Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
Redak 5:
{{legenda|red|Pregovori o SSP-u u tijeku}}]]
 
'''Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju''' ili skraćeno '''SSP''' ([[engleski]] '' Stabilisation and Association Agreement''; [[francuski]] ''L'accord de stabilisation et d'association'') predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruženom članstvu za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja ([[Hrvatska]], [[Makedonija]], [[Albanija]], [[Bosna i Hercegovina]], [[Crna Gora]], [[Srbija]] i [[Kosovo]]). Države koje su postale članicama EU [[1. svibnja]] [[2004]]. godine i države kandidatkinje za članstvo u Uniji sklopile su s [[Europska Unijaunija|Europskom unijom]] sporazume o pridruživanju (tzv. Europske sporazume). Glavne razlike između Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Europskih sporazuma, načelno gledajući, su u sadržaju evolutivne klauzule te u odredbama o regionalnoj suradnji.
 
Sklapanjem ovoga Sporazuma državi se u evolutivnoj klauzuli potvrđuje status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To je samo po sebi viši stupanj odnosa nego što su ga u svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge države kandidatkinje za članstvo u Uniji ([[Bugarska]] i [[Rumunjska]]). Naime, Europski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu mogućnosti i procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata za članstvo stjecao naknadno tijekom uspješne provedbe obveza iz pridruženog članstva. U svom političkom dijelu SSP znatno više nego Europski sporazumi naglašava potrebu regionalne suradnje radi stabiliziranja područja jugoistočne Europe.