatnost zlostavljanja djece.<ref name=":13" /><ref name=":10" /><ref name=":14" /> Tvrdnje da postoje znanstveni dokazi koji pokazuju vezu između homoseksualnosti i [[pedofilija|pedofilije]] su bazirane na zloupotrebi tih naziva i pogrešnoj interpretaciji stvarnih dokaza.<ref name=":10" /> U Hrvatskoj se koristi argumentacija da se homoseksualne osobe ne bi trebale smatrati prirodnim i normalnim te im se ne bi smjela dati sva prava jer će onda i pedofili tražiti isto<ref><nowiki>''</nowiki>[http://zdravstveniodgoj.com/news/pedofili-zele-ista-prava-kao-i-homoseksualci Pedofili žele ista prava kao i homoseksualci]<nowiki>''</nowiki> pristupljeno 9. listopada 2014.</ref>, a ako dopustimo gay brakove, doći će do toga da će ljudi tražiti da se žene s drugim životinjama.<ref><nowiki>''</nowiki>[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/88446-strucnjaci-upozoravaju-uskoro-cemo-imati-zahtjeve-za-legalizacijom-braka-covjeka-i-zivotinje.html Stručnjaci upozoravaju: Uskoro ćemo imati zahtjeve za legalizacijom braka čovjeka i životinje]<nowiki>''</nowiki> dnevno.hr, pristupljeno 9. listopada 2014.</ref> Danas se javlja i slogan: <nowiki>''</nowiki>Homoseksualci ne mogu reproducirati pa moraju regrutirati<nowiki>''</nowiki> čime se izražava viđenje kako homoseksualne osobe vrebaju djecu kako bi ih navele na homoseksualni način života.<ref>Haggerty, George E.; Beynon, John; Eisner, Douglas, ed. (2000).  ''Encyclopedia of lesbian and gay histories and cultures''. New York: Garland. pp.  737–738.  ISBN  978-0-8153-1880-4. Retrieved 4 February 2011.</ref>

Simon LeVay je unatoč tome istaknuo: <nowiki>''</nowiki>iako je homoseksualno ponašanje jako često u životinjskom svijetu, čini se da individualnim životinjama nije srodna dugoročna predispozicija za uključivanje u takvo ponašanje uz potpuno isključivanje heteroseksualnih aktivnosti. Prema tome, čini se da je homoseksualna orijentacija, ako se o tome kod životinja može govoriti na taj način, rijetkost.<nowiki>''</nowiki><ref>Levay, Simon (1996).  ''Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality''. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. p.  207.</ref> Primjer vrste kod koje su uočene jedinke s isključivo homoseksualnom orijentacijom je [[Ovce|ovca]] (lat. ''Ovis aries'')<ref>[http://books.google.ca/books?id=EftT_1bsPOAC&pg=PA179 Animal Homosexuality: A Biosocial Perspective By Aldo Poiani, A. F. Dixson, Aldo Poiani, A. F. Dixson], p. 179, 2010, Cambridge University Press</ref><ref name=":7">Levay, Simon (2011).  ''Gay, Straight, and The Reason Why The Science of Sexual Orientation''. Cambridge, Massachusetts: Oxford University Press. pp.  70–71.</ref> koja spada u nemonogamne vrste: <nowiki>''</nowiki>Oko 10% mužjaka odbija se pariti sa ženkama, ali se voljno pare s drugim mužjacima.<nowiki>''</nowiki><ref name=":7" /> Osim kod ovaca, isključivo homoseksualno ponašanje je uočeno i kod nekih vrsta [[Pingvini|pingvina]] pri čemu pojedini mužjaci preferiraju samo jednog partnera istog spola cijeli život te se odbijaju pariti se ženkama i onda kad im se ukaže prilika.<ref>"Cold Shoulder for Swedish Seductresses | Germany | Deutsche Welle | 10.02.2005". Dw-world.de. pristupljeno 2010-11-17.</ref><ref>"[http://www.cbc.ca/world/story/2009/06/05/gay-penguins-adopt005.html Gay penguin couple adopts abandoned egg in German zoo]".  ''CBC News''. 2009-06-05.</ref>

