Gustav Robert Kirchhoff: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Gustav Robert Kirchhoff |
nadopunio Gustav Robert Kirchhoff |
||
Redak 17:
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti = [[Gabriel Lippmann]] <br> [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev]] <br> [[Max Planck]] <br> [[Heike Kamerlingh Onnes]]
| poznat_po = [[Kirchhoffovi zakoni o struji i naponu|Kirchhoffova pravila]] <br> [[Kirchhoffov zakon toplinskog zračenja|Kirchhoffov zakon zračenja]] <br> [[Kirchhoffovi zakoni spektroskopije]] <br> Otkriće [[cezij]]a <br> Otkriće [[rubidij]]a
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
Redak 25:
}}
''' Gustav Robert Kirchhoff''' ([[Kalinjingrad]], nekad [[Kalinjingrad|Königsberg]], [[12. ožujka]] [[1824]]. – [[Berlin]], [[17. listopada]] [[1887]].), [[Njemački|njemački]] [[fizika|fizičar]] i [[kemija|kemičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1847.) na Sveučilištu u Königsbergu, bio [[profesor]] u [[Breslau]]u, današnji [[Wrocław]] (od 1850. do 1854.), [[Heidelberg]]u (od 1854. do 1875.) i Berlinu (od 1875. do 1886.). Postavio je (1845.) pravila o raspodjeli [[električni naboj|električnoga naboja]] i [[Električna energija|energije]] u [[Električne mreže|električnim strujnim krugovima]] ([[Kirchhoffovi zakoni o struji i naponu]]). Uočio je (1859.) zakon o [[toplinsko zračenje|toplinskom zračenju]] tijela ([[Kirchhoffov zakon toplinskog zračenja]]), zaslužan je za otkriće i razvoj [[Spektar (fizika)|spektralne]] analize. Objasnivši emisijske i apsorpcijske linije u linijskim spektrima, stvorio je mogućnosti proučavanja sastava [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]]. U suradnji s [[Robert Wilhelm Bunsen|R. W. Bunsenom]] otkrio je s pomoću [[spektroskop]]a elemente [[cezij]] (1860.) i [[rubidij]] (1861.). Razvio teoriju [[ogib]]a ili difrakcije svjetlosti davši [[Christiaan Huygens|Huygensovu]] principu matematičku formulaciju. Dokazao je (1857.) da se električni poremećaj širi [[Električni vodič|vodičem]] [[brzina svjetlosti|brzinom svjetlosti]]. Napisao
[[datoteka:KCL.png|mini|desno|300px|Kirchhoffov zakon o električnoj struji: ''i<sub>1</sub>'' + ''i<sub>4</sub>'' = ''i<sub>2</sub>'' + ''i<sub>3</sub>''.]]
[[datoteka:KVL.png|mini|desno|300px|Kirchhoffov zakon o električnom naponu: ''v<sub>1</sub>'' + ''v<sub>2</sub>'' + ''v<sub>3</sub>'' + ''v<sub>4</sub>'' = 0.]]
[[datoteka:Crno_tijelo.gif|mini|desno|300px|Najviše [[zračenje|zračenja]] emitira i apsorbira idealno [[crno tijelo]].]]
[[datoteka:Ion engine.gif|mini|desno|300px|Prikaz rada [[Ionski pogon|ionskog pogona]], koji je u početku koristio [[cezij]] ili [[živa|živu]] kao [[gorivo]].]]
