Razlika između inačica stranice »Elongacija«

Obrisana 3 bajta ,  prije 5 godina
m
bez sažetka
m
Vidljivost [[planet]]a ovisi o njihovu položaju u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] prema Zemlji. '''Donji''' ili '''unutarnji planeti''' (koji su bliže Suncu od Zemlje) nalaze se u [[konjunkcija (astronomija)|gornjoj konjukciji]] kada su na stazi točno suprotno, dalje, s druge strane Sunca, a u donjoj konjukciji kada su u smjeru Sunca, ali s njegove bliže strane. U vrijeme između dviju uzastopnih gornjih konjukcija (ili dviju uzastopnih donjih) ti planeti prolaze kroz sve faze, slično [[Mjesec]]u. No vrijeme kada ih možemo promatrati ograničeno je. Uvijek su blizu Sunca, s nevelikim kutnim otklonom ([[elongacija|elongacijom]]). Najveća elongacija [[Merkur]]a je 28°, a [[Venera|Venere]] 48°. Iz naših krajeva vide se ili ujutro prije izlaska Sunca ili uvečer poslije zalaska Sunca, a ne možemo ih vidjeti u ponoć.
 
'''Gornji''' ili '''vanjski planeti''' (oni koji su dalje od Sunca no što je Zemlja) mogu se naći u konjukciji, opoziciji i kvadraturi. Promatrati ih je najpogodnije u [[opozicija (astronomija)|opoziciji]] jer je tada planet najbliži Zemlji. Javljaju se i posebno povoljne velike opozicije kada je planet zbog položaja na izduženoj stazi Zemlji najbliže. O kutu pod kojim se vidi tijelo planeta ovisi kako ćemo ih vidjeti i na njima razaznati detalje. Najveće kutne promjere postižu Venera i [[Jupiter]], dok se ostali planeti vide mnogo manji. Planeti se svake godine ne vide u istim položajima. Stoga podatke o položajima moramo potražiti u godišnjacima i prirodoslovnim časopisima koji objavljuju skice trenutnih planetnih staza. Jednaki međusobni razmještaj planeta, Sunca i Zemlje ponavlja se u ritmu [[sinodičkaTropska godina|sinodičkih godina]] planeta. <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>
 
== Izvori ==