Pojava homoseksualnog ponašanje u životinja vrlo se često koristi kao protuargument za tvrdnju da je homoseksualnost lat. ''peccatum contra naturam'' (grijeh protiv prirode)<ref>Bruce Bagemihl,  ''Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity,''  St. Martin's Press, 1999;  ISBN 978-0312253776</ref>. Tako je taj argument navelo i Američko društvo psihijatara u izvještaju američkom vrhovnom sudu (United States Supreme Court)  u slučaju  ''Lawrence v. Texas ''kada je sud 2003. svojom presudom srušio zakone koji su kriminalizirali homoseksualnost u 14 američkih saveznih država čime su istospolne seksualne aktivnosti postale legalne na teritoriju čitavog SAD-a.<ref>Smith, Dinitia (7. veljače 2004)."[http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=FA0C1EF83A5F0C748CDDAB0894DC404482 Love That Dare Not Squeak Its Name]". New York Times. pristupljeno 2007-09-10.</ref><ref>[http://www.apa.org/about/offices/ogc/amicus/lawrence.pdf Brief for Amici Curiae in Support of Petitioners,  ''Lawrence v. Texas'']</ref>

Bagemihl je npr. uočio da su kod [[Žirafe|žirafa]] 9 od 10 sparivanja bila između mužjaka prilikom čega je uočio da je homoseksualno ponašanje, koje je uključivalo analnu penetraciju s orgazmom, uglavnom bilo u funkciji iskazivanja dominantnosti, kompeticije ili pozdrava<ref>Bagemihl, citing a study by Leuthold, W. (1977): African Ungulates: A Comparative Review of Their Ethology and Behavioural Ecology.  ''Springer Verlag'', Berlin, cited in  ''Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity'', 1999;</ref>. Neki smatraju da takvo ponašanje ima svoje podrijetlo u socijalnoj organizaciji i dominantnosti kod mužjaka dok drugi (Bagemihl,  Joan Roughgarden,  Thierry Lodé<ref>Thierry Lodé  "La guerre des sexes chez les animaux" Eds O Jacb, Paris, 2006,  ISBN 2-7381-1901-8</ref>,  and Paul Vasey) smatraju da se ne radi samo o dominantnosti, već i o jačanju zajedništva te socijalnih veza unutar skupine.

<nowiki>''</nowiki>Seksualna orijentacija vjerojatno nije određena ni jednim pojedinačnim faktorom, već kombinacijom genetskih, hormonalnih i okolišnih utjecaja. U proteklim desetljećima biološke su teorije bile preferirane od strane stručnjaka. [...] Premda se nastavljaju kontroverze i nesigurnost oko porijekla varijacija ljudske seksualne orijentacije, nema znanstvenih dokaza da nenormalan odgoj, seksualno zlostavljanje ili drugi štetni životni događaji utječu na seksualnu orijentaciju. Trenutačno znanje sugerira da je seksualna orijentacija obično formirana tijekom ranog djetinjstva.<nowiki>''</nowiki><ref name=":4" /><ref>Perrin, E. C. (2002).  ''Sexual Orientation in Child and Adolescent Health Care''. New York: Kluwer Academic/Plenum Publishers.  ISBN  0-306-46761-5.</ref>

Američko psihološko društvo tvrdi: <nowiki>''</nowiki>Vjerojatno postoje mnogi razlozi zbog kojih osoba ima određenu seksualnu orijentaciju i razlozi bi mogli biti drugačiji za različite ljude<nowiki>''</nowiki>; te dodaje kako je kod većine ljudi seksualna orijentacija određena već u ranoj dobi<ref name=":2" />. Istraživanje o tome kako bi kod muškaraca orijentacija mogla biti determinirana genetičkim i drugim prenatalnim faktorima često je predmet spominjanja u političkim i sociološkim debatama o homoseksualnosti te također podiže zabrinutost o genetičkom profiliranju i prenatalnom testiranju.<ref>Mitchum, Robert (12. kolovoza 2007.),  "Study of gay brothers may find clues about sexuality",  ''Chicago Tribune'', pristupljeno 4. svibnja 2007.</ref>