== Životopis ==
Line 37 ⟶ 45:
== Doprinosi ==
Kirchhoff je svojim radom jako doprinio osnovnom razumijevanju [[strujni krug|strujnog kruga]], [[spektroskopija|spekrotskopije]] i emisiju radijacije [[crno tijelo|crnih tijela]] sa zagrijavanim tijelima. Pojam radijacija
=== Kirchhoffova pravila ===
{{glavni|Kirchhoffovi zakoni o struji i naponu}}
'''Kirchhoffova pravila''' su 2 pravila, utemeljena na zakonima očuvanja [[električni naboj|električnoga naboja]] i [[električna energija|energije]], koja omogućuju proračun [[električna struja|električne struje]] i [[Snaga|snage]] u [[Istosmjerna struja|istosmjernim]] i [[Izmjenična električna struja|izmjeničnim]] električnim [[strujni krug|strujnim krugovima]]:
* zbroj ulaznih struja u svakoj čvornoj točki električnoga strujnoga kruga jednak je zbroju izlaznih struja ('''Kirchhoffov zakon o električnoj struji''');
* u svakom zatvorenom strujnom krugu algebarski zbroj električnih [[napon]]a naponskih izvora i padova napona na [[Otpornik|otpornicima]] jednak je nuli ('''Kirchhoffov zakon o električnom naponu'''). <ref> '''Kirchhoffova pravila''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69782] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
=== Kirchhoffov zakon zračenja ===
{{glavni|Kirchhoffov zakon toplinskog zračenja}}
'''Kirchhoffov zakon zračenja''' je zakon prema kojemu su emisija i apsorpcija [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskoga zračenja]] nekoga [[Tijelo (fizika)|tijela]] jednake na svim [[temperatura]]ma, u svim uvjetima, na svim valnim duljinama, odnosno tijelo emitira onoliko zračenja koliko apsorbira. Najviše [[zračenje|zračenja]] emitira i apsorbira idealno [[crno tijelo]]. <ref> '''Kirchhoffov zakon zračenja''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69781] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
=== Cezij ===
{{glavni|Cezij}}
'''Cezij''' je [[kemijski element]] ([[atomski broj]] 55, [[relativna atomska masa]] 132,905) koji spada u grupu mekanih [[Alkalijski metali|alkalijskih metala]], [[talište]] 28,44 °C, [[gustoća]] 1,873 g/cm³. Jak [[reducens]], s najjačim elektropozitivnim svojstvima; njegov [[Hidroksidi|hidroksid]], CsOH, najjača je poznata [[Baze (kemija)|baza]]. [[Radionuklid|Radioaktivni izotop]] <sup>137</sup>Cs nastaje kao produkt [[Nuklearna fisija|nuklearnoga raspada]] i jedan je od najopasnijih [[radionuklid]]a. Cezij se primjenjuje u proizvodnji [[Solarna ćelija|fotoćelija]], pri punjenju svjetiljki s [[metal]]nim [[para]]ma i kao sredstvo za vezanje [[plin]]ova u [[vakuum]]u. Cezij su 1860. otkrili [[Robert Wilhelm Bunsen|R. W. Bunsen]] i G. R. Kirchhoff. Od spojeva primjenu nalaze hidroksid i halogenidi. U novije doba cezijev boranat, CsBH<sub>4</sub>, služi kao izvor energije za pogon [[raketa]]. <ref> '''cezij''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69782] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
=== Rubidij ===
{{glavni|Rubidij}}
'''Rubidij''' je [[kemijski element]] iz skupine [[Alkalijski metali|alkalijskih metala]] ([[atomski broj]] 37, [[relativna atomska masa]] 85,4678). Poznata su dva prirodna [[izotop]]a (<sup>85</sup>Rb i slabo [[radioaktivnost|radioaktivan]] <sup>87</sup>Rb) i više desetaka umjetnih, radioaktivnih izotopa. Otkrili su ga 1861. [[Robert Wilhelm Bunsen|R. W. Bunsen]] i G. Kirchhoff spektralnom analizom [[litij]]eva minerala lepidolita. U prirodi je široko rasprostranjen u [[Mineralne sirovine|rudama]] zajedno s ostalim alkalijskim metalima, na primjer u karnalitu i lepidolitu, ali u malim količinama. Rubidij je mekan [[metal]] srebrnobijela sjaja, gustoće 1,53 g/cm³, tališta 39,3 °C, izgledom i kemijskim svojstvima sličan [[kalij]]u, ali mekši i reaktivniji. Spontano se zapali na zraku i vrlo burno reagira s vodom, pa se čuva u [[petrolej]]u. Zbog velikih troškova proizvodnje rabi se rijetko, na primjer pri izradbi fotoćelija i vakuumskih cijevi te kao [[Kemijska reakcija|reagens]] pri proizvodnji zeolitnih [[katalizator]]a. Rubidijeve [[soli]] slične su kalijevima, služe kao monokristali u [[Optoelektronički uređaj|optoelektronici]] i dodaju se [[staklo|staklu]] za [[Katodna cijev|katodne cijevi]]. <ref> '''rubidij''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53590] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
*[http://chem.ch.huji.ac.il/~eugeniik/history/kirchhoff.htm Short biography]
{{GLAVNIRASPORED:Kirchhoff, Gustav Robert}}
| |||