Garcia-Falgueras i Swaab tvrde u sažetku svojeg istraživanja iz 2010. objavljenog u časopisu ''Endocrine Development'': <nowiki>''</nowiki>Mozak fetusa se razvija tijekom intrauterinog razdoblja u muškom smjeru pomoću djelovanja testosterona na razvoj [[Neuron|živčanih stanica]] ili u ženskom smjeru pomoću manjka hormona. U tom smjeru, naš su rodni identitet (uvjerenost u pripadanje muškom ili ženskom rodu) i seksualna orijentacija programirani i organizirani u naše moždane strukture dok smo još u maternici. Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju.<nowiki>''</nowiki><ref name=":5">Garcia-Falgueras A, Swaab DF (2010). "Sexual Hormones and the Brain: An Essential Alliance for Sexual Identity and Sexual Orientation".  ''Endocrine Development''  '''17''': 22–35.  doi:[[doi:10.1159/000262525|10.1159/000262525.PMID  19955753]]. "There is no indication that social environment after birth has an effect on gender identity or sexual orientation."</ref>

Psihijatri i psiholozi okupljeni oko udruženja NARTH (National Association for Research & Therapy of Homosexuality) smatraju i nadalje validnim stajališta osnivača [[Psihoterapija|psihoterapije]] ([[Sigmund Freud|Freud]], Jung, Adler, Frankl) da je homoseksualnost ishod neadekvatno realizirane čežnje za istospolnim prijateljstvom s vršnjacima i za dubokim odnosom sa starijim pripadnicima istog spola u mladosti .<ref>[http://www.narth.org/docs/hom101.html "Homosexuality 101:What Every Therapist, Parent, And Homosexual Should Know"], Julie Harren, Ph.D., Archives of Sexual Behavior, Vol. 32, No. 5, listopad 2003., pp. 403-417</ref> Američko psihološko društvo i Royal College of Psychiatrists su izrazili zabrinutost da stavovi, koje zastupa NARTH, nisu potkrijepljeni znanstvenim dokazima te pridonose stvaranju okruženja sklonog predrasudama i diskriminaciji.<ref name=":18">Royal College of Psychiatrists:  [http://www.rcpsych.ac.uk/press/pressreleasearchives/2009/statement.aspx Statement from the Royal College of Psychiatrists’ Gay and Lesbian Mental Health Special Interest Group]</ref><ref name=":19">[http://www.apa.org/pi/lgbt/resources/policy/ex-gay.pdf Statement of the American Psychological Association]</ref> NARTH je s druge strane 2007. optužio Američko psihološko društvo za pristranost u odabiru članova komisije za nadzor psiholoških terapija gdje su izabrali 5 stručnjaka koji su otvoreno gay aktivisti, a nijednog od kandidata koje je predložio NARTH.<ref>"[https://www.lifesitenews.com/news/apa-appoints-gay-activists-to-monitor-homosexual-reorientation-therapy APA Appoints Gay Activists to Monitor Homosexual Reorientation Therapy]", Elizabeth O’Brien za LifeSiteNews, 22.6.2007.</ref> NARTH tvrdi da je sekularna organizacija, no vrlo često surađuje s vjerskim udrugama<ref name=":20">Ariel Shidlo; Michael Schroeder (PsyD.), Michael Schroeder, Jack Drescher, M.D. (2001).  ''[http://books.google.com/?id=1jYuientrGoC Sexual Conversion Therapy: Ethical, Clinical, and Research Perspectives]''. Routledge.  ISBN  978-0-7890-1911-0.</ref> kao što su ''Jews Offering New Alternatives for Healing''  i  ''Evergreen International'', a njihova internetska stranica sadrži nekoliko članaka o pitanjima vjere i morala.<ref name=":21">[http://www.narth.com/#!family-faith--ethics2/c11bg stranice NARTH, sadržaj "faith - ethics"]. NARTH. Pristupljeno 12. kolovoza, 2014.</ref>

Autori istraživanja iz 2008. su ustvrdili: <nowiki>''</nowiki>postoje značajni dokazi da je ljudska seksualna orijentacija uvjetovana genetikom, stoga nije poznato kako je homoseksualnost, koja smanjuje reproduktivni uspjeh, održavana u [[Populacija (biologija)|populaciji]] u relativno visokoj [[Frekvencija|frekvenciji]].<nowiki>''</nowiki> Iznose [[Hipoteza istiskivanja|hipoteze]]: <nowiki>''</nowiki>dok geni koji predisponiraju za homoseksualnost reduciraju reproduktivni uspjeh homoseksualaca, mogli bi također pružati neku prednost heteroseksualcima koji ih nose<nowiki>''</nowiki>. Njihovi rezultati sugeriraju da <nowiki>''</nowiki>geni koji predisponiraju za homoseksualnost bi mogli pružati prednost u razmnožavanju heteroseksualcima što bi moglo objasniti evoluciju i održivost homoseksualnosti u populaciji.<nowiki>''</nowiki><ref>Zietsch et al. (2008)</ref> Da bi to moglo biti tako, pokazalo je i istraživanje iz 2009. koje je otkrilo značajno povećanje [[Plodnost|plodnosti]] kod žena koje su bile u srodstvu s homoseksualcima s majčine strane, ali ne i kod žena koje se bile u srodstvu s homoseksualcima s očeve strane.<ref>Iemmola, Francesca and Camperio Ciani, Andrea (2009). "New Evidence of Genetic Factors Influencing Sexual Orientation in Men: Female Fecundity Increase in the Maternal Line".  ''Archives of Sexual Behavior''(Springer Netherlands)  '''38'''.</ref>

Prema studiji na populaciji od 289 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca u Državi New York od kojih je barem kod jednoga evidentirano da je stupao u homoseksualne odnose (sociolozi Bearman i Brückner, 2002. god.), vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca (dakle dvije osobe sa identičnim genetskim nasljeđem) homoseksualci iznosi svega 6,7%. Prema zaključku autora studije, takvi rezultati dovode u pitanje hipotezu da bi homoseksualna orijentacija mogla biti urođena: „Ako postoji genetska komponenta kod istospolne privlačnosti, ona je neznatna u odnosu na druge faktore.“<ref>[http://www.jstor.org/discover/10.1086/341906?uid=2&uid=4&sid=21103280404583] Bearman, Peter S. i Brückner, Hannah: ”Opposite-seks twins and adolsescent same-seks attraction”, The American Journal of Sociology, ožujak 2002. str. 1197-1198</ref>. No u istraživanju Alana Sandersa i dr. objavljeno u svibnju 2014. rađenom na dosad najvećem uzorku blizanaca, 409 parova, se pokazalo da su gay muškarci dijelili sličnosti u genima na osmom i desetom kromosomu na kojeg su ukazala i neka druga, prijašnja istraživanja. Znanstvenici sada pokušavaju otkriti o kojim bi se točno genima u tim regijama kromosoma moglo raditi.<ref>Sanders AR i suradnici: [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25399360 ''Genome-wide scan demonstrates significant linkage for male sexual orientation'']. Psychol Med.  2015 May;45(7):1379-88. doi: 10.1017/S0033291714002451. Epub 2014 Nov 17., pristupljeno 8. listopada 2015.

Prema često kritiziranoj organizaciji zbog nedostatka znanstvenih dokaza i upitne sekualrnosti<ref name=":18" /><ref name=":19" /><ref name=":20" /><ref name=":21" />, NARTH, smjernice [[Reparativna terapija|konverzijske terapije]] uključuju<ref name=":17">NARTH Task Force on  Practice Guidelines for the Treatment of  Unwanted Same-Sex, izvorno objavljeno u ''Journal of Human Sexuality,''  2, 5-65, [http://www.narth.com/#!services/c5ro dostupno kod NARTH - Clinical Division] (pristupljeno 11. travnja 2015)</ref>:

Iako odnos religije prema homoseksualnosti može znatno varirati između različitih religija i sekti te s obzirom na vrijeme i područje, trenutačna autoritativna tijela i doktrine najvećih svjetskih religija gledaju na homoseksualnost uglavnom negativno. Ta negativnost varira od potihog suprotstavljanja homoseksualnim aktivnostima, izravnog zabranjivanja prakticiranja homoseksualnosti pa do aktivnog suprotstavljanja društvenom prihvaćanju homoseksualnosti. Neke religije uče da je sama homoseksualna orijentacija [[grijeh]]<ref>"[http://www.upper-register.com/irons_trial/charges.pdf Charge #1 and specifications preferred by the Presbytery of Southern California against The Rev. C. Lee Irons]"  (PDF). Presbytery of Southern California of the  Orthodox Presbyterian Church. pristupljeno 27. lipnja 2008. "claiming that homosexuality is an unchosen "condition," rather than a sin of the heart, [...] contradicts the teaching of Scripture that both the desire and the act are sin."</ref>, neke da je samo istospolni čin grijeh<ref>Sex and Society – Volume 3 – Page 824</ref> dok samo manji broj u potpunosti prihvaćaju gayeve i lezbijke<ref>The Wiley-Blackwell Companion to Religion and Social Justice – Page 543, Michael D. Palmer, Stanley M. Burgess – 2012</ref>.